Prema saznanjima Expressa, Hrvatski državni arhiv nikoga nije poslao u Vatikan na otvaranje arhive o najkontroverznijem papi u povijesti, papi Piju XII., a čini se da ne ide ni jedan naš povjesničar. Ono što sve povjesničare diljem svijeta zanima jest zašto je “ratni” poglavar Katoličke crkve ostao nijem tijekom holokausta, a za sada su oko 150 istraživača zatražili pristup planini dokumenata, koji će postati dostupni javnosti nakon inventure za koju je arhivistima Svete Stolice trebalo 14 godina.
Prvi od povjesničara koji će imati pristup arhivskoj građi je vrednovani njemački povjesničar Hubert Wolf, koji u Vatikan stiže sa šestero asistenata, koji su već osigurali dvogodišnje financiranje za proučavanje dokumenata pokojnog pape. Wolf, specijalist za odnose Pija XII. i nacista, navodno jedva čeka da mu u ruke dođu dokumenti 70 papinskih nuncija, Pijevih “očiju i ušiju” u to doba.
Tu bi se svakako trebali naći zapisi o apelima židovskih organizacija da im se pomogne, kao i papina komunikacija s američkim predsjednikom Franklinom Rooseveltom. Ondje su i poslijeratni dokumenti o odnosu prema svećenicima za koje se sumnjalo da gaje simpatije prema komunistima. Svi koji žele proučavanje arhivske građe vode se pitanjem tko je zapravo bio Eugenio Pacelli, koji je kao Pio XII. postao najkontroverznijim rimskim biskupom 20. stoljeća.
Arhiv je, naime, konačno otvoren 1. ožujka, godinu dana nakon što je papa Franjo rekao kako se Crkva “ne boji povijesti”. Na punu istinu, ili nešto slično njoj, svakako ćemo se načekati. Arhiv, naime, u jednom trenutku može primiti samo 60 ljudi, a dokumenti vezani za Pija XII. broje se u milijunima pa će posao trajati godinama. Među prvima dokumente će vidjeti predstavnici židovske zajednice u Rimu te znanstvenici iz Yad Vashema, izraelskog Muzeja holokausta i američkog Memorijalnog muzeja.
David Kertzer, američki znanstvenik, specijalist za odnos Katoličke crkve i fašizma, koji će ovaj tjedan početi proučavati arhiv, rekao je za Observer da u Vatikanu vidi “znakove nervoze” zbog onoga što bi moglo iscuriti iz arhiva.
“Vatikanski dokumenti dat će golemu količinu svježeg materijala na više milijuna stranica”, rekao je i pojasnio: “Jasno je: Pio XII. nikad nije javno kritizirao naciste zbog genocida koji su počinili nad europskim Židovima. On je od početka znao da se događa masovno ubojstvo. Razni svećenici i drugi pritiskali su ga da govori, a on je to odbio”.
Njegovi zagovornici tvrde nešto suprotno - kažu da je Pio XII., gdje god je to mogao, spašavao Židove - govorio njima u prilog ili poduzimao akcije ograničenog dometa - kako ne bi doveo u pitanje živote ili sigurnost drugih ljudi. U prosincu 1942. općenito je govorio o patnjama Židova, iako je već nekoliko mjeseci znao za nacističke planove istrebljenja, koji su doneseni na poznatoj konferenciji na berlinskom jezeru Wan.
Konferenciju je organizirao Reinhard Heydrich, na njoj je sudjelovao i Eichmann, a sudbina europskih Židova tu je bila zapečaćena. Godine 1943. Pio je pisao berlinskom biskupu tvrdeći da Crkva ne može javno osuditi holokaust zbog straha od nanošenja “većih zla”.
“Ima mnogo svjedočanstava koja pokazuju da je Crkva štitila Židove u Rimu, kao na primjer kad je 16. listopada 1943. više od 1000 ljudi bilo sakupljeno i držano dva dana u blizini Vatikana, prije deportacije u logore smrti. Pio je odlučio javno prosvjedovati ili čak privatno poslati apel Hitleru da ih ne pošalje u smrt u Auschwitz. Nadamo se da ćemo iz ovih arhiva otkriti zašto je učinio ono što je učinio i kakve su se rasprave vodile iza zidova Vatikana”, rekao je Kertzer. Ima i srednjih mišljenja.
Mary Vincent, profesorica moderne europske povijesti na sveučilištu Sheffield, rekla je za Guardian da bi većini kritika Pija XII. dobro došlo ponešto nijansiranosti. Kaže da je bio oprezan, strog i prilično nesimpatičan čovjek te je pokušavao proći teškim putem kroz gotovo nemoguće okolnosti.
- Imao je jasne poglede na ono što je smatrao prijetnjom sovjetskog komunizma. Njegov pogled na talijanski fašizam bio je puno mekši. Ali kategorizirati Pija XII. kao dobrog ili lošeg nije korisno - riječ je o odlukama koje je donio i okolnostima u kojima ih je morao donijeti - rekla je Vincent.
Kakvi su bili njegovi odnosi s Trećim Reichom? Šest mjeseci prije izbijanja rata, odmah nakon njegova izbora za papu, Vatikan je sklopio konkordat s Trećim Reichom, a Papa Pio je, još svjež u pontifikatu, odbio osuditi nacističku invaziju na Poljsku 1. rujna 1939. Zašto?
Poljska je bila katolička nacija - i danas je jedna od najkatoličkijih zemalja Europe - a bila je podijeljena između dvije zemlje, od kojih je jedna bila deklarativno ateistička, Sovjetski Savez (uz to još i većinski pravoslavna), dok je Hitlerova vrhuška bila izrazito nenaklonjena ne samo Katoličkoj crkvi, nego i Crkvama uopće. Poljake će sigurno jako zanimati odgovor na ta pitanja. Britanski autor John Cornwell piše da je Pio XII. bio “idealan papa za Hitlerov neizrecivi plan.
Bio je Hitlerov pijun. Bio je Hitlerov papa”. Cornwell je kasnije ipak priznao da je Pio XII. imao “tako mali opseg djelovanja da je nemoguće prosuditi motive njegove šutnje tijekom rata”. Papa Benedikt, prethodnik pape Franje koji se dobrovoljno samoumirovio, izjavio je 2009. godine da je Pio XII. živio životom “herojske kršćanske kreposti”, što je korak prema mogućoj svetosti.
Prošle godine je Franjo rekao da je Pio XII. vodio Crkvu tijekom jednog od “najtužnijih i najmračnijih razdoblja 20. stoljeća”. Dodao je da je uvjeren da će “ozbiljna i objektivna povijesna istraživanja omogućiti procjenu Pija XII. u ispravnom svjetlu”, uključujući i “odgovarajuću kritiku”. Sad samo treba pričekati istragu dokumenata o Piju XII.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Barbara, 30. ww︅︆w.lo︅︆ve︅︆xx.c︅︆lub
Karen, 29. ww︅︆w.lo︅︆ve︅︆xx.c︅︆lub
Тгаžim seks, аli hоćeš li? Uđi ovamо ––– w︆w︆w︆.︆Ki︆s︆s︆Tok︆.︆c︆o︆m