Napore obitelji Anne Frank da emigrira u SAD spriječila je "američka birokracija, rat i vrijeme", rekli su povjesničari.
Novo zajedničko istraživanje na kojem je proveo muzej Anne Frank i Američki memorijalni muzej holokausta pokazalo je kako je obitelj aplicirala za američku vizu dva puta, a Annin je otac, Otto Frank, zatražio i kubansku vizu. No sve te njihove napore umanjili su sumnjičavi i skeptični birokrati iz ureda za migracije, razni događaji i nebrojene birokratske prepreke u SAD-u i Europi, piše CNN.
"Prisiljen sam otići i koliko mogu vidjeti čini mi se da je SAD jedina zemlja u koju možemo otići", Otto Frank napisao je u pismu kojeg je poslao svom prijatelju koji je živio u New Yorku.
Anna je imala 13 godina kada se sa svojom obitelji skrivala od nacista u skrivenoj enklavi u pozadini ureda njezinog oca u Amsterdamu, Nizozemska. Nakon što je njezinu obitelj 1944. godine uhitila njemačka tajna policija, ona je odvedena u koncentracioni logor u Bergen-Belsenu, gdje je i umrla uoči završetka 2. svjetskog rata.
Na temelju novih dokumenata i intervjua, muzejski povjesničari rekli su kako je obitelj prikupila niz dokumenata oko 1938. godine i zatražila vizu u američkom konzulatu u Rotterdamu, koji je bio jedino mjesto u zemlji na kojem se moglo dobiti vizu. No konzulat je uništen 1940. godine tijekom njemačkog bombardiranja. I to u trenutku dok je obitelj i dalje čekala odgovor na njihov zahtjev.
Kada se konzulat ponovno otvorio, obitelji nije bio zabranjen ulazak u SAD, a novi podaci pokazuju kako njihov zahtjev uopće nije bio ni obrađen, naglašavaju povjesničari.
Otto Frank počeo je ponovno prikupljati potrebnu papirologiju za vizu a čak je i pitao svog prijatelja u SAD-u može li im pomoći i ubrzati taj proces, no još se jednom umiješao rat i tako prekinuo njegov trud. Njemačka invazija zapadne Europe, dovela je i do povećanja broja zahtjeva. Pravila su postala sve stroža a u konačnici je američki konzulat u Nizozemskoj kao i oni u dijelu Europe koja je bila pod njemačkom okupacijom, zatvoren. Bio je to odgovor na američku odluku o zatvaranju njemačkih diplomatskih ureda.
Kao i birokracija, tako ni javno mišljenje u SAD nije išlo na ruku migrantima, posebno onima iz Njemačke. Bilo je to djelomično i zbog sumnji na špijunske infiltracije. Otto Frank tada je svoju pažnju usmjerio na Kubu, za koju se nadao da će mu biti "dobra odskočna daska za SAD".
I taj je zahtjev otkazan i to samo četiri dana nakon bombardiranja Pearl Harbora.
"Oni koji su pokušavali pobjeći od nacističkog progona u Europi, poput obitelji Otta Franka i Hermanna van Pelsa, morali su se baviti istim birokratskim problemima i preskočiti iste prepreke kao i ostali migranti", naglašavaju povjesničari.
