U studenome 1999. godine netko još uvijek nepoznat je iz raketnog bacača na Cvjetnom trgu u Zagrebu pokušao ubiti Vjeku Sliška.
- Okidač za uhićenje zločinačke bio je pokušaj ubojstva Vjeke Sliška. Sliško je fulan jer atentator nije skinuo zaštitnu kapicu s cijevi pa nije došlo do prave detonacije. Da je, stradalo bi znatno više ljudi – prisjetio se Radovan Ortynski, bivši glavni državni odvjetnik.
U ovom atentatu smrtno je stradao slučajni prolaznik Zoran Domini nakon čega su uhitili osumnjičenike za članstvo u tzv. zločinačkoj organizaciji. Bilo je to dva mjeseca pred parlamentarne izbore 2000. godine. Vladajući HDZ je na ovaj način želio biračima pokazati da može jamčiti njihovu sigurnost i stati na kraj organiziranom kriminalu i likvidacijama. Osumnjičenike su specijalci pred kamerama HTV-a što dovukli što donijeli u istražni centar Županijskog suda u Zagrebu.
Za članstvo u tzv. zločinačkoj organizaciji bili su optuženi Nikica Jelavić, Zoran Petrović Ivica, Miljenko Žaja Krojf, Zoran Pripuz, Rajko i Velibor Momčilović, Davor Zečević, Davorin Sobjeslavski, Đorđe Vuletić, Tvrtko Tomičić, Radovan Štetić, Miroslav Vuković Olio, Hrvoje Gašparinac, Tomislav Marinac, Gordan Kolarić, Zoran Crnojević, Damir Pribudić i Vladimir Tlustenko. Za šefa ganga, popularno zvanog Knežijska skupina, teretili su Nikicu Jelavića, koji je, tvrdila je optužba, na toj poziciji naslijedio Zlatka Bagarića. Teretili su ga i za dva pokušaja ubojstva Vjeke Sliška. Da ga je pokušao ubiti iz mitraljeza u Maksimirskoj 1995. godine te da je ispalio projektil iz Armbrusta koji je okrznuo džip Vjeke Sliška i raznio Zorana Dominija.
Zorana Petrovića Ivicu teretilo se za ubojstva Nike Mioča i Omera Zahirovića, a Žaju za krađu auta i atentat na bivšeg emigranta Stipu Arlovića Pepea. Zorana Pripuza, koji jedini nije završio u pritvoru teretili su kao jednog od šefova skupine. Rajka i Velibora Momčilovića za narkotrgovinu a Rajka i za ubojstvo Sphejtima Taqija 1997. godine te za pokušaj ubojstva Radovana Buvača Bebe 1992. godine. Za ubojstva Ivana Šakote i Željka Šobota optužili su Davorina Zečevića. Tvrtka Tomičića teretilo se za pokušaj ubojstva Željka Šobota 1996. godine. Ostali su pak, tvrdilo je tužiteljstvo, bili niže rangirani u organizaciji - dileri i “gorile”. Optužili su ih za pet ubojstava, četiri pokušaja i poticanja na ubojstvo, dilanje droge, iznude, reketarenje...
Suđenje je zbog sigurnosnih razloga premješteno u remetinečki zatvor. Tamo su dvoranu preuredili u sudnicu. Na klupi za svjedoke našla su se i dvojica pokajnika. Detaljno su opisali kako su upali u dugove koje su otplaćivali dilanjem droge za Momčiloviće, Zečevića i Sobjeslavskog. Potom su svjedočili Vjeko Sliško i niz istaknutijih zagrebačkih kriminalaca. Suđenje je razdvojeno na veliku i malu zločinačku te kasnije na niz posebnih postupaka. Tužiteljstvo je doživjelo pravi fijasko. Nitko nije osuđen za ubojstva.
Rajko Momčilović osuđen je za dilanje droge i tešku krađu i dobio 14 godina robije. Jedino se on, u trenutku pisanja ove knjige, još nalazi u zatvoru. Njegov brat Velibor dobio je osam, Davor Zečević devet, a Davorin Sobjeslavski 10,5 godina za drogu i pokušaj ubojstva. Tvrtko Tomičić je za pokušaj uboj- stva dobio tri godine. Ostali su oslobođeni i sudilo im se u nizu razdvojenih postupaka.
Istodobno s obračunima u podzemlju, Sliško je za javnost gradio imidž uglađenog biznismena. - Radio sam 2001. godine na televiziji kada me zatekao poziv kolege s privatne televizije. “Netko bi te želio upoznati”, rekao mi je, “ali bit će to iznenađenje. Odi samo do njega u Maksimirsku broj taj i taj...” Otišao sam i muvao se ispred rečenog kućnog broja. Iznenadio sam se kad mi je nepoznati glas rekao: “Dođi na prvi kat...” Tek nakon pola minute, shvatio sam da postoji skrivena kamera i da glas dolazi iz zvučnika iznad vrata.
U uredu dugačkom 20-ak metara dočekao me mlad dečko, ošišan skoro na nulu. Bio je to Vjeko Sliško, službeno, kralj poker automata, neslužbeno, šef jednog od dva najutjecajnija mafijaška klana u Zagrebu – prisjetio se naš sugovornik. Sliško je koji dan ranije izašao iz ilegale intervjuom u jednom tjedniku. Novinarka ga je pitala ima li nešto u tome što su na njega pucali četiri puta, a on je lakonski odgovorio: “Pucali su i na Papu.”
- Ta me se rečenica dojmila jer je zazvučala poput kakve filmske replike. Bila je, nema nikakve sumnje, autoironična, no njegova prva rečenica upućena meni bila je još zvučnija. “Ne shvaćam što čeka Ivica Račan” (pobjednik na parlamentarnim izborima 2000. Godine koji je postao premijer), rekao je, “zašto ne hapsi kriminalce...?” Uslijedilo je dugo predavanje o uvjetima poslovanja u Češkoj, zemlji prosperiteta, reda i zakona, gdje se bavio igrama na sreću, proizvodnjom opreme za bilijard, poker automatima. Isti posao radio je i u Zagrebu. No, šuškalo se da se bavi reketom, švercom oružja i bog te pita kakvim sve ilegalnim poslovima. Njegovi su ljudi navodno prebili, skoro na smrt, menadžera Edwina Softića, koji je u hotelu Sheraton imao kafić.
Vjeko je, pričalo se, bio u ratu drugim “gazdom” u gradu – tvrdi sugovornik kome se ljudi koji prate “resor” tvrdili da je Sliško vezan uz SIS, vojnu kontraobavještajnu službu. Tu službu, navodno su, sačinjavali uglavnom pripadnici dva zavičajna klana, Hercegovci i Posavljaci. Druga strana bila je oslonjena na staru UDB-u, iskusne stare policajce, agente i doušnike. Bilo je jasno da je Sliškov klan bio osuđen na poraz, objašnjavali su našem sugovorniku dobro upućeni stručnjaci.
- Vjeko je 2000. godine shvatio da je starom modelu poslovanja odzvonilo. Vidio je da se cijeli odnos snaga promijenio.
Želio je preko noći izgraditi novi imidž, steći saveznike u novoj eliti. Stan mu je bio golem, cijeli kat zgrade u Bogovićevoj ulici u središtu Zagreba iznad današnjeg Benettona. Bio je ukrašen modernističkim slikama, zadnji krik mode u Hrvata, Picelj, apstrakcija, ništa seljački. Očito je imao kvalitetne savjetnike za pitanja stila. Čak mu je i pištolj bio vrlo elegantan, austrijski Glock, o čijoj pouzdanosti kruže mitovi – prisjetio se naš sugovornik. Dodao je kako je tijekom nekoliko susreta sa Sliškom shvatio da ima “sjajne odnose” s policajcima, carinicima i tajnom službom.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
gore navedeni nije dostojan jedne riječi komentara,kako je radio tako je i završio...