Nakon što je ubijen Zlatko Bagarić, Vjeko Sliško je ostao bez glavnog rivala u podzemlju. Već kao mladić, Sliško se počeo baviti sumnjivim poslovima. Početkom 1990-ih osniva tvrtku Bonaparte i kreće u posao s poker aparatima. Do 2001. godine kada je ubijen u 32. godini života u središtu Zagreba preživio je četiri atentata. Više sugovornika tvrdi kako je mlađahni Sliško bio oduševljen Bagarićem kada ga je upoznao. Istražnom sucu Radovanu Ortynskom rekao je u veljači 2000. godine kako se s Bagarićem upoznao negdje 1988. godine ili 1989. godine u Njemačkoj.
- Nisam siguran je li to bilo u Wiesbadenu ili obližnjem Mainzu. Naime, moj je brat u Wiesbadenu imao restauraciju, a Bagarić također, ali sa živom glazbom. Bili smo i ostali znanci, nismo se družili ni izlazili - tvrdio je Sliško. Nakon povratka u Hrvatsku, viđali su ih kako večeri provode zajedno u Bagarićevoj kockarnici “Tiffany”. Prema pričama koje kolaju zagrebačkim podzemljem, sukob između njih dvojice izbio je 1993. godine nakon partije barbuta u kockarnici Kiss u zagrebačkoj Dubravi.
Dobro upućeni izvor kaže: “Kockalo se dva dana i tri noći. Na kraju je Bagarić izgubio pozamašnu svotu novaca i tu su se on i Vjeko Sliško zakačili.”
Drugi sugovornik dodaje: - Kod njih nikada nije bilo pitanje novaca. Bitna je bila taština i zbog toga su se posvađali. No, bivši glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski smatra da se osim sujete, u njihovom slučaju radilo o borbi za kockarsko tržište:
- Bagarić je htio kockarnice, a Sliško poker automate. Tu su konkurirali jedan drugom i Bagarić je zaključio da Sliška treba ukloniti. Zaredale su likvidacije ljudi naoko naslonjenih na Sliška, dok izostaju napadi na drugu Bagarićevu stranu – ustvrdio je Ortynski. Sukob se rasplamsao u prolijevanje krvi i niz, i do danas, neriješenih likvidacija. Vjeko Sliško prvi put je ranjen nakon sukoba s redarom disko kluba Sokol, Damirom Kovačevićem Šerifom, 1991. godine. Nakon što ga je izbacio iz diskoteke, Sliško se vratio s ekipom držeći u ruci pumpericu. Šerif ga je zgrabio i iz blizine mu iz pištolja pucao u tijelo tako da Slišku nije pomogla niti pancirka koju je nosio.
No, preživio je, iako je Šerif u njega ispalio najmanje osam metaka. Bio je pogođen u srce, pluća, bedrenu kost i 15 dana proveo je u komi u Traumatološkoj bolnici. Šerif je izrešetan 2. veljače 1993. godine ispred svoje kuće u Ratarskoj ulici na zagrebačkom Rudešu.
- Preko posrednika je dobio ponudu za dobro plaćen posao. Polakomio se i otišao na sastanak. Kada se vraćao doma, iz kalašnjikova ga je ubio Mijat Vrdoljak zvani Šaban – tvrdi dobro upućeni poznavatelj zagrebačkog podzemlja. Vjeku Sliška pokušali su ubiti i 29. siječnja 1995. godine u zagrebačkoj Maksimirskoj. Dok je ispred svoje tvrtke Bonaparte ulazio u automobili s Jurajem Dodićem, netko je na njih ispalio 47 hitaca iz puškomitraljeza. Sliško je tada teško ranjen u ruku i nogu, no preživio je atentat kao i godinu dana ranije kada je također bio ranjen.
Dok je u automobilu stajao na semaforu Zagrebačke ulice u Sesvetama, kraj njegova BMW-a zaustavio se Fiat tipo. Iz automobila su otvorili vatru po BMW-u i pogodili ga u kralježnicu.
- Pao sam naprijed i koso na suvozačko sjedište. Odmah sam krenuo i zakočio. Bla je to ”kiša metaka” i na taj način sam ih htio izbjeći, ali pucnjava nije prestajala – ispričao je Sliško o tom atentatu. Iako teško ranjen, sam se uspio dovesti do Klinike za traumatologiju. Istovremeno, u zagrebačkom podzemlju stječe imidž vođe. Do toga je došao iživljavanjem nad žrtvama. Tako je jedne večeri u prosincu 1999. godine u Klub Maksimir ušao Vlado Kasalo, bivši nogometaš Dinama. Sliško je već bio u restoranu u pratnji desetak zaštitara.
- Sliško me pozvao za svoj stol, poljubio, a nakon toga kasapio i stavljao staklo u usta - svjedočio je Kasalo na suđenju pripadnicima tzv. zločinačke organizacije. Rekao je kako je nakon poljupca Sliško izvadio pištolj i rekao: “Jesmo katolici”, što je bila šifra za početak prebijanja. Tada su zapljuštali udarci, a Sliško je urlao i vikao: “Ošini, kumašine.” U premlaćivanju je, tvrdi Kasalo, sudjelovalo 14 ljudi - “Sliškova brigada.”
- Da sam policiji išta rekao, Sliško bi odmah sutra sve znao. Sliško je bio psihopat, imao je privatni zatvor u Sesvetama gdje je tukao ljude čekićem - pričao je Kasalo u improviziranoj sudnici u zagrebačkom zatvoru Remetinec. U intervjuu novinaru tjednika “Globus”, Marku Cigoju, Sliško je iznio drugačiju verziju događaja.
- Kasalo me stalno nazivao na telefon i pozivao na ručak, a ja sam znao da su neki od onih koje je on zvao bili ubijeni. No, bio je dosadan koliko je često zvao pa sam mu rekao da ćemo se naći. Došao sam u Klub Maksimir i, kako je Kasalo bio vrlo bahat i bezobrazan, opalio sam mu par šamara. I to je to. Među nama nije bilo sukoba – ispričao je Sliško svoju verziju incidenta.
Ivica Bertić, zvani Rus, jer je rođen 1972. godine u Moskvi, istražnom sucu Radovanu Ortynskom u veljači 2000. godine svjedočio je o četvrtom napadu na Sliška od 27. studenoga 1999. godine na zagrebačkom Cvjetnom trgu.
- Dobar sam poznanik s Vjekom Sliškom. Upoznao sam ga 1992. godine ili 1993. godine u kafiću Bonaparte u Dubravi. Tijekom narednih godina smo se sprijateljili i od 1995. godine s njim sam svakodnevno. Kako on ima problema s određenim ljudima, ponudio sam mu pomoć, da ga zaštitim od drugih ljudi. Od 1995. godine vodim brigu o njegovoj sigurnosti. To znači da sam stalno uz njega i pazim da mu se što ne dogodi. Također pazim na njegove automobile. Nemam nikakav drugi posao, tako da mi je to što pazim na njega jedini posao od kojega i živim – tvrdio je Sliškov tjelohranitelj.
- Kada su nas pokušali ubiti u studenome 1999. godine sjećam se da sam Grand Cheeroke vozio iz smjera Hrvatskog narodnog kazališta zelenim valom, Masarykovom i kod raskrižja s Preradovićevom sam skrenuo ulijevo. To je moglo biti negdje noću oko 1.30 sati, kada smo bili negdje u visini videoteke, a koja se nalazila s desne strane iz našeg smjera kretanja, začula se eksplozija iza nas. Tijekom vožnje, prije ovog događaja, nisam primijetio ništa sumnjivo. Mislim da je glavni problem Vjeko imao od drugih ljudi vezano uz njihovu taštinu, ljubomora - rekao je istražnom sucu Bertić.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
