"Halo?", glas s druge strane puca, tih je i mrmlja, no izgovorene riječi su vrlo jasne: "Naša situacija je užasna i ne može postati gora".
Na ovoj strani nalazi se Ameena Saeed Hasan, koja pomaže u planiranju bijega osobama koje drži ISIL. Svakodnevno prima ovakve pozive, a ova bivša iračka pravnica odlučila je posvetiti život spašavanju što više jezidi žena.
Kad je ISIL 'osvojio' Mosul, Hasan je mislila da će jezidi na planini Sinjar biti sigurni. "Rekli smo: 'Zašto bi otišli na Sinjar?'. Tamo nije bilo nafte ni ičega. Što bi tamo uzeli?"
Ali ISIL je došao na Sinjar, jer su željeli najvažniji resurs ove regije: ljude.
Islamisti su zarobili tisuće jezidi žena i djevojčica, te su ubili muškarce, a opravdanja za svoja zlodjela navodno su našli u samom Kuranu, tvrdeći da im on dopušta porobljavanje jezida i njihova silovanja.
Jezidi, mala iračka manjina koja vjeruje da je jedan Bog stvorio Zamlju i ostavio je na čuvanje jednom anđelu, ostavljeni su na milost i nemilost ISIL-ovcima, koji ih optužuju da štuju vraga.
UN je optužio ISIL da je počinio genocid nad jezidima, od kojih su mnogi zatražili pomoć od Hasan. "Ljudi me znaju. Ja sam sa Sinjara i pripadam jezidima. Poznajem mnoge ljude koji su oteti. Neki su bili moji rođaci, moji susjedi, i zvali su me."
Progone je oni koje nije uspjela spasiti
Sa suprugom Khalilom, Hasan rukovodi mrežom koja izvlači jezide van. Ona prima pozive, a Khalil odlazi na opasna putovanjana na iračko-sirijsku granicu, kako bi ih doveo na sigurno.
Dosad je par spasio više od stotinu ljudi, s tim da je jedna od prvih bila 35-godišnja žena sa šestero djece, od kojih su svi bili zarobljeni, kupljeni i prodani na ISIL-ovom tržištu robljem.
U svojim očajnim pozivima Hasan, žena je opisala što im se dogodilo: "Uzeli su dva velika kamiona iz sela, istovarili ih i počeli tjerati ljude u njih. Jedna žena se počela svađati s njima dok su je pokušavali ugurati unutra, pa su je ubili".
Unatoč pretrpljenim strahotama, ova žena je bila jedna od sretnica jer se spasila, dok mnoge nisu te sreće, kaže Hasan.
Mnoge žene naime proživljavaju svakodnevna silovanja i zlostavljanja od strane svojih zatočenika, te se sve češće odlučuju na samoubojstvo umjesto da čekaju eventualne spasitelje.
"Mi samo želimo da se one spase. Stotine djevojčica je počinilo samoubojstvo", govori Hasan kroz suze i dodaje: "Imam fotografije djevojčica koje su se ubile. Kad izgube svaku nadu da će se spasiti i kad ih ISIL-ovci više puta preprodaju i siluju, to je to. Mislim da ih je bilo stotinjak. Izgubili smo kontakt s većinom njih."
Hasanov rad je prepoznat, te je primila nagradu američkog Ministarstva vanjskih poslova za svu pomoć koju pruža žrtvama ISIL-a, no nju muče slike onih koje nije uspjela spasiti.
"Ne mogu spavati, ne mogu zaboraviti što im se dogodilo. Oni bi me pitali: 'Hoćete li nas spasiti?' Ali ja nemam odgovora. Ja nisam vlada. Ja sam nitko. Ja sam samo čovjek i to je jako teško."
Mnogi su se pridružili borbi protiv ISIL-a, no umjesto bombe i puške, Hasanovo je oružje njezin mobitel s kojim ona, nada se, bez obzira koliko udaljena bila od poprišta događaja, može nekome pomoći, piše CNN.
