Rohingya muslimani su najugroženija nacionalna manjima u Mjanmaru. Upravo zbog toga već godinama bježe iz domovine, preko Tajlanda u smjeru Malezije, gdje se nadaju boljem životu. Kad je prošle godine u listopadu spašeno 80-ak migranata u području Takua Pa, mnogi stranci su se iznenadili otkrivši da nije riječ o Rohingyajima nego stanovnicima Bangladeša. Još se nevjerojatnijim činio podatak da je nekolicina njih bila prisiljena otići na brod koji je ih doveo do mjesta na kojem su nađeni - usred džungle u kojoj su danima bili zatočeni i dobivali batine.
Tad je otkriveno da trgovci ljudima već dulje vrijeme koriste to područje kako bi migrante s brodova prebacili u kamione. Glavni policajac tog okruga danima nakon što je ove podatke odao novinarima dobivao je ljutite pozive vladinih dužnosnika i viših predstavnika policije. Od njega se zahtijevalo i da migrante iz Bangladeša pošalje u imigracijska prihvatilišta, iako je javna tajna da se mnogi migranti koji završe tamo jednostavno opet prodaju trgovcima ljudima.
Povećan broj migranata iz Bangladeša, zajedno s Rohingya muslimanima (za koje UN procjenjuje da ih je u posljednje tri godine 120.000 napustilo domovinu), doduše samo je pokazao u kolikoj se mjeri proširila trgovina ljudima. Što nije nimalo čudno, kad znate koliko se novaca vrti u tom poslu.
Jedan mladi migrant poveo je televizijsku ekipu sa sobom do mjesta na kojem su ga prije šest mjeseci držali trgovci ljudima, zajedno s još 600 ljudi. Usred džungle, spavali bi na zemlji među insektima i bez ikakvog zaklona. Trgovci su imali postavljen šator unutar kojeg bi tjerali jadne ljude da nazivaju obitelji i traže da pošalju otkupninu za njih. Ako ne bi mogli platiti, njih bi mlatili, a žene silovali. Ljudi su umirali, pa bi povremeno dolazili kamioni koji bi odvozili tijela.
Tajlandska mreža trgovine ljudima razvila je ovaj poslovni model. Prvo bi od migranata tražili da im plate za bijeg. Cijena za tristotinjak ljudi iznosila bi 20.000 dolara ili više. Nakon toga bi ljude držali u džungli sve dok njihove obitelji ne bi platile otkupninu koja je obično bila između 2.000 i 3.000 dolara po osobi, što je nevjerojatno visoka cijena za tamošnje stanovništvo.
Siromašno lokalno stanovništvo se uključilo u posao
Cijelo to vrijeme, njihovi tajni kampovi nisu bili toliko udaljeni od sela, pa čak i gradova. A nije da ih nitko nije primijetio nego su zaposlili čitave zajednice ljudi. Budući da je tamošnje stanovništvo siromašno, a cijena gume, koja čini glavni izvor zarade, pada, ovo se čini kao izazovna alternativa.
"Svi su uključeni. To je zbog novaca. Trgovci ljudima sve zapošljavaju. Oni zapošljavaju ljude da paze na kampove, da donose hranu za zatvorene Rohingyase. Idu od kuće do luće i zapošljavaju ljude", objašnjava mladi Tajlanđanin koji je dodao da tko želi može umjesto novaca dobiti drogu. A ako bi tko od migranata i pobjegao, budući da ne postoje ograde koje ih drže na mjestu, postojala je veća šansa da budu ulovljeni i da ih čuvari u kampu brutalno kazne za neposluh.
Kampovi nisu rasprostranjeni samo uz granicu na sjeveru, nego ih ima i na otocima nedaleko Malezije. A tolika rasprostranjenost ne bi bila moguća da im državni službenici ne gledaju 'kroz prste'. Iako nije potpuno sigurno tko su sve osobe koje dopuštaju da se ovo odvija u njihovoj zemlji, vjerojatnost je da su na prilično visokim pozicijama.
Granica s Malezijom je vojna zona pa se mnogi izvlače govoreći da i tako ništa ne mogu učiniti po pitanju nekolicine velikih kampova koji se navodno tamo nalaze. Iako su neki tražili odobrenje vojske, jer bez toga ne smiju pristupiti području, nisu ga dobili. A upravo u jednom od kampova iz tog područja pronađena je nedavno prva masovna grobnica s 26 tijela.
Strancima je teško razlučiti tko je umiješan u trgovinu ljudima a tko nije. Jer jedan čas novinaru može pristupiti lokalni policajac koji će se hvaliti svojim nastojanjima da zaustavi trgovce, dok će već sljedećeg dana neki vojnik potvrditi da je upravo taj policajac duboko zaglibio u tom poslu.
Jedan drugi policajac pokazao je reporterima izvatke s navedenim imenima, telefonskim brojevima, vremenom poziva i informacijama koje dokazuju tko je sve i na koji način uključen u trgovanje. Navodno je sve informacije proslijedio u samo središte vlade, da bi ubrzo nakon toga bio prebačen na drugu lokaciju i posao.
Svi sve znaju i uključeni su u to
Phil Robertson iz Human Rights Watcha tvrdi pak da su svi znali gdje se nalaze kampovi i što se događa. "Nisu samo ljudi iz obližnjih sela radili za kampove i služili im kao straža. To su područja na tajlandsko-malezijskoj granici. Znači imali ste policiju i vojsku u tom području. Nema šanse da je netko mogao voditi tako velike kampove bez da im je netko to dopustio u zamjenu za nešto drugo."
Za to vrijeme, skupina zatvorenih Rohingyasa čeka svoju sudbinu nakon što su spašeni iz ruku trgovaca ljudima. Zatvoreni su u policijskoj postaji gdje policija pokušava doći do podataka tko je rukovodio operacijama iz kojih su oni izvučeni.
Većina Rohingyasa plašila se da njihove obitelji nikad neće moći platiti otkupninu koju su trgovci zahtijevali. "Mi nismo željeli doći ovdje", izjavio je Mohammad, učitelj iz Rakhinea. "Mi ne želimo napustiti svoju domovinu. Ali tamo ne možemo ostati živi. Vlada u Mjanmaru je užasna: oni nas tuku i pucaju na nas."
Mohammad doduše nije imao nikakve predodžbe što ga čeka u kampu u slučaju da pobjegne pa ga vrate natrag. A mnoge koji su spašeni u njegovoj grupi naknadno je dočekala upravo ta sudbina, jer su prodani natrag trgovcima, odao je tajni vojni izvor. No sve dok se stanje ne popravi, ovi jadni ljudi će nastaviti bježati. Jer dok im je kod kuće smrt gotovo pa zagarantirana, ovdje postoji barem mala šansa za spas.
U ovom trenutku, zahvaljujući šoku nakon otkrića prve masovne grobnice, tajlandska vlada je odlučila krenuti u akciju. Objavili su tako 80 tjeralica, te je odmah uhićeno više od 30 ljudi, među kojima se nalazi i nekoliko vladinih dužnosnika kao i jedan istaknuti poslovni čovjek. Ali na listi nema niti jednog vojnog lica, što znači da trgovini ljudima vjerojatno kraj nije još tako blizu, piše BBC.
