Life Pravo na izbor
1819 prikaza

Trebamo novi zakon: Pa kazne su napisane u YU dinarima

Bolnica
Marijan Sušenj/PIXSELL
Cijenjeni profesor ustavnog prava objašnjava i kontekstualizira Zakon o pobačaju i izmjene koje slijede

Profesor ustavnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Đorđe Gardašević detaljno objašnjava zašto se pobačaj ne smije zabraniti, valja li zakon kojeg imamo sada  te treba li svim vjerskim skupinama "dati glas" kada je riječ o novom Zakonu o pobačaju.

Možete li nama laicima objasniti što se, u kontekstu odluke Ustavnog suda može i mora raditi sa zakonom o pobačaju, a što se nikako ne smije, Ako smo dobro razumjeli, zakon se treba 'usuglasiti' sa Ustavom - no kako će se to učiniti? Pobačaj se, rekao je svojedobno Šeparović, ne smije zabraniti - je li to točno?

Sljedeći upute koje je Ustavni sud RH dao u svojem Rješenju od 21. veljače 2017. godine, zakonodavac je sada dužan u instruktivnom (laički: poželjnom) roku od dvije godine od donošenja toga Rješenja donijeti zakon koji će biti „osuvremenjen“ u skladu s napretkom na području zdravstvenog, socijalnog, znanstvenog i obrazovnog sustava, uz naglasak na napredak u području znanosti i medicine. Sasvim konkretno, kako ističe Sud, „Na zakonodavcu je da…u novom Zakonu odredi edukativne i preventivne mjere tako da prekid trudnoće bude izuzetak“.

Žena u bolnici - ilustracija pobačaja PRAVO NA IZBOR Life Pobacila sam. Nije mi žao. Reći ću vam zašto...

U tom specifičnom kontekstu, a što se prema Sudu ima smatrati kriterijima ustavno prihvatljivog postupanja, zakonodavac ima slobodu prosudbe u smislu određenja mjera kojima se: promovira spolno odgovorno ponašanje te odgovornost i muškarca i žene u prevenciji neželjene trudnoće,određuje primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće (uz pružanje svih informacija o trudnoći i uslugama koje ženi stoje na raspolaganju),uređuje pitanje troškova prekida trudnoće, pitanje priziva savjesti liječnika i slično. Konačno, u vezi potrebe „osuvremenjivanja“, taj novi zakon treba i formalno uskladiti s Ustavom na način da više ne sadrži pravne institute i pojmove koji su zastarjeli (npr. „organizacije udruženog rada“, „kaznene odredbe izražene u dinarima“).

Izjava Predsjednika Ustavnog suda da tim novim Zakonom nije moguće zabraniti prekid trudnoće jasno proizlazi i iz samog Rješenja Suda, što je najlakše uočiti upravo iz već istaknutih uputa koje je Sud dao zakonodavcu, ali i iz dijela sljedeće rečenice sadržane u točki 46. Rješenja, koja glasi: „…Ustavni sud ocjenjuje da je na zakonodavcu propisati postupak i razdoblje u kojem se prekid trudnoće na zahtjev žene može obaviti bez ograničenja.“ Uz to je, od iznimne važnosti, potrebno naglasiti kako je Sud sasvim jasno utvrdio i to da je u skladu s Ustavom RH zakonodavno rješenje po kojem se do isteka 10. tjedna trudnoće prekid može obaviti na zahtjev žene.

Prosvjedi u Poljskoj Prava žena Top News Zbog pobačaja: Sprema se ženska revolucija u Poljskoj

Ono što nam sada slijedi jest izrada novoga zakona koji će ovo pitanje urediti u skladu s instrukcijama koje je iznio Ustavni sud. Osnovni parametri po kojima će se zakonodavac pritom morati kretati, osim već istaknutih uputa o nužnosti „osuvremenjivanja“ zakona, mogu se sumirati kroz nekoliko točaka koje ovdje rekonstruiram prema Rješenju Suda. Prvo, svako novo zakonodavno rješenje mora poći od cjelokupnog tumačenja ustavnog poretka, u skladu s njegovim najvišim vrednotama sadržanima u članku 3. Ustava. Drugo, ovo nije pitanje samo jednog prava ili slobode, već više njih: ustavna formula zahtijeva sagledavanje problema iz
perspektive ljudskog dostojanstva, prava na život, prava na slobodu i osobnost te prava na privatnost koje u sebi uključuje i pravo svakoga na slobodu odlučivanja i samoodređenja.

Treće, svako miješanje u ustavno pravo na privatnost žene mora biti propisano zakonom, mora slijediti određene legitimne ciljeve i mora biti nužno za zaštitu tih ciljeva u demokratskom društvu. Pojam „nužnosti“ ovdje podrazumijeva, što je najviši standard ustavne procjene, postojanje „prijeke društvene potrebe“ za zaštitom jednog ili više legitimnih ciljeva. Četvrto, pravo na život nerođenog bića nema prednost ili veću zaštitu u odnosu na pravo žene na privatnost, već je zakonodavac pritom dužan osigurati pravednu ravnotežu između prava žene na privatnost i javnog interesa da se osigura zaštita nerođenog bića. Peto, prekid trudnoće ne smije biti shvaćen kao mjera planiranja obitelji ili sredstvo kontracepcije.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

  • Stranica 1/3
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.