Life
32628 prikaza

"Ukrao sam avion i odletio iz vojske - samo tako"

Nizozemac Theo Van Ejick
Wikimedia Commons
Mornarica mu je uništila snove o letenju - no on je njima dokazao da zna letjeti, ali i da ga ne mogu držati u mornarici

Dvije je godine novinarka BBC-a Emma Jane Kirby istraživala priču narednika Paula Meyera, američkog mehaničara koji je čeznuo za domom te je ukrao zrakoplov iz američke baze u Engleskoj 1969., te je s njime odletio kući u Virginiju.

Priča je odjeknula u javnosti i došla do Thea Van Ejicka, Nizozemca koji je i sam ukrao zrakoplov dok je služio u vojsci, no on je preživio da ispriča tu priču.

Njegova je kuća u Somersetu prava suvenirnica, igračke-vještice njišu se sa stropa njegove dnevne sobe, obitelj keramički mačaka upitno gleda s visokih polica, a nekoliko lubanja uokviruje prostoriju.

No, najfascinantniji su svakako predmeti na njegovom stoliću za kavu - izresci nizozemskih novina iz 1964. s pričom o mladom mornaru koji je ukrao Grumman Tracker propelerski zrakoplov iz svoje vojne baze u Malti i s njime je odletio u libijski Benghazi.

Chris McCandless U divljini Life Nikad se nije vratio kući: 30 godina ne zna se kako je umro

"To sam ja". smije se Van Ejick, sada bijele kose i u dobi od 76 godina, objašnjavajući kako je na toj fotografiji imao tek 21.

"Ti arogantni čovječe, dobro da te nisam tada poznavala", dobacuje mu žena, dodajući mu šalicu kave. 

Tada je Theo Van Ejick bio samo mladić koji je sanjario o letenju. Ustvari, maštao je kako će postati pilot od svoje sedme godine. Nije bio, priznaje, najbolji učenik na svijetu i bojao se da nikad neće imati ocijene potrebne za ulazak u zrakoplovstvo kao pilot.

No tada je čuo za mogućnost ulaska u nizozemsku mornaricu kao pripravnik električar, a ako bude dobar može se prijaviti s vremenom na obuku za pilote. S 19 godina i pun entuzijazma, Van Ejick se nije ustručavao, piše BBC

"Oh, počelo je vrlo dobro, odabrali su me da uđem u tu pilot shemu i jako mi se svidjelo", prisjeća se.

Eddie Maher Brzi Eddie Life "19 godina sam skrivao obitelj - nitko nije znao tko smo"

No, početkom 1964., s oko 40 sati letenja koje ima ponosno utisnute u svoju knjižicu, entuzijastični mladi Van Ejick otišao je na zabavu u vojarni u Nizozemskoj te se poprilično napio. Njegov zapovjednik je također bio tamo, ništa više trijezan.

Predložio je Ejicku da otvoreno razgovaraju o kvaliteti programa obuke pilota (koji su zajednički vodili belgijske zračne snage i nizozemska mornarica), i pozvao je Van Eijcka da bude iskren. Bio je to, uvjeravao ga je, neslužbeni razgovor. 

Nepravda je uvijek nepravda

I tako je, pomalo naivno, 21-godišnji Van Ejick otvoreno govorio. Rekao je kako bi trebao vježbati na pravom zrakoplovu, na razaraču podmornice Grumman Tracker koji će biti raspoređen na mornarskim nosačima zrakoplova, a ne na motorima za obuku s dva motora koje su Belgijanci koristili za podučavanje. Avioni na kojima su se učili bili su "sasvim iskreno, sranje", rekao je.

Do tog je trenutka Van Ejick imao savršene zapise o letenju, ali već je sljedećeg dana nakon zabave njegova izvještajna kartica obilježena narančastim znakom upozorenja - što je označavalo mogućnost pada obuke. 

Bijesan zbog te nepravde, napisao je nešto drsko na ploči u učionici vezano za sporost programa treninga, čekajući da dođe instruktor. Zbog tog je poteza bio kažnjen zatvaranjem u baraku za vikend.

No, kad je ugledao komadić neba kroz krovnu dasku, uspio ju je odvojiti i uz pomoć nje otvoriti vrata barake, pobjegao je. Kad je to otkriveno, odmah je izbačen s programa obuke.

Hiroo Onoda Uporan Life Vojnik koji se ni 29 godina nakon rata nije htio predati

Van Ejicka su, oduševljeni njegovim žarom, ohrabrili da napiše žalbu na nadređene. No, službenici su mu nehotice dali pogrešne formulare koje je trebao popuniti. Kad je konačno dobio odgovor, tri mjeseca kasnije, rečeno mu je da nije slijedio ispravan postupak i da je sada prekasno za poduzimanje daljnjih mjera. Više se nije školovao kao pilot i morao je odslužiti preostalih šest godina u mornarici kao električar.

"Dolazim iz velike obitelji, deveti sam po redu od 12 braće i sestara. U obitelji se zna što je pravedno, a što nepravedno. A ovo je bilo nepravedno", kaže Van Ejick.

Nizozemac Theo Van Ejick | Author: Wikimedia Commons Wikimedia Commons

U depresivnom i očajnom stanju zbog srušenih snova o letenju, tražio je otpust iz mornarice, no odbijen je. Stoga je sam počeo smišljati način kako će se izbaviti iz vojske jednom zauvijek.

"Nisam nikome ništa govorio. Da jesam, plan ne bi uspio", i danas se zavjerenički smije na svoj pothvat.

Shvatio je kako je njegova izlaznica samo i jedino - ukrasti avion. Pronašao je priručnik za Grumman Tracker i sakrio ga u ormar. Dok su njegovi prijatelji izlazili piti ili ostajali spavati, Van Eijck potajno je proučavao. Sprijateljio se s kvalificiranim pilotima i razgovarao s njima o letenju na instrumentima, o pokretanju motora, o polijetanju.

S biciklom na pistu

"Nisu ni slutili zašto sam toliko zainteresiran. No, put iz Nizozemske nije bio baš lagan zadatak, nisam želio završiti u Istočnoj Njemačkoj sa svim tim političkim problemima. I onda su jednog dana tražili dobrovoljce za odlazak na Maltu s britanskom mornaricom. Odmah sam pomislio kako iz Malte mogu letjeti svugdje", kaže.

Na Malti je Van Eijck visio oko aerodroma i razgovarao s mehaničarima zrakoplovstva, promatrajući ih kako rade. U ranim jutarnjim satima i večeri nastavio je proučavati svoj sada već dobro poznati priručnik. Vikend prije nego što je trebao letjeti kući, pristojno je prisustvovao oproštajnoj zabavi u bazi, ali dok su se njegovi kolege vojnici podvrgavali iskušenjima alkohola, mladi Van Eijck bio je oprezan da ostane potpuno trijezan.

"Budući da sam sljedećeg jutra rano ustao, posudio sam bicikl i odvezao se na pistu. Stražaru sam rekao da se zovem Jansen, pa nije imao pojma tko sam, a čak mi je i pomogao da otvorim vrata hangara.

Avion iznad rijeke LUTAJUĆI AVIONI Life Ne smiju reći da lete i kada se sruše nitko ih ne traži

Van Ejick je svoju krađu pažljivo planirao, pa je čak i zaključao pištolj stražara i njegov motor, ali je i uklonio i mikrofone iz telefona u uredu kako bi si kupio vrijeme za bijeg.

"Upalio sam motor, upalio radio i kontrolni me toranj pitao tko sam, kamo idem, što radim. Šutio sam i onda, više me nije bilo -teatralno trlja ruke i pokazuje otvorene dlanove poput mađioničara koji je uživao u izigravanju trika nestajanja.

No s njim je nestao i zrakoplov naoružan s dva torpeda u smjeru Južne Afrike.

Kružio iznad piste da potjera ovce

"Nisam se nimalo brinuo zbog torpeda, no nisam se brinuo jer sam se samo želio maknuti iz vojske. Nije bilo šanse da me dobiju natrag", kaže Ejick.

Leteći 1500 metara iznad Mediterana kako bi sačuvao gorivo, Van Ejick je bio potpuno sam na nebu. 

"Znam kako se odbjegli Meyer sigurno osjećao, jer to je ono što sam ja osjećao. To je najbolja stvar ikad, radiš nešto za što su ti svi rekli da ne možeš, a ipak si uspio. Samo si ti unutra u tom ogromnom stroju i moćniji si od svega, sam na velikom nebu. Nitko ti to nikada ne može oduzeti, bilo je tako čarobno i moćno", sjećanje mu i danas izaziva suze na licu.

"Poseidon", nuklearni torpedo Ruske Federacije Kao 'sudnji dan' Tehno Posejdon može izazvati najveći tsunami u povijesti

Punih pet i pol sati Van Ejick je letio pitajući se gdje bi to moglo biti najsigurnije mjesto za sletjeti. U Tripoliju je još uvijek bilo Britanaca, pa je odlučio odletjeti u Bengazi, kad je vidio pistu s nekoliko koliba sa svake strane. Pista je bila puna ovaca, pa je morao kružiti iznad nje nekoliko puta da bi ih potjerao.

Njegovo je slijetanje, s ponosom se prisjeća, bilo bezgrešno i uživao je u pomisli da će to biti prijavljeno njegovim zapovjednicima.

"Pomislio sam kako ću im napokon dokazati da znam letjeti"

Začudo, prvi čovjek koji mu je pristupio na pisti bio je nizozemski emigrant, koji je bio zapanjen i poprilično uznemiren kad je na svojoj pisti vidio vojni avion. Van Ejick mu je ispričao svoju priču. Međutim, kako je povezivao svoje planove za budućnost - puštanje iz mornarice, novi civilni život, dobar posao - primijetio je da se njegov sunarodnjak namrštio i počeo shvaćati da možda svoj plan nije promislio do kraja. Nizozemac ga je upozorio da je u velikim problemima i da će, ukoliko se vrati u Europu, sigurno otići u zatvor.

Po njegovom savjetu, predao se libijskoj policiji, za koje se sjeća da su jurili pistom u svojim Harleyima, oduševljeni što mogu nizozemskog otmičara odvesti u svoj pritvor. 

Brod Sea Hunter Pentagon Znanost Za pet godina će imati ratni brod kakvog svijet nije vidio

Van Ejick je, opet po savjetu zemljaka, tvrdio kako je pobjegao iz Europe jer se usprotivio njenim liberalnim pogledima na homoseksualnost i žene. 

Kad je došla Nizozemska vojska po svoj avion i svog pripadnika - nije ih želio vidjeti. Još uvijek mu se na licu pojavi osmijeh kad se prisjeća kako je izigrao one koji su izigrali njegove snove.

Nizozemac Theo Van Ejick | Author: Wikimedia Commons Wikimedia Commons

Nakon tjedan dana pregovora s nizozemskim veleposlanikom, Van Ejick je pristao na dogovor. Vratio se u Nizozemsku (kao putnik, ne pilot) i odslužio je kaznu od 12 mjeseci zatvora zbog dezerterstva - a zauzvrat je dobio častan otpust iz mornarice.

"Dobio sam sve što sam htio, i ni dan danas ne žalim zbog toga. 

Kad je izašao iz zatvora, kvalificirao se kao privatni pilot te je letio po Sjevernoj Africi, gdje je jedno vrijeme i živio. 

"I dalje nekad ne mogu vjerovati da sam to prokleto napravio, ali jesam. Moj Bože kako je to bilo dobro", završava svoju priču. 

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.