Godinama je bio najodaniji glas Viktora Orbána, branio rusku naftu, sukobljavao se s Bruxellesom i optuživao Hrvatsku da zarađuje na ratu u Ukrajini. Nakon pada Fidesza Péter Szijjártó napustio je parlament i zaposlio se u kineskom automobilskom divu kojem je upravo kao ministar širom otvorio vrata Mađarske. Samo dan nakon toga nova vlast potvrdila je da istražuje njegove odnose s Moskvom.
Samo nekoliko mjeseci bilo je dovoljno da se život Pétera Szijjártóa potpuno preokrene. Još početkom 2026. bio je jedan od najmoćnijih članova mađarske vlade, nezaobilazan sudionik europskih sastanaka i glavni izvršitelj vanjske politike Viktora Orbána. Sredinom srpnja više nije bio ni ministar ni zastupnik. Objavio je da napušta aktivnu politiku i prelazi na dobro plaćenu međunarodnu funkciju u kineskom automobilskom divu BYD-u.
Dan poslije stigla je još dramatičnija vijest. Novi mađarski premijer Péter Magyar potvrdio je 16. srpnja da se državne agencije bave Szijjártóovim navodnim vezama s Rusijom. Nije otkrio o kojoj je vrsti postupka riječ, tko ga vodi ni kakvi su konkretni mogući prekršaji. Kazao je tek da postoje povjerljivi dokumenti Ministarstva vanjskih poslova i drugi materijali koji zasad ne mogu biti objavljeni. Istraga je dio šire kampanje nove vlasti protiv mogućih zloupotreba iz Orbánova razdoblja, koju Magyar naziva "Operacijom čistilište".
Szijjártó tako odlazi iz politike pod dvostrukim teretom. S jedne strane nova vlast istražuje je li njegova bliskost s Moskvom prelazila granice uobičajene diplomacije, a s druge javnost propituje njegov prelazak u kompaniju kojoj je kao ministar godinama pomagao da se proširi u Mađarskoj. U zemlji u kojoj je obećano radikalno čišćenje nasljeđa šesnaestogodišnje Orbánove vladavine ta kombinacija izgleda poput školske ilustracije sukoba interesa - čak i ako zasad nema dokaza da je Szijjártó počinio kazneno djelo.
Orbánov čovjek za najteže političke bitke
Péter Szijjártó rođen je 30. listopada 1978. u Komáromu. Diplomirao je ekonomiju i međunarodne odnose, a svojedobo je igrao futsal. U mađarski parlament ušao je još 2002., kao 23-godišnji zastupnik Fidesza. Njegov uspon bio je brz i od početka neraskidivo povezan s Viktorom Orbánom.
Najprije se probio kao komunikator i glasnogovornik stranke, a nakon Orbánova povratka na vlast 2010. postao je premijerov glasnogovornik i jedan od njegovih najpouzdanijih suradnika. U rujnu 2014. preuzeo je Ministarstvo vanjskih poslova i trgovine. Na toj je funkciji ostao gotovo 12 godina, dulje od gotovo svih svojih europskih kolega.
Szijjártó nije bio diplomat sklon ublažavanju poruka. Naprotiv, postao je prepoznatljiv po napadačkom stilu, izravnim prozivkama i potpunoj obrani Orbánove politike. Bruxelles je optuživao za ideološki pritisak, europske institucije za zadiranje u nacionalni suverenitet, a zapadne vlade za licemjerje prema Rusiji i Kini. Mađarsku je predstavljao kao državu koja odbija prihvatiti ono što je nazivao "liberalnim mainstreamom", a Orbánovu politiku kao obranu nacionalnih interesa, kršćanskog identiteta i tradicionalne obitelji. U praksi je to značilo antimigracijsku politiku, odbijanje daljnjeg prijenosa ovlasti na institucije Europske unije te gospodarsku strategiju nazvanu "Otvaranje prema Istoku". Dok je većina Europske unije nakon ruske invazije na Ukrajinu pokušavala smanjiti veze s Moskvom, Mađarska ih je zadržavala. Dok su europske vlade postajale opreznije prema kineskom kapitalu, Szijjártó je obilazio kineske kompanije i uvjeravao ih da će u Mađarskoj pronaći političku potporu, subvencije i povoljne uvjete.
Ministar s ruskim odličjem
Szijjártó je još prije potpune ruske invazije na Ukrajinu bio poznat po izrazito dobrim odnosima s Moskvom. U prosincu 2021. primio je ruski "Orden prijateljstva", visoko državno odličje koje mu je dodijelio Vladimir Putin, a uručio Sergej Lavrov. Szijjártó je tada poručio da je ponosan što je Mađarska, poštujući svoje savezničke obveze, uspjela zadržati suradnju s Rusijom utemeljenu na "uzajamnom povjerenju i nacionalnim interesima".
Nakon invazije u veljači 2022. taj odnos postao je jedna od glavnih točaka sukoba Mađarske s ostatkom Europske unije. Budimpešta nije formalno napustila zajedničku europsku politiku, ali je sustavno usporavala ili blokirala odluke o novim sankcijama, pomoći Ukrajini i smanjivanju uvoza ruskih energenata. Szijjártó je tvrdio da isporuke oružja samo produljuju rat te da Mađarska, kao država bez izlaza na more, ne može jednostavno prekinuti uvoz ruske nafte. Ponavljao je da je riječ o "fizici, a ne politici" i upozoravao da bi naglo odricanje od ruskih energenata ugrozilo mađarsku industriju, opskrbu i kućne proračune.
Mađarska i Slovačka zato su i nakon početka rata ostale među članicama Unije koje su se najvećim dijelom opskrbljivale ruskom naftom preko naftovoda Družba. Budimpešta je koristila pravo veta kao pregovarački instrument, a u lipnju 2025. zajedno sa Slovačkom blokirala je novi paket europskih sankcija, protiveći se planovima za postupno ukidanje uvoza ruskih energenata.
"Hrvatska je ratni profiter"
Upravo je pitanje ruske nafte dovelo Szijjártóa u jedan od najžešćih sukoba sa Zagrebom.
Hrvatska je Mađarskoj i Slovačkoj nudila Jadranski naftovod kao alternativni pravac opskrbe. Nafta bi tankerima stizala do terminala u Omišlju, a zatim bi preko Janafa bila transportirana prema mađarskim i slovačkim rafinerijama MOL Grupe. Hrvatska strana tvrdila je da sustav može zadovoljiti njihove godišnje potrebe, dok su MOL i mađarska vlada osporavali i kapacitet i pouzdanost hrvatskog pravca.
Szijjártó je u rujnu 2025. otišao korak dalje. Hrvatsku je više puta optužio za ratno profiterstvo, tvrdeći da je nakon početka ruske invazije znatno povećala tranzitne naknade te da pokušava iskoristiti mađarsku energetsku ranjivost.
- Koliko god hrvatska vlada to poricala, sigurno žele profitirati od rata u Ukrajini - poručio je. Tvrdio je da Zagreb želi onemogućiti Mađarskoj kupnju ruske nafte kako bi stekao monopol i dodatno zaradio na Mađarima. Istodobno je tvrdio da Janaf nije sposoban kontinuirano i pouzdano transportirati količine potrebne mađarskim i slovačkim rafinerijama.
Hrvatski odgovor bio je neuobičajeno oštar. Premijer Andrej Plenković odbacio je Szijjártóove tvrdnje kao lažne i bezobrazne, poručivši da Hrvatska nije ratni profiter, nego dobar susjed koji svoju kritičnu infrastrukturu stavlja u funkciju regionalne sigurnosti opskrbe. Plenković je zatim okrenuo optužbu prema Budimpešti. Ustvrdio je da je pravi profiter ona država koja nastavlja dobivati jeftiniju rusku naftu i plin te na tome ostvaruje gospodarsku korist. Hrvatska je pritom tvrdila da su cijene Janafa usporedive s europskim tržištem i da je naftovod tehnički sposoban zadovoljiti potrebe MOL-ovih rafinerija.
U spor se uključio i predsjednik Zoran Milanović. Poručio je da bi Mađari trebali opreznije govoriti jer Hrvatska ima obalu i infrastrukturu koja može biti korisna državama bez izlaza na more, ali je ne može nikome ustupiti besplatno.
- Ne može biti besplatno - rekao je Milanović, podsjetivši da je MOL suvlasnik Ine i da upravlja riječkom rafinerijom.
- Ne vidim razloga za nervozu.
Spor oko stvarnog kapaciteta Janafa tada nije bio potpuno razriješen. MOL je tvrdio da testiranja nisu dokazala mogućnost dugotrajne isporuke potrebnih količina, dok je Janaf odbacivao te navode i tvrdio da može pokriti ukupne godišnje potrebe mađarskih i slovačkih rafinerija. Prema podacima koje je Janaf iznio Reutersu, testiranja su pokazala kapacitet od 11,8 milijuna tona godišnje, uz mogućnost povećanja na približno 14 milijuna tona primjenom dodataka koji ubrzavaju protok.
Szijjártó je, međutim, nastavio optuživati Hrvatsku da želi zaraditi na mađarskoj ovisnosti. Nekoliko mjeseci poslije upravo će njega politički protivnici optužiti da je svoju dugogodišnju državnu politiku pretvorio u privatnu poslovnu priliku.
Telefonska linija prema Kremlju
Pravi politički udar stigao je uoči parlamentarnih izbora 2026. godine. Konzorcij istraživačkih medija objavio je snimke navodnih razgovora Szijjártóa i Sergeja Lavrova. Prema tim materijalima, dvojica ministara nisu razgovarala samo o službenim bilateralnim odnosima, nego i o povjerljivim europskim raspravama, sankcijama te potezima koje bi Mađarska mogla povući u korist ruskih interesa.
U jednom objavljenom razgovoru Lavrov je od Szijjártóa tražio dokument povezan s položajem manjinskih jezika u procesu pristupanja Ukrajine Europskoj uniji. Szijjártó mu je, prema snimci, odgovorio da će mu dokument poslati. Reuters nije mogao neovisno potvrditi autentičnost snimki, ali Szijjártó nije tvrdio da razgovora nije bilo. Umjesto toga, objavljivanje presretnutih poziva nazvao je velikim skandalom i slučajem nedopuštenog prisluškivanja.
Još ozbiljniji bili su navodi o sankcijama. Prema istraživanju projekta VSquare, Lavrov je Szijjártóa podsjetio na zahtjev ruskog milijardera Ališera Usmanova da se njegova sestra Gulbahor Ismailova ukloni s europskog popisa sankcioniranih osoba. Szijjártó je navodno odgovorio da će Mađarska zajedno sa Slovačkom predložiti njezino uklanjanje i učiniti sve što može kako bi taj prijedlog prošao. Ona je poslije doista skinuta s popisa, premda sama vremenska povezanost ne dokazuje da je upravo Szijjártóovo djelovanje bilo presudno.
U drugim razgovorima navodno je ruskoj strani prenosio detalje sa sastanaka u Bruxellesu, stavove pojedinih ministara i informacije o mogućim novim europskim sankcijama. Kritičari su tvrdili da više nije riječ o održavanju diplomatskih kanala, nego o pomaganju Moskvi da unaprijed dozna što se priprema unutar Europske unije.
Szijjártó je odbacio optužbe da je odavao tajne. Tvrdio je da su razgovori s inozemnim kolegama normalan dio diplomacije te da je pravi problem to što su pozivi jednog ministra vanjskih poslova presretani i zatim korišteni u predizbornoj kampanji.
Péter Magyar, tada čelnik oporbene Tisze, nije prihvatio takvo objašnjenje. Szijjártóa je politički optužio za izdaju i obećao da će, preuzme li vlast, ispitati njegove veze s Rusijom.
Na parlamentarnim izborima 12. travnja 2026. Mađarska je doživjela politički potres. Tisza Pétera Magyara uvjerljivo je pobijedila Fidesz, osvojila 141 od 199 zastupničkih mjesta i osigurala dvotrećinsku većinu. Time je završena šesnaestogodišnja neprekinuta Orbánova vladavina. Nova vlada prisegnula je 12. svibnja, obećavajući približavanje Europskoj uniji, obnovu institucija i istrage o mogućoj korupciji prethodne vlasti.
Szijjártó se u izbornoj noći nije pojavio na glavnom okupljanju Fidesza na kojem je Orbán priznao poraz. Nakon 23 godine u politici objavio je da mora razmisliti o budućnosti. Pojavio se na konstituirajućoj sjednici parlamenta i preuzeo zastupnički mandat, ali se povukao iz prvog plana. Nakratko je iz medijske zavjetrine izašao kao predsjednik nogometnog kluba Honvéd, posjetivši Real Madrid i razgovarajući s njegovim nekadašnjim napadačem i direktorom Emiliom Butragueñom. Bio je to rijedak javni nastup čovjeka koji je godinama gotovo svakodnevno komentirao svjetsku politiku. Ispostavilo se da je već pripremao potpuno drukčiji nastavak karijere.
Szijjártó je 15. srpnja objavio da podnosi ostavku na zastupnički mandat i odlazi iz aktivne politike. Prihvatio je, kako je napisao, "izuzetno časnu ponudu" jedne od vodećih svjetskih kompanija. Postao je direktor zadužen za vanjske odnose i razvoj novih poslovnih područja u kineskom BYD-u, jednom od najvećih svjetskih proizvođača električnih i hibridnih vozila.
Sam prelazak bivšeg ministra u privatni sektor ne mora biti problematičan. No u Szijjártóovu slučaju teško je ignorirati činjenicu da je upravo on godinama bio glavni politički pokrovitelj BYD-ova širenja u Mađarskoj. Još 2017. osobno je predstavljao otvaranje BYD-ove tvornice električnih autobusa u svom rodnom Komáromu. Mađarska država taj je projekt poduprla s 925 milijuna forinti nepovratnih sredstava. Poslije je Szijjártó sudjelovao u pregovorima o novim kineskim investicijama, uključujući izgradnju velike tvornice automobila, razvojnih centara i dodatnih proizvodnih kapaciteta.
Njegov je posao bio upravo ono za što će sada biti plaćen u BYD-u: stvaranje političkih kontakata, otvaranje tržišta i razvoj novih poslovnih pravaca.
Péter Magyar zato je njegov prelazak u kinesku kompaniju prikazao kao nagradu za godine državne politike usmjerene prema Pekingu. Kritičari govore o klasičnim "rotirajućim vratima" između politike i privatnog kapitala - situaciji u kojoj osoba najprije kao javni dužnosnik donosi odluke korisne određenoj kompaniji, a zatim u toj kompaniji dobije rukovodeću funkciju. Nema javnog dokaza da je posao bio unaprijed dogovoren ili da je Szijjártó kao ministar pomagao BYD-u radi osobne koristi. Ali politički dojam teško je zanemariti: čovjek koji je drugim državama dijelio lekcije o profiterstvu zaposlio se kod jednog od najvećih dobitnika vlastite gospodarske diplomacije.
Nova mađarska vlada već je počela preispitivati poslove iz Orbánova razdoblja. Policiji su prijavljene sumnje na zloupotrebu javnog novca u nabavi obrazovnog softvera vrijednoj više od 100 milijardi forinti, a u parlament je upućen prijedlog za osnivanje neovisnog Ureda za zaštitu i povrat državne imovine. Mađarska se također odlučila priključiti Uredu europskog javnog tužitelja, instituciji kojoj se Orbánova vlada godinama odbijala pridružiti. Magyar tvrdi da će se preispitati javni ugovori, subvencije, imovina državnih dužnosnika i mogući utjecaj stranih država na mađarsku politiku. U tom kontekstu slučaj Szijjártó ima posebno značenje. Ne radi se samo o mogućem pogodovanju ili zloupotrebi novca, nego o pitanju je li dugogodišnji šef diplomacije povjerljive informacije jedne članice Europske unije dijelio s državom koja vodi rat protiv susjedne Ukrajine.
Za sada nije poznato je li Szijjártó osumnjičen za konkretno kazneno djelo. Nije objavljena odluka tužiteljstva, nisu predstavljeni dokazi i protiv njega nije podignuta optužnica. Postoji samo potvrda premijera da se nadležna tijela bave slučajem i da postoje dokumenti koji još nose oznaku tajnosti.
