Tijekom službenog posjeta SAD-u, predsjedniku Zaira Mobutu Sese Seku dodali su mobilni telefon Motorolu, i rekli da nazove kući. Bila je to 1985. godina pa ga je trebalo malo i uvjeravati da uređaj, težine prosječne boce vina, i sa antenom, nije walkie talkie.
No nakon razgovora sa obitelji u Kinshasi, nije mu bilo potrebno dodatno uvjeravanje. Plan kojeg su skovali Joseph Gatt i Miko Rwayitare dobro se razvijao.
Kompanija Telecel koju su osnovali godinu kasnije, ubrzo je imala 3000 pretplatnika u današnjem Kongu (bivši Zair). I to puno prije nego su mobilni uređaji postali sveprisutni u SAD-u. Elita je bila spremna potrošiti 5000 dolara na taj uređaj i 16 dolara po minuti kako bi ostali povezani.
"Imala sam jednog, stao mi je u torbu. Nisam mogla raditi bez njega", rekla je Michela Wrong, novinarka i autorica knjige In the Footsteps of Mr. Kurtz.
Ta telekomunikacijska kompanija ostvarila je uspjeh zahvaljujući stanju u zemlji, piše Ozy.
"Kad bi podigli običan telefon, ne biste čuli ništa, on nije radio. Da je Mobutu vodio svoju zemlju, umjesto da ju je pljačkao, Telecel nikada ne bi bio potreban", rekla je.
Diktator je bio impresioniran
Kompanija odaje priznanje ljudskoj genijalnosti. Rwayitare, inženjer iz Ruande, i Gatt, Amerikanac koji je radio sa Pan Amom, ne samo da su prepoznali mogućnost za tržište, već su ga i iskoristili do savršenstva.
Nakon što je prva mobilna mreža postavljena u Washingtonu 1983. godine ovi poduzetnici znali su da bi to moglo riješiti niz problema s komunikacijom u zemlji. No prepoznali su manjak obrazovanja i legislative.
"Kako obrazovati vladu o mobilnom uređaju?", pitao se Gatt.
Odgovor je zapravo bio - dajte mu mobitel u ruke i recite neka nazove obitelj. Gatt je morao uvjeriti National Car Rental da unajmi 10 takvih uređaja bez pratećih automobila. Rwayitare ih je morao isprogramirati na pravu frekvenciju. "Hvala bogu da je uspjelo", rekao je Gatt govoreći o tom prvom pozivu.
Iako je bio impresioniran, diktator kao i mnogi drugi te 1985. godine, nije u potpunosti mogao zamisliti koliko će ta tehnologija promijeniti život pa je tako u početku Telecelu uskratio licencu.
Gatt i Rwayitare znali su da su na dobrom tragu, pa su svoju ušteđevinu iskoristili kako bi kupili slabu tvrtka za mobilnu tehnologiju iz SAD-a i dobili su sredstva od Motorole za izgradnju malog sustava u Kinshasi. Ostalo im je samo da kupe nekoliko stotina uređaja, po cijeni od 3000 dolara po komadu, i predaju ga diktatoru i njegovom krugu.
"Tih 200 službenika iz Zaira zvali su jedan drugog i izvan zemlje tijekom sljedećih godinu dana bez da su platili za pozive", napisao je Sean Ndiho Obedih. Pred kraj tog perioda i nakon što se već naviknuo na taj uređaj, Mobutu je pristao dati im licencu, uz napomenu da moraju pripremiti i zakonodavstvo.
"Mobiteli će biti jako dobri za Afriku"
Ubrzo su svi u Zairu imali Telecel. Uređaj je koštao oko 5000 dolara, i bio jako poželjan među elitom. Bio je to predmet koji je pokazivao da netko ima moć, pa su ga koristili poslovnjaci i oni koji su to htjeli postati.
Dok je Telecel bio tako jako uspješan, u ranim danima donosio je svojim vlasnicima prosječno oko 800 dolara po korisniku mjesečno, no nailazili su i na brojne izazove. Tijekom 1991. godine i pljačke, velika količina ne instalirane opreme ukradena je iz skladišta.
Vojnici "su poslije otkrili da ne mogu ništa s tim napraviti. Nitko nije znao kako je sastaviti", rekao je Gatt. Taj je pljačka koštala Telecel tri milijuna dolara.
1994. godine Comcell je pokušao srušiti njihov monopol. Jean-Pierre Bemba koji je kasnije bio optužen za ratne zločine i oslobođen, odlučio je upotrijebiti istu frekvenciju kao i Telecel i ometao komunikaciju mjesecima.
Comcell je propao, kako kaže Wrong koja sumnja da je "Mobutu jasno dao do znanja da im je Telecel potreban da bi funkcionirali".
Kako je mobilna tehnologija postajala sve jeftinija i dostupnija, Telecel i ostali trudili su se osvojiti rastuće afričko tržište. 2000. godine egipatska tvrtka kupila je 80 posto Telecela, koji je do tada radio u 14 afričkih zemalja, za 413 milijuna dolara. Rwayitare, vlasnik slavnog Hotela Ruanda, umro je 2007. godine u Južnoj Africi. Gatt se vratio u SAD i nastavio raditi u svijetu telekomunikacija.
Industrija i dalje dobiva na snazi. U prvom desetljeću novog milenija, mobilno tržište poraslo je 30 posto godišnje (u Africi) a sada je oko pola milijardi korisnika na kontinentu. Gatt nije bio u krivu kada je rekao još te 1983. godine da će mobilna tehnologija "biti jako dobra za Afriku".
