Tanker koji prevozi oko 110.000 tona crne tvari između Bliskog istoka i Europe nije baš pravi primjer ekološkog broda. No Maersk Pelican jedinstveni je primjerak upravo takvog. I među najvećim je teretnim brodovima na svijetu koji ne ovise samo o fosilnim gorivima. 29. rujna stigao je u Saudijsku Arabiju na svom prvom putovanju uz instalacije dva 30 metarska jedra.
Teretni brodivi na ugljen i naftu uništili su pogon vjetra u 19. stoljeću. No zanimanje za vjetar kao pokretača, posebno za rotirajuća jedra, raste u svijetlu poraste stalnog porasta cijena, cijena nafte. Smješteni na palubama brodova, ta rotirajuća jedra rade na principu Magnusovog učinka, piše Economist.
Taj se fenomen može primijetiti kod rotirajućih objekata, kada zbog aerodinamičkog otpora dolazi do bržeg protoka zraka s jedne strane i razlike u tlakovima pa će se kretanje nastaviti u smjeru nižeg tlaka. Ovaj koncept demonstrirao je njemački inženjer Anton Flettner 20-ih godina prošlog stoljeća. Prvi primjerci bili su teški i metalni i usporavali brod. Taj princip tada nije zaživio budući da je ugljen bio jeftina alternativa.
Takva rotirajuća jedra, iz finske tvrtke Norsepower, napravljena su od karbonskih vlakana i puno su lakša, rekao je Tuomas Riski iz tvrtke. Ona su i automatizirana pa nema potreba za dodatnom radnom snagom. Jedra su već instalirana na nekoliko drugih brodova, a između ostalog i Estraden, trajekt koji plovi između Nizozemske i velike Britanije, i Viking Grace, na plovidbi između Švedske i Finske.
Ovaj su jedra mnogim zanimljiva jer smanjuju potrošnju goriva, i tako omogućavaju velike uštede i smanjuju emisiju štetnih plinova, naglašava Tommy Thomassen, glavni tehnički časnik iz Maersk Tankers. Dva rotirajuća jedra na njihovom Pelikanu smanjit će troškove goriva do 10 posto, a ako im se dodaju još dva, ušteda bi se mogla povećati na 15 do 20 posto.
Takve uštede pomažu ostvariti i još jedan prioritet u ovoj industriji, a to su zahtjevni ciljevi u kontekstu klimatskih promjena. U travnju je UN-ova međunarodna pomorska organizacija pristala na smanjenje polovice emisije ugljika u ovom sektoru do 2050. godine.
Tom cilju značajan doprinos dat će upravo jedra. Većina drugih tehnologija ne može dovesti do tako velikog povećanja, a ne mogu pomoći ni električne baterije koje ne mogu pohraniti dovoljno energije za tako dugačka morska putovanja. Početni troškovi jako su veliki, pa su početna ulaganja poveća. Cijena njihove instalacije kreće se oko dva milijuna dolara, no ta se sredstva isplate za oko pet godina.
Riski se nada kako će se taj broj kroz godine smanjiti na tri nakon šo se proizvodnja jedara preseli u Kinu. Instalacija bi se tada mogla isplatiti i čarterima koji brodove iznajmljuju ispod tri godine.
Rotirajuća jeda nisu jedini primjeri ideja koje se bave pokušajima smanjivanja troškova i emisije. Moderne verzije jedara ugrađenih u konvencionalne brodove, kao i zmajevi pričvršćenih na prednju stranu plovila, promišljaju se kao moguća rješenja za uštedu energije.
No tu su i zdravstveni i sigurnosni rizici za mornare po lošem vremenu, o čemu se mora voditi računa. Snaga vjetra možda se ponovno vratila u modu, no nikome ne treba još jedan dodatni problem.
