U većini drugih konteksta, zbog ovakvog bi ponašanja Google završio na sudu i vjerojatno trebao platiti poveću svotu, no to što su manipulacijom izvukli korist za svoje servise, neće ih koštati niti jedan dolar.
Naime još od 2003. godine ova gigantska tvrtka se poziva na Prvi amandman kojim joj je dozvoljeno da izmijeni rezultate u kojem god obliku poželi. A Google je ovaj put dokazao da to itekako koristi.
Tvrtka tvrdi da dizajniranjem kompleksnih algoritama koji pretvaraju gigabajte informacija u liste poveznica tj. linkova, ona koristi nešto nalik uredničkoj kontroli. Kao što urednici u medijima mogu odlučiti koje priče će objaviti, Google smatra da može odlučiti koje će informacije predstaviti svojim korisnicama, te na koji način one trebaju biti prezentirane.
Organiziranje i objava informacija o činjenicama i različitim stavovima je korijen slobode govora koju osigurava Prvi amandman. A Google smatra da nema razloga da ta ustavna zaštita ne vrijedi samo zato što je riječ o informacijama koje se pojavljuju na tražilici.
Urednička kontrola osigurava slobodu izražavanja
Ipak, postoji jedna rupa. Google je opetovano isticao da ne manipulira svojim rezultatima u korist određenih stranica, nego da sav posao organizacije na sebe preuzimaju njihovi algoritmi. Kad bi to bila istina, Google u biti ne bi posjedovao pravu uredničku kontrolu nad rezultatima, pa bi njihova ustrajna bitka na pravo te zaštite bila besmislena.
Ali najnovija otkrića dokazala su da je Google zaista upravljao svojim rezultatima u korist određenih poveznica, točnije da je koristio pravo na slobodu govora uređujući svoje rezultate, piše Slate. Drugim riječima, što je više kršio temeljne principe nepovjerenja, to je zaštićenija bila njegova sloboda govora.
Iako je ovaj sustav prema mišljenju mnogih nelogičan, vjerojatno predstavlja nužnu cijenu slobode izražavanja na internetu. Jer kad bi se vlasti počele miješati u rezultate pretraživanja poznate tražilice, sljedeći korak bi mogao biti uplitanje u rad drugih stranica. Američki Vrhovni sud zabranio je uplitanje države u slobodu izražavanja prije 41 godinu. Nema razloga da se pravila promijene samo zato što se tržište ideja preselilo na internet.
