Nestaju podaci s interneta, o ranim danima ne znamo ništa

Davne 2005. godine 20-godišnji Alex Tew brinuo se kako će platiti svoj školovanje, i sanjao o tome da će postati milijunaš. Uz poslovno obrazovanje i znanje imao je puno planova i želja, i stavio ih sve na papir. 

Tako se rodila ideja o stranici Million Dollar Homepage koja mu je trebala pomoći da ostvari svoj san i postane milijunaš. Ideja te stranice bila je jako jednostavna. Na njoj je bilo milijun piksela prostora, koji su se mogli kupovati u blokovima po sto, po cijeni od jednog dolara po pikselu. Kad bi ih kupili postali bi njihovi vlasnici zauvijek. I tako je ostvario svoj san, i postao milijunaš, i to piksel po piksel, dolar po dolar.

Stranica je pokrenuta 26. kolovoza 2005. godine, nakon što je platio 50 eura za registraciju domene i hosting. Oglašivači su omogućili linkanje, tj. poveznicu preko te male količine teksta i slike, piše BBC. 

Nakon mjesec dana i zahvaljujući velikoj pažnji koju je izazvala ova stranica Tew je prikupio 250.000 dolara, a nakon što je u siječnju 2006. godine na aukciji prodano posljednjih 1000 piksela, njegov se san ostvario. I konačno je postao milijunaš. Stranica je i daje aktivna, gotovo desetljeće i pol nakon što je pokrenuta. Pokazalo se kako je sajt bio jako dobra investicija, s obzirom kako i danas bilježi nekoliko tisuća pregleda dnevno.

Istraživanje Tehno Internetu najviše vjerujemo: Glavni nam je izvor informacija

Tew se danas bavi i kreiranjem aplikacija, pa je tako pokrenuo aplikaciju Calm.

Njegova je stranica postala živi muzej one rane ere interneta. Mi ćemo se tješiti i reći kako 15 godina nije puno, no u razvoju interneta to je gotovo drevna prošlost. To se može najbolje vidjeti i preko stranice na kojoj gotovo 40 posto poveznica sada ne vodi nigdje. 

URL tako sada imaju nove vlasnike, stranice se gase i nestaju bez velike pompe. I danas se zna dogoditi da kliknemo na neki link koji nas ne vodi nigdje. I tada se pitamo gdje je i zašto nestala. I može li uopće nestati.

Desetljeće ranije popularna je bila stranica AOL koja je danas u vlasništvu Verizona. Na njoj su bile tisuće i tisuće članaka, vijesti, glazbenih kritika, priča i sl. U to je vrijeme svijet interneta sa Facebookom i Twitterom bio sve prisutniji i postao je zabavna aktivnost kojom su se ljudi bavili svakodnevno. 

U travnju 2013. godine AOL je gotovo preko noći zatvorio sav glazbeni dio i tako su nestale godine i godine posla, tekstova objavljenih na tom sajtu. Danas se može jako malo toga pronaći, ono nešto zahvaljujući internet arhivi, posebno neprofitnoj organizaciji sa sjedištem u San Franciscu, koju je tijekom 90-ih osnovao Brewster Kahle.

To je najpoznatija organizacija koja se bavi spašavanjem naše prisutnosti na internetu, prije nego potpuno utone u prošlost. 

"Da nije bilo njih ne bi imali ništa od tih ranijih materijala. Da Kahle nije postavio arhivu i krenuo čuvati stvari, bez dopuštenja i dozvole, izgubili bi sve", rekla je Wendy Hall, direktorica Instituta za internet znanost na Sveučilištu Southampton.

Znanje na webu Tehno 15 godina Wikipedije - objavili više od 37 milijuna članaka

U to je vrijeme postojala tradicija arhiviranja i čuvanja knjiga, dokumenata, tiskovina i ostalog u knjižnicama i arhivima. Dolazak interneta i prije svega njegova razvoja u toj mjeri i tom velikom brzinom iznenadio je sve, pa su tako i nespremno dočekali mogućnosti arhiviranja onoga što se na njemu objavljuje. Od tada do danas tim se poslom bave mnogi. 

U trenutku u kojem su novine, mediji postale prisutnije na webu nego na kiosku, arhiviranje je preuzelo drugačiju formu. Taj je proces posebno važan u slučaju medija, tiskovina i izdanja koja se objavljuju na internetu. 

"Mnoge novine imaju svoje arhive, no ako nisu dobro arhivirane mogle bi biti izgubljene", naglašava. 

Ono što je najveći problem u pokušaju arhiviranja sadržaja koji se objavljuje na internetu je činjenica da on nikada ne 'miruje', nikada ne spava. Svake sekunde, svake minute objavljuju se novi postovi, vijesti, fotografije, video materijali. Bez obzira što je cijena arhiviranja takvog digitalnog materijala postala jeftinija, to i dalje košta. 

"Produciramo puno više sadržaja nego što smo to činili ranije i postavlja se pitanje tko će platiti troškove arhiviranja toga svega?", pita se Hall.

U Velikoj Britaniji tim se poslom bavi Britanska knjižnica, koja vodi i njihovu web arhivu od 2004. godine. 

"Nisu samo raniji materijali problem. Većina interneta se nigdje ne sprema. Arhiviranja stranica započelo je 1996. godine, pet godina nakon što je postavljena prva stranica. Iz tog razdoblja nema ničega što je kopirano sa weba", kaže voditelj te britanske arhive Jason Webber.

Britanska knjižnica svake godine radi indeksiranje domena, i čuva sve što je objavljeno u Velikoj Britaniji. 

"Pokušavamo spremiti sve, no radimo to samo jednom godišnje. No limit je po sajtu 500 MB, koji se premaši brzo, čim je na sajtu nekoliko video snimki", naglašava. 

Arpanet Tehno Ovako je nekad izgledao čitav internet

Na sajtovima poput BBC-a indeksiranje se radi češće. Knjižnica je pokušala, kako naglašava Webber, stvoriti koliko je moguće kompletnu sliku događaj poput Brexita, OI u Londonu 2012. godine, i 100 obljetnice 1. svjetskog rata. 

"Mislim da ljudi nisu uopće svjesni koliko toga nedostaje. Digitalni svijet jako je prolazan, izmjenjiv, kao što to najbolje možemo vidjeti na primjeru naših telefona. Stvari se mijenjaju i mi ne pridajemo pažnju tome. Tek u posljednje vrijeme ljudi postaju svjesniji onoga što se događa", ističe. 

Organizacije imaju pravo prikupljati samo javno vidljive informacije, no puno veća povijesna baza je u arhivama ljudi, npr. na njihovim prijenosnim diskovima. 

"Knjižnica je prepuna pisama koje ljudi razmjenjuju. To su dopisivanja između političara, ili ljubavnih pisama, i to je nekim ljudima jako važno", objašnjava. 

Sadržaj kojeg objavljujemo na društvenim mrežama doživljavamo kao nešto što će uvijek biti tamo, uvijek dostupno. No primjer MySpacea, tj. njihovog gubitka 12 godina glazbe i fotografija pokazuje kako čak i materijali na tako velikim sajtovima, mogu nestati. 

Ni veliki Google nije imun, pa se postavlja i pitanje što se dogodilo sa sadržajem objavljenim na Googleu + nakon što je ugašen.

"Ako mislite da objavom fotografija na Facebooku radite i njihovo arhiviranje, razmisliste još jednom. Jednog dana Facebook neće više postojati", ističe Webber. 

rezultati pokazali Tehno Hrvatski korisnici interneta bolji od većine susjeda

Postavlja se i pitanje koliko je nemogućnost arhiviranja, ili arhiviranje samo dijela interneta, zapravo selektivni pogled na prošlost. Političari, vlade i vlasti mogli bi iz želje za skrivanjem ili ne objavljivanjem stvari koje ih prikazuju u lošem svijetlu, manipulirati prošlošću.

"Čim dođe do promjene vlasti dolazi i do promjena želja oko informacija koje se čuvaju. Neki sajtovi se i zatvaraju, a neki privremeno nastanu pa nestanu", rekla je Jane Winters sa Sveučilišta London.

U nekim slučajevima sajtovi će pratiti nastanak ili nestanka jedne zemlje, pa tako autori ovog članka spominju i primjer Jugoslavije, te nestanak domene .yu. 

"Postoji istraživač koji pokušava ponovno izgraditi ono što je tamo bilo prije rušenja", naglašava. 

Povijest je oduvijek prepuna nekih dijelova o kojima se ne zna ništa, ne postoje podaci ili su podaci izbrisani, namjerno ili slučajno. I do takvih se možda nikada neće moći doći. Posebno kada je riječ o nekim televizijskim snimkama iz 60-ih godina prošlog stoljeća, kao što je to bilo u slučaju Hall. Ona je naime još kao tinejdžerica bila dio publike BBC-a  na njihovom showu Top of the Pops.

"Kad je išla emisija majka mi je rekla tu si ali te nisam uspjela vidjeti. Od tada sam nekoliko puta pokušala doći do tog materijala, no nema ga. BBC je jednostavno presnimio snimku s nečim drugim. I nikada taj materijal nisam vidjela", rekla je.