Posejdon je Putinovo moćno oružje za pokazivanje. Prvi su put ovi podvodni dronovi, nova generacija njihovih nuklearnih oružja predstavljeni 2015. godine, a nadimak mu je ''apokaliptični tsunami torpedo" zbog nuklearne bojne glave od dva megatona koja bi mogla uništiti obalne gradove.
Ovo pokazuje njegove sposobnosti, no postavlja se pitanje je li ovo samo još jedan primjer ruskog pokazivanja mišića ili tu ima još nečega?
Posejdon je zapravo najveći torpedo ikad razvijen, duljine skoro 20 metara, toliko da je za njega potrebna posebno modificirana podmornica. Pokreće ga minijaturni nuklearni reaktor, a ima i neograničen doseg. Za razliku od Putinovih novih hipersoničnih novih projektila, Posejdonu biti trebali sati da dosegne svoj cilj, ali mogu zaobići sadašnju raketnu obranu. Zbog toga je Posejdon, kako kažu Rusi, nezaustavljiv, piše Popular Mechanics.
Kao i kod druge ruske vojne opreme, pitanje je koliko je to zapravo stvarno, jer oružje je sasvim moguće, barem u teoriji.
"Ljudi su istraživali mogućnost velikog nuklearnog torpeda još u doba Hladnog rata", rekao je Justin Bronk iz britanskog vojnog istraživačkog centra.
U početku se Posejdon opisivao kao oružje snage udara od 100 megatona, što je čak i više nego ruska Tsar bomba (Car bomba). Tako ova eksplozija može proizvesti tsunami daleko od obale, pa se Posejdon zapravo ne bi trebao približavati svojim metama, već bi mogao obalne gradove uništiti sa veće udaljenosti. Njegova veličina omogućava mu snagu za te udare.
Pedesetih godina prošlog stoljeća Sovjeti su planirali sličan gigantski nuklearni torpedo, poznatiji kao T-15, s bojnom glavom klase kao onih u Tsar bombi. U svibnju 2018. godine vojni izvor rekao je ruskoj novinskoj agenciji TASS kako bi Posejdonove bojne glave mogle biti zapravo "do dva megatona", što je puno realističnije, ali nedovoljno za pokretanje tsunamija.
Američka vojska provela je studije na tom području 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća i zaključila kako valovi na moru, nastali nuklearnom eksplozijom ili udarcem meteora, nisu učinkovito oružje.
"Većina takve energije rasprši se prije nego stigne do obale", zaključio je glavni znanstvenik WG Van Dorn u svom završnom izvješću o "eksplozijom uzrokovanih valova" za pomorska istraživanja. Taj fenomen nazvan je Van Dornovim efektom i potvrđen je kasnijim studijama uz pomoć naprednih kompjuterskih mogućnosti.
Mala vjerojatnost je da bi prijetnja stigla od valova s velike udaljenosti, nego do ortodoksnog tipa nuklearnih eksplozija.
Još jedna nepoznanica je i njegova brzina. U početku su brzinu procjenjivali na 185 km/h, što bi bilo jako brzo za podvodne projektile, i gotovo dvostruko brže od bilo kojeg američkog torpeda. Izvještaji nakon toga bili su ipak nešto realniji, pa su brzinu ocijenili sa 109 km/h.
Nove pak informacije spominju podatak kako je riječ o brzini od gotovo 200 km/h. Neke informacije iz neimenovanih izvora tvrde kako Posejdon koristi superkavitacijsku tehnologiju kao i sadašnja ruska torpeda velike brzine, Shkval i Khishchnik, koji postižu brzine od više od 300 km/h.
Tvrdnja da Posejdon koristi superkavitaciju je neuvjerljiva, smatra HI Sutton, koji vodi web stranicu Covert Shores. Naglašava kako njegov dizajn taj proces čini teško mogućim. Dodaje kako prijašnji video koji pokazuje testiranje Posejdona pokazuje kako ga pokreće mlaz pumpe koja ne bi mogla funkcionirati oko superkavitirajućeg torpeda. I bio bi jako bučan.
"Takvo oružje bilo bi jako glasno i ne bi moglo biti tajno, što bi mu trebala biti glavna prednost. To nema smisla na taktičkoj razini", kaže Bronk.
Postavlja se pitanje i zašto se naziva dronom, a ne torpedom, pa će mnogi posumnjati postoji li on uopće.
Prvi se put u javnosti pojavio 2015. godine kada se jednog vojnog zapovjednika koji je razgovarao s Putinom moglo vidjeti sa dokumentima i planovima za tajno oružje, tada nazvanog Status 6. Tada je to bila nespretna pogreška, curenje informacija, da se mnogima učinilo kako je riječ o dezinformaciji.
No Pentagonovo izvješće iz 2016. godine potvrdilo je kako je oružje stvarno. Prošle godine nakon javnog glasovanja Status 6 preimenovan je u Posejdona, i tako postao najistaknutije tajno oružje na svijetu. Tu je i niz priča koje dolaze iz "vojnih izvora", posebno za TASS, državni medij koji je u cijelosti u vlasništvu ruske vlade. Oni pišu ono što žele Putinovi ljudi i što žele da pročita Zapad.
"Nema razloga vjerovati kako ti izvještaji o Posejdonu nisu dio obavještajne taktike", naglašava Bronk.
Ruska vojska naglasak stavlja i na ono što nazivaju maskirovka (zavaravanje neprijatelja), a sjetimo se kako niz ruskih oružja nikada nije izgrađeno.
"Takav sustav potreban je samo za nuklearno odvraćanje, zastrašivanje. No ovo je buntovnička ideja, jer nije nužno da sustav postoji, samo je važno da postoji određena šansa da postoji", piše MilitaryRussia.Ru.
Sutton pak sumnja kako je je cijeli taj projekt zapravo muljaža kako bi se Zapad potaknuo na trošenje novca za obranu od nepostojećih prijetnji.
"U osnovi verificirani elementi su preskupi kako bi bili lažni, posebice podmornica Sarov, koja je izgrađena specijalno za testiranje oružja. To se ne može objasniti nikakvim drugim projektom ili drugom svrhom", naglašava Sutton.
Sarov je podmornica s nuklearnim pogonom, bez raketa ili torpeda. Umjesto toga, ima podvodna vrata hangara gdje bi inače bile cijevi. Čini se kako je to nosač namijenjen za Posejdona.
"Razmislite o tome koliko je skupa izgradnja i održavanje Sarova", naglašava.
Rusija sada gradi još dvije nuklearne podmornice Khabarovsk i Belgorod, koje bi mogle biti nosači Posejdona. Bronk kaže da Putin možda pokušava uvjeriti Ruse da su oni još uvijek velika sila a želi i ostatak svijeta podsjetiti na to.
"Putin mora nastaviti podizati profil nuklearnog oružja na toj svjetskoj pozornici, jer je to zapravo jedina stvar koja Rusiju može staviti u istu kategoriju sa SAD-om. Inače to postaje samo jedna zaostala i korumpirana osrednja sila", naglašava Bronk.
Moglo bi se tako reći kako je Posejdon zapravo više projekt za impresioniranje susjeda nego torpedo sudnjeg dana.
