I dok cijeli svijet modu u pravilu doživljava kao način da se u gomili istakne elegancijom ili na neki sličan način, Bel Jacobs je za BBC otkrio da dio dizajnerskog genija nastoji postići upravo suprotno. Oni nastoje smisliti takvu odjeću kojom čovjek može izbjeći sve sofisticiranije sustave nadzora. Software za prepoznavanje lica već postoje. U distopijskoj vizi budućnosti može se zamisliti da mnoštvo kamera pokriva ulice gradova, te da netko kome se takav nadzor ne sviđa iz bilo kojeg razloga, nosi HyperFace šal.
Odnosno šal s takvim uzorkom da ga programi iza kamera mogu protumačiti kao niz lica i naprosto ostaju zbunjeni, potpuno zanemarujući pravo lice osobe. U siječnju je berlinski umjetnik Adam Harvey predstavio upravo takav uzorak uz pomoć međunarodnog ženskog dizajnerskog tima Hyphen-Labs. Osim načina za zbunjivanje programa za prepoznavanje lica, tu su još i inovativni make up, odjeća koja na toplinu tako reagira da je nevidljiva za pojedine vrste dronova, mnoštvo čudesa.
HyperFace kompjuter bombardira s oko 1200 mogućih opcija lica, za što je Harvey inspiraciju pronašao u prirodi. "Umjesto da ide za kamuflažom koja bi smanjila vidljivost osobe, HyperFace mijenja odnos između onoga što je u prvom planu i onoga što je u pozadini", kazao je on za BBC.
Ashley Baccus-Clark iz Hyphen-Labs objasnila je pak da je riječ o načinu da je ljudi danas potrude zadržati vlastitu sigurnost, privatnost i vidljivost u mjeri u kojoj to žele, što je posebno iskrsnulo kao tema u slučaju crnkinja i crnačkih zajednica. Sve skupa u zemlji kojom vlada Donald Trump. "Naša politička klima čini neophodnim da umjetnici, istraživači i kreatori istražuju nadzor nad građanima", kazala je. Novo područje borbe za čovjeka tako je postalo njegovo tijelo.
Nadzor je postao vodeća svjetska tema od sredine 2013. kada je zviždač iz NSA Edward Snowden prokazao načine na koje NSA zadire u ljudsku privatnost. Slijedila su otkrića da Facebook, Google i Microsoft prosljeđuju NSA podatke koje su prikupili od svojih korisnika. Jedan od najvećih svjetskih proizvođača SIM kartica, Gemalto, odavno je rekao da je uvjeren da su mu sustave hakirale agencije iz SAD-a i Velike Britanije. A onda su na red došli i umjetnici. Uzvratili su udarac.
Primjerice, izložba "Watched! Surveillance, Art and Photography" u Berlinu, potom nizozemski dizajnerski tandem "Project KOVR" koji je lansirao protunadzorni kaput, srebrni ruksak koji djeluje poput Faradayevog kaveza, posebne nečitljive čipove za bankovne i osobne kartice, mobilne telefone koje se ne može pratiti. Dizajneri to nazivaju "protuotporom koji se može odjenuti" i pozivaju da se "ostane čovjekom u informacijskom okruženju".
Istraživački centar Fabrica organizirala je svoje "Anti-NIS dodatke", predmete koji su istodobno i umjetnost i moda i način za zaštitu misli u dobu u kojem je sljedeća meta upravo to; prepoznavanje misli ljudi. Ti predmeti funkcioniraju na takav način da provociraju sitne senzoričke reakcije onoga tko ih nosi, posljedično aktivnost mozga, što svako skeniranje aktivnosti takvog mozga, dakle misli, čini nečitljivima. Ima tu svega; filc ili drvo s laserom, šešir koji odašilje slabašne zvučne signale kroz lubanju, ovratnik koji odašilje blage električne impulse, maska sa svjetlima koja odvlače pažnju.
