Većina Amerikanaca nije svjesna, ili ne želi priznati, da SAD dominira svijetom pomoću vojne sile. Zahvaljujući državnim tajnama, američki građani često su nesvjesni činjenice da su njihove posade 'zauzele' planet.
Ova velika mreža američkih baza na svakom kontinentu osim na Antarktiku zapravo predstavlja novi oblik carstva - ono s bazama s vlastitom geografijom, o kojoj nećete učiti u školi. A tko ne shvaća kolike su dimenzije ovog globalnog svijeta baza, ne može razumjeti ni veličinu i prirodu američkih imperijalnih težnji, kao niti u kolikoj mjeri ova nova vrsta imperijalizma uništava ustavni poredak.
Američka vojska uključuje više od pola milijuna vojnika, špijuna, tehničara, učitelja, te izvođača drugih nacionalnosti Kako bi dominirali svjetskim oceanima i morima, Amerikanci stvaraju pomorske snage koje su centralizirane oko nosača zrakoplova čija imena sumiraju njihovo nasljeđe, poput: Kitty Hawk, Zviježđe, Enterprise, John F. Kennedy, Nimitz, Dwight D. Eisenhower, Carl Vinson, Theodore Roosevelt, Abraham Lincoln, George Washington, John C. Stennis, Harry S. Truman i Ronald Reagan.
Oni rukovode brojnim tajnim bazama izvan njihovog teritorija, uključujući i vlastitim građanima, te onime što pričaju ili pišu jedni drugima.
Njihovi posjedi u inozemstvu donose profit civilnim industrijama, koje dizajniraju i izađuju oružje za oružane snage ili se obvezuju ugovornim uslugama za izgradnju i održavanje njihovih rasprostranjenih ispostava. Njihov je zadatak da uniformirane članove carstva održavaju sitima, zabavljenima, smještenima u udobnim prostorima, i da im pruže mogućnost odlaska na ugodna, jeftina mjesta za odmor.
Čitavi sektori američke ekonomije oslanjaju se na zaradu od vojske. Primjerice, uoči drugog rata u Iraku, dok je Ministarstvo obrane naručivalo dodatne rakete i tenkovske granate, također je nabavilo 273.000 krema za sunčanje, što je gotovo trostruko više nego što su od istog proiizvođača naručili 1999. godine, a što je proizvođača uzdiglo 'do nebesa'.
Nije nimalo lako procijeniti veličinu ili točnu vrijednost carstva baza. Službeni podaci o toj temi su prilično zbunjujući, iako su poučni.
Lažirani i tajni podaci o rasprostranjenosti
Pentagon procjenjuje da bi trebalo bar 113.2 milijardi dolara samo kako bi se zamijenile baze u inozemstvu, što mnogi smatraju preniskom svotom, iako je riječ o brojkama većim od BDP-a većine država na svijetu. Da bi se pak zamijenile sve baze, uključući i one unutar SAD-a, navodno bi trebalo više od 590 milijardi dolara.
Vojska izvan SAD-a zapošljava 253.288 uniformiranog osobolja, plus jednak broj civilnih dužnosnika Ministarstva obrane, te dodatnih 44.446 lokalnih građana. Pentagon tvrdi da se unutar tih baza nalazi 44.870 baraka, hangara, vojarni, bolnica i drugih građevina koje su pod njihovim vlasništvom, dok unajmljuju dodatnih 4.844 građevina.
A ovi veliki brojevi ne pokrivaju sve baze koje posjeduju na globanoj razini. Izvještaj o bazama iz 2003. godine primjerice ne spominje niti jednu posadu na Kosovu, iako se tamo tad već nalazio veliki kamp Bondsteel, koji je izgrađen 1999. godine, a kojeg održavaju Kellogg, Brown&Root.
Na sličan način, izvještaj izostavlja baze u Afganistanu, Iraku, Izraelu, Kuvajtu, Kataru, Kirgistanu i Uzbekistanu, iako je američka vojska uspostavila bazne strukture diljem tzv. luka nestabilnosti tijekom dvije i pol godine nakon napada 11. rujna.
Na Okinawi, najjužnijem otoku Japana, koji je američka vojna kolonija posljednjih 58 godina, Amerikanci su tvrdili da imaju samo jednu mornaričku bazu - kamp Butler, iako se zna da se tamo nalazi čak 10 vojnih baza, uključujući mornaričku zračnu bazu Futenma koja zauzima veliku površinu u samom centru drugog po veličini, skromnog otočnog gradića.
Pentagon je također zaboravio navesti pet milijardi vrijedna vojna i špijunska postrojenja u Velikoj Britaniji, koja su savršeno prikrivena kao Kraljevske zračne vojne baze.
Kad bismo iskreno zbrajali, prava veličina američkog vojnog carstva vjerojatno bi bila za 1.000 veća od drugih baza u stranim državama, no nitko ne zna (moguće da ni sam Pentagon), kolika je točna brojka, pogotovo otkad je u konstantnom porastu posljednjih godina
Za njihove zaposlenike, nije riječ o neugodnim mjestima za život i rad. Današnja vojna služba, koja funkcionira na dobrovoljnoj bazi, nije nimalo nalik onoj u Drugom svjetskom ratu ili ratovima u Koreji ili Vijetnamu.
Vojnike se pazi i mazi kao holivudske zvijezde
Većinu sitnih poslova, kao što je pranje rublja, slanje pošte, kuhanje ili čišćenje zahoda, obavljaju unajmljene privatne vojne tvrtke, u čije ruke je tijekom rata u Iraku otišla čak trećina sredstava. Na koje god načine je moguće, olakšava se život vojnika koji onda kao da žive holivudsku verziju života kod kuće.
Prema Washington Postu, u Fallujahu, zapadno od Bagdada, konobari u bijelim košuljama i crnim hlačama s crnim leptir mašnama servirali su večeru vojnicima 82. zračne divizije koji su bili pod punom spremom, a prvi Burger King je otvoren unutar ogromne vojne baze na međunarodnoj zračnoj luci u Bagdadu.
Neke od ovih baza su toliko velike da je potrebno do devet unutarnjih autobusnih ruta za vojnike i civilne izvođače kako bi se kretali unutar zidina. Bar je to slučaj s kampom Anaconda, čiji je posao čuvati oko 2.500 km2 sjeverno od Bagdada. Anakonda se prostire na 25 km2, te se u tom kampu nalazi oko 20.000 vojnika, a unatoč opsežnim sigurnosnim mjerama, baza je i dalje često pod napadom.
Vojska preferira da baze nalikuju malim fundamentalističkim gradovima kao iz Biblije, a ne velikim gradskim centrima SAD-a. Tako, iako u bazama u inozemstvu živi više od 100.000 žena, uključujući i žene koje su zaposlenice vojske, ali i supruge i članice obitelji vojnog osoblja, zabranjeno je izvođenje abortusa u lokalnim vojnim bolnicama.
Budući da svake godine u vojsci bude prijavljeno oko 14.000 slučajeva seksualnog zlostavljanja ili pokušaja silovanja, žene koje zatrudne u inozemstvu i žele ići na pobačaj nemju drugu mogućnost nego se pouzdati u lokalne liječnike, što nije najjednostavnije i najugodnije na mjestima poput Bagdada.
Ostatak teksta pročitajte u Salonu.
