Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in poželio je biti predsjednik te zemlje još prije devet godina kad ga je njegov životni uzor, bivši predsjednik Kim Dae-jung, pozvao da bi mu rekao:
"Nastavi borbu za pomirenje sa Sjevernom Korejom!" Mjesec dana nakon tog razgovora Kim Dae-jung, dobitnik Nobelove nagrade za mir, je umro.
Prije mjesec dana Moon Jae-In našao se u prilici da ispuni posljednju želju svog uzora, tim više jer je SAD svim silama htio razoružati sjevernokorejski režim što je jasno otvaralo mogućnost pogubnog rata.
Moon Jae-in postao je predsjednik Južne Koreje 1917. godine i 10. svibnja bit će točno godinu dana otkako je na toj dužnosti, a već je na najboljem putu da nadmaši svog slavnog prethodnika. Uspio je orkestrirati summitom i susretom donedavnih ogorčenih rivala i neprijatelja koji su prijetili nuklearnim ratom - Donalda Trumpa i sjevernokorejskog predsjednika Kim Jong Una.
Summiti su uvijek bili najbolji put za rješavanje nesuglasica između ove dvije zemlje, pa tako i rata koji je počeo prije 68 godina. Ulozi su ovaj put bili mnogo veći jer je sigurno da je Sjeverna Koreja u međuvremenu postala prava nuklearna sila, tim više jer je Kim Jong Un prijetio da je u stanju raketu snage 60 nuklearnih bombi usmjeriti na bilo koji grad u SAD-u, što je pak Trump želio spriječiti prijetnjama.
Ovo je bio trenutak za koji se Moon pripremao 65 godina. Rođen je i odrastao u izbjegličkom kampu s roditeljima koji su pobjegli sa sjevera zemlje. Moon je bio glavni tajnik ureda bivšeg predsjednika Roh Moo-hyuna tijekom zadnjeg međukorejskog summita 2007. godine i promatrao kako se pokušava naći sporazum oko testiranja oružja koje je provodio bivši sjevernokorejski predsjednik Kim Jong Il.
"Moon sigurno shvaća važnost bilo kakvih pregovora", rekao je Timothy Rich, izvanredni profesor istočnoazijskih studija na Sveučilištu Western Kentucky. "On potencijalno može igrati ulogu fiksera za pripremu pozornice na kojoj će se raspravljati"
Prije samog susreta sa južnokorejskim predsjednikom, Kim Jong Un je obustavio testiranje oružja i obećao da će zaustaviti ključni nuklearni pogon, a Moon je objavio i da je Sjeverna Koreja odustala od zahtjeva za povlačenjem američkih snaga.
Iako se ove geste sjevernokorejskog diktatora mogu različito tumačiti, pa i željom da smanji pritisak sankcija, uspjeh se može pripisati i Moonu koji je uspio urazumiti Donalda Trumpa i uvjeriti ga da prekine s prijetnjama Sjevernoj Koreji jer bi u tom slučaju najviše stradao južnokorejski glavni grad Seoul.
"Krajnji je cilj zajednički prosperitet Južne Koreje i Sjeverne Koreje", rekao je u četvrtak Moon u Seoulu. "Bez obzira radi li se o denuklearizaciji ili miru, ono što pokušavamo imati je zajednički prosperitet."
Nakon gotovo sedam desetljeća razdvojenosti, gospodarstvo Južne Koreje je oko 45 puta bogatije od njezinog sjevernog susjeda, a potaknuli su ga globalni proizvodni divovi poput Samsung Electronics Co i Hyundai Motor Co. Razvoj prirodnih resursa i tržišta rada Sjeverne Koreje mogao bi biti blagodat za obje strane.
Moonov pristup predstavlja oštar zaokret od tvrdoglavog stava i politike koju je provodila njegova neposredna prethodnica Park Geun-hye, kćerka bivšeg diktatora Južne Koreje. U srpnju Moon je u Berlinu pozvao Sjevernu Koreju na Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu.
Činilo se tada to sasvim nemoguće jer je poziv stigao u trenutku Kimove eskalacije pokazivanja moći. Do prosinca prošle godine Trump je sve više kiptio i na kraju zaprijetio odmazdom, čime je riskirao nezapamćeno krvoproliće u 10-milijunskom južnokorejskom Seoulu.
Ali upravo su Zimske olimpijske igre bile temelj sporazuma. U ožujku Trump je zapanjio svijet pristankom da se osobno sastane s Kim Jong Unom. Moon je inzistirao na tome da se razgovori prvo fokusiraju na nuklearnu prijetnju - glavnu brigu SAD-a - prije no što se počne razgovarati o ekonomskoj suradnji.
Zaključci sa summita mogli bi biti dobar put prema trajnijem miru a mogli bi pružiti poticaj Moonovim nastojanjima revitalizirati južnokorejski rast i smanjiti utjecaj korporativnih divova.
Neuspjehom pregovora riskirao bi se destruktivni rat u koji bi se mogle uvući brojne azijske zemlje, piše Bloomberg.
