Ipak, javnog sukoba između njega i njegove djece nikad nije bilo. Esra je posvetila svom ocu doktorat iz sociologije na Berkeleyju u Kaliforniji, "mom junaku svih vremena ... koji me je naučio ponositi se time tko sam". On je, opisala ga je, "pravi vizionar, predivna, skromna duša".
Erdoganova fiksacija na vlastitu obitelj dovela je do brzog uspona čovjeka koji je prethodno bio politički autsajder: Berat Albayrak, Esranin muž. Esra je 2003. godine upoznala Berata u Berkeleyju. Kasnije je na internet izišao njen e-mail njemu u kojem ga obavještava da je njen otac dao dopuštenje da se susretnu i da je vrlo zanimljivo da se stvari tako odvijaju između obitelji koje su povezane još odranije.
Albayrak je radio u njujorškoj tvrtki Calik Holding, izvorno turskom tekstilnom, energetskom i građevinskom poduzeću. 2007., u dobi od samo 29 godina, postao je izvršni direktor. Godinu dana kasnije Calik je kupio dnevni list Sabah. Godine 2015. Erdogan ga je imenovao ministrom energetike, a njegovom bratu Serhatu dao je da vodi Calik Media. Erdogan i braća Albayrak danas dominiraju zemljom i predsjednikovo osoblje smatra ih „trijumviratom“.
Erdogan traži savjet svoga zeta za skoro svaku važnu odluku. Postavio ga je na vrh izborne liste za jedan od izbornih okruga u Istanbulu za ove izbore. Albayrak čini sve što je potrebno da članovi stranke i ministri budu svjesni svojih osobito bliskih odnosa s predsjednikom. On putuje s Erdoganom u predsjedničkoj limuzini. Na sastancima kabineta stavlja ruku na predsjednika ramena i razgovara o svojoj ženi i djeci.
Albayrak djeluje kao da je sam predsjednik, ministrima govori kako bi trebali voditi svoja ministarstva, pa čak i koga bi trebali zaposliti. Nakon izbora Erdogan želi nastaviti transformirati Tursku u obiteljski posao, želi postaviti temelje političke dinastije. Postavio je rođake na važne položaje, Albayrak je kandidat za potpredsjednika i općenito: "On je teret za stranku", komentirao je jedan vladin političar.
Politika je uvijek bila borba za Erdogana. Sin strogog vjerskog oca s Crnog mora, prvo je slomio svjetovnu elitu. Zatim se okrenuo zajednici islamističkog propovjednika Fethullaha Gülena, koji je je najzaslužniji za Erdoganov uspon na vlast. Borba između Erdogana i Gülena dosegla je vrhunac u pokušaju puča od 15. srpnja 2016. godine, za što vlada i danas krivi Gülena i njegove sljedbenike.
U noći puča, Erdogan je bio na odmoru s obitelji na turskoj obali Mediterana i očito je za dlaku uspio izbjeći atentat. U intervjuu FaceTime na CNN Türku, pozvao je svoje pristaše da se odupru. Danas ostaje nejasno tko točno stoji iza pokušaja puča. Erdogan to, zapravo, nikad nije ni pokušao istražiti. Umjesto toga udario je po svima koji se protive njegovoj vladavini: oporbeni političari, aktivisti za ljudska prava, Kurdi i novinari.
Umjerenjaci iz predsjedničke palače pokušavali su zaustaviti Erdogana, tvrdeći da bi masovna uhićenja štetila vjerodostojnosti vlade. No, predsjednik je odbio slušati, uvjeren da će izgubiti vlast, ako oporbi prepusti makar i centimetar. U prvim danima svoje političke karijere Erdogan se predstavljao kao reformator. Nastojao je poboljšati odnose s Kurdima, pregovarao je s EU o članstvu i modernizirao je zemlju. No, sa svakom krizom - od protesta u Parku Gezi do pokušaja puča - postajao je autoritarniji. Sada je zainteresiran isključivo za svoju sunitsku nacionalističku jezgru birača, otkriva jedan bivši ministar. "Erdogan želi 51 posto i to je jedino do čega mu je stalo."
U predsjedničkoj palači danas vlada mentalitet opsade. Erdogan je uvijek bio nepovjerljiv prema svijetu izvana, ali je od pokušaja pucanja postao paranoičan, kažu oni koji su mu bliski. Svugdje vidi neprijatelje i urotnike. Njegovo osoblje koristi aplikacije za šifriranje na svojim pametnim telefonima, a predsjednik sam rijetko komunicira telefonom iz straha da bi ga Gülenovi pristaše mogli nekako prisluškivati. Njegovi obroci redovito se testiraju na otrove.
Erdogan više ne imenuje savjetnike prema sposobnosti, čak i njihovi politički stavovi sada imaju tek sekundarnu važnost. Jedino po čemu se Erdogan ravna pri njihovom izboru je bezuvjetna odanost. Rezultat je to da je predsjednik okružen ljudima koji ga svakodnevno uvjeravaju da je izabran od boga da vlada Turskom. Izborima u lipnju se tako namjerava poslati poruka kritičarima u zemlji i inozemstvu, kaže jedan državni političar, da "nema Turske bez Erdogana".
Erdogan je na sličan način prekrojio i AKP. Njegovi tjedni nastupi u parlamentu su poput nogometne utakmice; parlamentarci donose plakate i pjevaju mu, a svatko tko mu pokuša proturječiti ili podići glas, kažnjava se. AKP-ovi političari s mješavinom straha i užasa prisjećaju se kako je Erdogan uništio bivšeg premijera Ahmeta Davutoglua. U 2014. godini, nakon što je Erdogan preselio iz premijerskog ureda u predsjednički, Davutoglua je postavio za premijera protiv volje stranke. Dvije godine kasnije, nakon što je Davutoglu od javnosti dobio poticaj da s EU pregovara o izbjeglicama, postao je neugodan za predsjednika.
U svibnju 2016. Iskrsnuo je "Dosje pelikan", u kojemu je Davutoglu proglašen "izdajnikom". Premijer se, kako je tvrdio, urotio s Europljanima protiv Erdogana. "U šahovskoj utakmici koju globalne snage igraju s našom zemljom, on (Davutoglu) je prihvatio ulogu pijuna odjevenog poput kraljice", navodi se u tekstu. Interni dokumenti i izjave pokazuju da iza kampanje stoji Berat Albayrak, predsjednikov zet. Ubrzo nakon pojave Pelikanskih dosjea, Erdogan je zamijenio Davutoglua dugogodišnjim povjerenikom Binalijem Yildirimom.
Za razliku od svog prethodnika, Yildirim ne pokazuje znakove traženja pozornosti. Spremno prihvaća predsjednikove primjedbe i uvrede. "Binali ni ne primjećuje kada ga Erdogan ponižava", rekao je jedan političar AKP. Pod Yildirimom, moć premijera potpuno se preselila u predsjedničku palaču. Osim svoje obitelji, Erdogan vjeruje grupi od 25 "glavnih savjetnika" koje je odabrao.
Rezultat toga je da turska vlada izvana djeluje poput monolita, dok se iza kulisa ministri, savjetnici i gleda kako se natječu jedni protiv drugih. S jedne strane su agitatori oko Albayraka, s druge su umjerene snage poput glasnogovornika Ibrahima Kalina ili zamjenika premijera Mehmeta Simseka. Erdogan prezire kompromis, na to gleda kao na znak slabosti, u čemu ga Albayrak ohrabruje. Albayrak je uvjeren da će, ako se EU suoči s izborom između Erdogana i nestabilnosti, uvijek odlučiti za Erdogana.
Nastavak na sljedećoj stranici...
