Prije točno 60 godina Theodor Seuss uklesao si je ime u povijesti svojom pričom o "Grinču koji je ukrao Božić". Uvelike zbog sretnog završetka. Kakvi su onda izgledi da povijest kao good-guya upamti "Milana koji je ukrao stoti rođendan"? Prije će biti da se zagrebački zmaj od kamenitih vrata i naš svojevrsni domaći, hrvatski Grinč još dublje zakopao uoči vrlo skorih izbora u Zagrebu.
Koliko je Bandić osjetljiv zbog skorih izbora i toga što mu za vratom puše Anka Mrak Taritaš, koja možda čak nije niti jedina koja bi ga bila kadra pobijediti u drugom krugu, koliko su mu nervi rastegnuti tim jezivim trenutkom kad će postati vrlo moguće da nakon 16 godina autokratske vladavine Zagrebom tu vlasti izgubi, pokazuje njegova reakcija kojoj su svjedočili oni koji su tortu donijeli. "Vrijeme diverzanata je prošlo!", ljutito je iz gradonačelnika pokuljala prokleta izdajnička reakcija.
Bandić je, naime, bio taj koji je antifašistima dopustio da briljantni životni jubilej, stoti rođendan Hrženjaka organiziraju u Palači Dverce na Katarininom trgu. I zato se osjetio osobno odgovornim kad su antifašisti došli s tortom u obliku crvene petokrake. Lako za tortu, vjerojatno je čak i ukusna, lako što je i crvena, pa i Bozanić se voli svako toliko proveseliti u kardinalsko crvenom, moguće da mu se motalo po glavi s koje su se slijevali grašci znoja - ali, u vražju mater, da mi dođu s petokrakom...
Što se Bandića tiče, zafrkavanje je posljednja stvar do koje mu je stalo. On kao da osjeća da se bliži smak svijeta. Godinama je jedan džentlmenski odnos njega i HDZ-a bio vrlo važna komponenta kojom se održavao na vlasti; pa i HDZ-ovo biračko tijelo. A takvima, nakon što bi vidjeli Bandića kako na fotografiji pozira s tortom-petokrakom, sigurno ne bi zatitrao osmijeh na licu niti bi im zaiskrila suza u oku od ganuća stotim rođendanom veterana koji se onomad borio za svoj narod.
Nije da se on ranijih godina ustručavao od deklariranja antifašistom, ali sada se nešto očito promijenilo kad je postao ovako osjetljiv. Promijenilo se to što Bandićeva popularnost stoji loše i što se pojavila protukandidatkinja koja stoji jako dobro. Vjerojatno je i rastresen. Čovjek koji se toliko puta dočekao na noge kad su skoro svi bili uvjereni da je gotov, sada si je dopustio takav gaf da mu nije palo na pamet da će veteranu NOB-a Savez antifašista, kojima je on počasni predsjednik, donijeti simbol pod kojim se borio protiv okupatora...
Šokove mu odjednom mogu prouzročiti ako mu na kakvom primanju serviraju pivo Heineken ili vodu San Pellegrino. Ne dao Bog da mu netko pred fotoreporterima vječno žednima medijske krvi pokloni nešto iz Macy'sa ili da slučajno zaluta na kakvo primanje na kojoj bi se našla i crvena verzija katalonske "estelade".
A tek Novi Zeland, majko Božja! Da su se Novozelanđani nedavno barem dogovorili kakvom zastavom da je zamijene, on sad ne bi morao u širokom luku zaobilaziti konzulat u Vlaškoj i roj crvenih zvijezda na zastavi te zemlje. A Vlaška se tako lijepo uklapa u toliko divnih trikova u predizbornoj kampanji... moguće da uzdiše Bandić, toliko politički izubijan da odjednom vidi sve crvene zvijezde svijeta.
