Ovaj infantilni pokušaj ovladavanja RS-om završio je potpunim fijaskom, Republikom Srpskom kao neupitnom državom u državi, bez obzira na diktatorske ovlasti tadašnjih visokih predstavnika, iako ne treba smetnuti s uma i neke iznimno pozitivne stvari koje je donio: jedinstvene oružane snage, graničnu policiju, poreznu upravu, sudstvo...
Nažalost, tom lažnom konstitutivnošću još uvijek se maše u Federaciji BiH. Tako SDP nastoji “zaštititi” konstitutivnost Srba u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, bez obzira što nitko ne zna što to točno znači, osim što će nekoliko novih SDP-ovaca zasjesti na državni budžet, i bez obzira na to što predstavnici Srba tu “bošnjačku borbu za njihova prava” smatraju prvorazrednim licemjerjem, jer se zapravo sve svodi na otimačinu manjinskih mjesta u zakonodavnim i parlamentarnim tijelima.
Dakle, “konstitutivnost svih na svakom pedlju BiH” zaostavština je iz vremena kad su visoki predstavnici mogli mijenjati i matematička pravila te koja je u konačnici proizvela iznimno opasne i obeshrabrujuće međunacionalne antagonizme.
Nakon navedenog sastanka, njegovi domaćini, američka veleposlanica Maureen Cormac i Lars-Gunnar Wigemark, ocijenili su ga “pozitivnim i konstruktivnim”, dok je predsjednik HDZ-a Dragan Čović najnoviju bošnjačku platformu nazvao pokušajem stvaranja bošnjačkog entiteta, s čime se teško ne složiti.
Doduše, nekoliko dana kasnije, nakon reakcije Hrvatskog narodnog sabora (HNS), Lars-Gunnar Wigemark je donekle reterirao u svojim stavovima: “Važno je fokusirati se na presudu ‘Ljubić’, to je jedan od predmeta koji se bavi pitanjem direktnog izbora u Dom naroda”, izjavio je za televiziju N1. Ovih dana, također, veleposlanica Cormack i Lars-Gunnar Wigemark sastat će se s predstavnicima stranaka koje sudjeluju u radu HNS-a, međutim teško da može doći do bilo kakvog dogovora dvije strane, bošnjačke i hrvatske, tako da preostaje diktat međunarodne zajednice ili postizborni kaos.
Ukratko, stvoreni okvir kojim se nastojalo na ratnim ruševinama izgraditi utopiju “zajedničkog identiteta višeg političkog reda” (Ivan Lovrenović) u međuvremenu se pretvorio u savršenu klopku iz koje se moguće iskoprcati jedino uz pomoć njenih kreatora, međunarodne zajednice čiji je autoritet u međuvremenu rapidno opao. Prilično beznadno! Ono što ulijeva određenu dozu optimizma su nastale pukotine u dosad homogenom i kompaktnom bošnjačkom korpusu.
Naime, “Naša stranka” nije sudjelovala u ovom najnovijem “svebošnjačkom konsenzusu”, iako je ranije podržala jednostrano izglasane rezolucije koje su pokretali članovi SDP-a, šireći na taj način međunacionalnu netrpeljivost, te se ovim odmakom nametnula kao jedina alternativa vladajućem političkom modelu i legitimirala kao jedina multietnička stranka u zemlji, što naravno nije promaknulo Izetbegovićevim kerberima: prije nekoliko mjeseci u Skupštini Sarajevske županije poslanici SDA verbalno su napali Peđu Kojovića, predsjednika Naše stranke, nazvavši ga četnikom, jer je njegova stranka insistirala da se promijeni ime jedne sarajevske osnovne škole, nazvane po antisemitu i filofašistu Mustafi Busuladžiću.
