Top News
5923 prikaza

Kako znamo da je Hrvatska uhitila tajnog agenta Izraela?

Nastavak sa stranice: 1

"Tko ste vi?" pitao je.
"Simon Lahav".
"Što radite ovdje?"
"Crtam".
"Jedan stanar se požalio. Tvrdi - promatrate banku". Na prvom katu zgrade nalazila se, odista, banka.)
"Ne, ja crtam. Pogledajte". Pokazao sam mu svoje skice.
"Ne želim gledati to tvoje sranje, hajde upadaj u auto".

U autu bez tablica sjedili su vozač i još jedan čovjek na prednjem sjedištu. Radio-vezom obavještavali su ostale da su nekog priveli, dok je onaj što je naredio Ostrovskom da uđe u auto, sjedio je pored njega. Tip s prednjeg sjedišta pitao ga je za ime. 

"Simon".

Pitao je još jednom, i kad je Ostrovski htio odgovoriti, tip pored ga je raspalio posred lica, rekavši:"Drži jezik za zubima".

"Postavio mi je pitanje" 
"Nije te ništa pitao", došao je odgovor.

Bio je šokiran. Pitao se Ostrovski, gdje li su moje kolege.

Sukob vojske Izraela i Palestinaca na Zapadnoj obali Etgar Keret Kultura 'Tu zbog udara terorista bebe čekaju s porodom'

Nakon toga čovjek pored ga je upitao - odakle dolazi. Iz Holona, odgovorio je. Zatim ga je policajac s prednjeg sjedišta udario u glavu i rekao: "Pitao sam te za tvoje ime". Kad je rekao da je Simon iz Holona, policajac pored ga zapita: "Što si ti, vidovnjak?". Gurnuvši mu glavu dolje, zavrnuli su mu ruke na leđa i navukli lisičine.

Policajac pored bjesnio je poput luđaka, nazvavši ga smrdljivim bijednim dilerom droge.

Pokušavao mu je Ostrovski objasniti - ja sam samo crtao, no, on je htio znati što je po zanimanju. Rekao mu je da je samo umjetnik.

Već su se vozili, kadli momak s prednjeg sjedala reče: "Odvest češ se s nama sada u grad. Već ćemo ti pokazati ". Uzeo je  skice, razderao ih i bacio na pod. Naredivši zatim da skine cipele, što i nije bilo baš lako kad se zna da su mu ruke bile vezane.

"Gdje si sakrio drogu?" pitao je jedan.
"Kako to misliš? Nemam nikakvu drogu. Ja sam umjetnik".
"Ne propjevaš li sada - pjevat češ kasnije", rekao je.

ispovijest Life Desetljećima čuvala tajnu: "Djeco, ja sam špijun CIA-e"

U međuvremenu su ga stalno tukli. Jedan ga je udario tako snažno u čeljust da mu se učinilo da je izgubio zub. Muškarac s prednjeg sjedišta povukao ga je naprijed, brundajući mu u lice, prijeteći mu, želeći znati gdje su droge - dok ih je vozač besciljno vozio gradom.

Imao je Ostrovski osjećaj da im je potreban netko da ga mogu mučiti. Pokupe tipa s ulice, iskaljujući svoj bijes na njemu. Već je čitao o tome. Zahtijevao je da ga odvedu u policijsku stanicu, kako bi mogao uzeti odvjetnika. Nakon otprilike pola sata, pitali su ga za ime galerije u kojoj izlaže. Znao je sve galerije u Tel Avivu - a znao je i da su u to doba noći sve zatvorene. Stoga je spomenuo bilo koje ime. Kad su došli do nje, ruke su mu još bile vezane. Glavom je pokazao na galeriju, rekavši: "Tu unutra su moje slike".

Njegov sljedeći problem bio je taj što nije imao nikakvu iskaznicu kod sebe. Rekao im je da je zaboravio kod kuće. Skinuli su mu hlače, s namjerom da provjere, kako rekoše, ima li droge. Osjećaj je bio nepodnošljiv, no na kraju su im glasovi postali blaži, te mu se činilo da mu vjeruju.

Benjamin Netanjahu IRANCE Top News Velika urota: Izraelci su ubijali nuklearne znanstvenike

Rekao je da hoće otići natrag tamo gdje su ga i pokupili, ali da ne zna kako doći tamo. Rekao im je i da nema novaca, te da će ga kasnije jedan prijatelj pokupiti tamo gdje su ga oni napali.

Odvezli su ga opet u područje gdje su ga i našli, zaustavivši se na autobusnom stajalištu. Jedan je policajac podigao s poda rasparane skice i bacio ih kroz prozor vani. Skinuli su mu lisičine. Dok dok su još sjedili u autu, policajac je pisao izvješće. Onda je stigao autobus. Momak pored ga je snažno odgurnuo, izbacivši Ostrovskog na ulicu. Pao je. Bacio je za njim hlače i cipele, savjetovavši mu da nestane odatle prije negoli se opet pojave.

Ležao je bez hlača na ulici, dok su ljudi izlazili iz autobusa. Zgrabio je svoje papire, osjećajući se pritom kao da je osvojio Mount Everest!

Trideset minuta kasnije, nakon što se obukao, zauzevši opet svoje staro mjesto, ugledao je bljeskanje svjetla i uputio se prema autu koje me je vratilo u Country Club, gdje je morao napisati izvješće. Puno kasnije sreo je opet "policajce’'.

Oni, naravno, nisu bili nikakvi policajci. Izgledalo je kao da su svi studenti te noći sreli svoje "policajce". Bio je to dio testa.

  • Stranica 2/2