“Nisam znao da pratite njezin Facebook”, prekinuo ga je Lukić.
“Ne pratim ja... Samo, kad bismo se držali tvojih principa, onda bismo, recimo, mogli skinuti onu šahovnicu sa svetog Marka, pa onu s vojnih oznaka zbog, recimo, Starog mosta u Mostaru... A i da ja tebi napomenem da je Mate Boban, uz suglasnost Franje Tuđmana i Gojka Šuška, potpisao 1992. sporazum o, ti bi rekao, prijateljstvu s Radovanom Karadžićem na osnovu kojeg su, kako ono...”, govorio je Bernardić vrteći kemijsku olovku prstima.
“Izvršavani zločini nejverojatnih razmjera”, pokorno je rekao Lukić.
“Dakle, Mirko, da skratim: jesi li ti normalan?”, upitao je Davor Bernardić i nagnuo se preko stola.
Mirko Lukić, osnivač udruge Kršćanski socijaldemokrati, oborio je pogled. Vidio je da mu je desna cipela prljavija od lijeve. Jesu li se u posljednje vrijeme susretali Davor Bernardić i Mirko Lukić ne zna se, ali se se zna, pouzdano, da prethodni razgovor nisu vodili. Predsjednik SDP-a je, naime, javno i glasno podržao Mirka Lukića i njegovo osnivanje udruge Kršćanskih socijaldemokrata pokazujući, ni prvi ni posljednji put, da osim ambicije drugih vrlina nema. Naravno, ako je uopće ambicioznost vrlina, a ne posljedica manjka pristojnosti i viška neutemeljenog samopouzdanja.
Socijaldemokratska partija odavno je ispražnjena od svakog ideološkog, zbilja osuvremenjenog lijevog sadržaja, a ono što ju je suštinski razlikovalo od HDZ-a je odnos prema antifašističkoj borbi u 2. svjetskom ratu kojoj je petokraka isto što i Heinekeinu. Sad se nasjedanjem na Miloševićevu manipulaciju simbolima i pristajanjem na njihovo tumačenje u ketmanovskom ključu korištenom na početku rata praznina širi.
Grupiranje kršćana unutar SDP-a dio je istog procesa kojim se, ali to je sekundarno, želi pokazati očito: da se može bez ikakvih problema biti i praktični, ne samo deklarirani kršćanin – i musliman i ateist i što god - i socijaldemokrat, kao što se može biti i numizmatičar, navijač, ljubitelj jazza ili stripa i socijaldemokrata. Jedno od drugoga, naime, niti ovisi niti se međusobno poništava.
Udruga kršćana unutar SDP-a tek je još jedan od niza pokušaja da ta stranka proširi biračku bazu na one koji za nju neće glasati sve i da Bernardića na Iblerovu trgu zamijeni Josip Bozanić. O kakvom se epskom promašaju radi možda najbolje govori potpora koju je udruženim kršćanima na lijevom centru dao notorni Miro Kovač, jedan od onih što riječju, djelom i fanovskom posvećenošću prate pojave poput Košića, Stojića i inih uzurpatora vjere, zbog čijih je verbalnih plotuna i SDP dobijao više glasova nego zbog svojeg programa ili političkog dara lidera. Riječ je, da se pojasni ako ima potrebe, o lose-lose potezu koji pokazuje kako sadašnji vrh SDP-a ne razumije da super ego vjerskih fanatika svaki ustupak vidi kao razlog da traži još jedan, dok stranačko članstvo i simpatizeri očekuju upravo suprotno ponašanje i pred klerom i pred onima što petokraku ne podnose niti na boci poznatog nizozemskog piva.
Samo, dok to Bernardić i pojave poput Lukića shvate bit će uveliko bivši. Pitanje je tek kolika će biti dubina ponora u koji će odvući Socijaldemokratsku partiju. Mala neće, to je izvjesno.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
emire, polaziš od krivih pretpostavki. moraš znati da mi, katolički fundamentalisti i fetivi katolibani, na izborima ne glasamo, već glasujemo. kada to shvatite vi u esdepeu, možete računati na naše glasove, čak i ako ostanete ateisti, jer naš moto je ... prikaži još! "hrvatizirajmo dekroatiziranu hrvatsku"