U trenutku svoje smrti 2019. godine, osuđeni seksualni prijestupnik Jeffrey Epstein bio je nevjerojatno bogat čovjek. Njegova imovina, procijenjena na gotovo 550 milijuna eura, uključivala je raskošne vile, dva privatna karipska otoka te stotine milijuna u gotovini i investicijama.
No, kako je bivši učitelj matematike bez fakultetske diplome uspio steći takvo bogatstvo, misterij je koji i danas intrigira javnost.
Iako se godinama spekuliralo o ucjenama i tajnim snimkama moćnika, financijski dokumenti i svjedočanstva otkrivaju da se Epsteinovo carstvo temeljilo na dva ključna stupa: iznimno unosnim odnosima s dvojicom superbogatih klijenata i golemim poreznim olakšicama koje je iskoristio u poreznom raju.
Prijateljstvo koje je stvorilo milijunaša
Put Jeffreyja Epsteina od učionice do Wall Streeta bio je munjevit. Nakon kratkog staža kao učitelj matematike u prestižnoj njujorškoj školi Dalton, gdje je podučavao sina direktora banke Bear Stearns, dobio je posao u toj investicijskoj kući. Početkom 80-ih napušta banku i osniva vlastitu tvrtku za upravljanje imovinom, ciljajući na najbogatije.
Ključni trenutak u njegovom usponu dogodio se sredinom 80-ih, kada je upoznao Lesa Wexnera, milijardera i osnivača maloprodajnog carstva L Brands, u koje spadaju brendovi poput Victoria's Secreta i Bath & Body Worksa.
"Njušim štakora"
Iako je Wexnerov tadašnji financijski savjetnik, Harold Levin, nakon prvog susreta s Epsteinom upozorio svog šefa, njihova veza postajala je sve čvršća. Prema pisanju New York Timesa, Levinove riječi bile su izravne: "Njušim štakora. Ne vjerujem mu".
Wexner je to upozorenje potpuno ignorirao. Ne samo da je nastavio suradnju, već je Epsteinu dao nevjerojatnu razinu kontrole nad svojim financijama. Do 1991. godine, Epstein je imao punu punomoć nad cjelokupnom Wexnerovom imovinom. To je značilo da je mogao potpisivati čekove, kupovati i prodavati nekretnine, pa čak i posuđivati novac u Wexnerovo ime. Takvo povjerenje bilo je apsolutno neuobičajeno u svijetu visokih financija.
Neograničena moć
Ovaj odnos lansirao je Epsteina u stratosferu. Procjenjuje se da mu je Wexner tijekom godina platio više od 185 milijuna eura na ime naknada. No, to je bio samo dio koristi. Epstein je godinama živio u Wexnerovoj golemoj gradskoj kući na Manhattanu, vrijednoj više od 50 milijuna eura, prije nego što mu je Wexner 2011. službeno prepisao vlasništvo. Jedan od Epsteinovih privatnih zrakoplova, Boeing 727 zloglasnog nadimka "Lolita Express", također je godinama bio u vlasništvu Wexnerove tvrtke.
Veza je pukla 2007. godine, kada je Wexner, kako je kasnije napisao u pismu, otkrio da je Epstein pronevjerio najmanje 46 milijuna dolara s njegovih računa. Gubitak glavnog klijenta, u kombinaciji s financijskom krizom 2008., zadao je težak udarac Epsteinovim financijama.
Leon Black i spas nakon Wexnerova odlaska
Upravo kad se činilo da je Epsteinovo carstvo na koljenima, pojavio se novi spasitelj: Leon Black, suosnivač i direktor moćne private equity tvrtke Apollo Global Management. Iako su se poznavali od 90-ih, njihova poslovna suradnja intenzivirala se 2012. godine.
U razdoblju od samo pet godina, između 2012. i 2017., Black je Epsteinu platio nevjerojatnih 170 milijuna dolara za usluge poreznog i imovinskog planiranja. Prema istrazi Senatskog odbora za financije, radilo se o "abnormalno visokom iznosu za porezno savjetovanje", pogotovo jer često nije postojao ni pisani ugovor. E-mailovi koje je kasnije objavio Bloomberg otkrili su da se Epstein postavljao kao "tata" Blackovom obiteljskom uredu, kritizirajući njegove zaposlenike i preuzimajući potpunu kontrolu.
Blackove uplate činile su gotovo cjelokupan prihod Epsteinove tvrtke u to vrijeme, pokazujući koliko je bio ovisan o svom drugom superbogatom klijentu. Poput Wexnera, i Black se kasnije javno ispričao zbog povezanosti s Epsteinom i odstupio s čelnih pozicija u svojoj tvrtki i Muzeju moderne umjetnosti.
Porezni raj kao tvornica novca
Drugi ključni element Epsteinovog bogaćenja bile su porezne olakšice. Godine 1996. postao je državljanin Američkih Djevičanskih otoka i tamo osnovao svoju tvrtku Financial Trust Company. Ubrzo je aplicirao za lokalni program gospodarskog razvoja koji je nudio nevjerojatne pogodnosti: 90% izuzeća od poreza na dobit i 100% izuzeća od nekih drugih lokalnih poreza.
Zahvaljujući ovom programu, Epstein je između 1999. i 2018. godine uštedio oko 275 milijuna eura na porezima. Njegova prosječna porezna stopa u tom razdoblju iznosila je samo 4%. Vlada Djevičanskih otoka kasnije je tužila njegovu ostavštinu, tvrdeći da su porezne olakšice "stečene na prijevaru kako bi se financiralo njegovo kriminalno poduzeće", a slučaj je zaključen nagodbom.
Iako su financijski tragovi otkrili mehanizam njegova bogaćenja, i dalje ostaje ključno pitanje: je li njegovo financijsko poslovanje bilo samo paravan? Teorije da je svoje bogate i moćne prijatelje tajno snimao i ucjenjivao nikada nisu dokazane, ali nedostatak transparentnosti i neobično visoke naknade ostavljaju prostor za sumnju.
Istrage su otkrile tisuće sumnjivih transakcija u vrijednosti od gotovo dvije milijarde dolara preko velikih banaka poput JPMorgan Chase i Deutsche Bank, koje su se kasnije nagodile sa žrtvama za stotine milijuna dolara. Epstein je imao i uspješnih, legitimnih ulaganja, poput onog u fond Valar Ventures Petera Thiela, koje je investiciju od 40 milijuna dolara pretvorilo u 170 milijuna.
