Ovo bi moglo biti zadnje suđenje nacistima u povijesti

Bruno D., kako ga navode u njemačkim medijima, bio je čuvar u koncentracijskom logoru Stutthof i sada će biti optužen za ono što je radio prije 75 godina. Naime, taj je 93-godišnjak optužen za smrt 5230 ljudi, a pretpostavlja se kako će suđenje u Hamburgu biti posljednje suđenje nacistima u povijesti.

Bruno je imao 17 godina kad se pridružio SS-ovom Totenkopfsturmbann (bataljunu smrti), a čuvao je stražarske kule u koncentracijskom logoru nedaleko od poljskog Gdanjska, piše Guardian. 

Vjeruje se kako je u razdoblju od kolovoza 1944. do travnja 1945. bio sudionikom u brojnim zločinima, a ukupan broj žrtava za kojeg ga se optužuje uključuje i one koji su umrli od gladi, tifusa, zbog nedostatka lijekova i nemogućnosti pristupa vodi - njih oko 5000 tisuća te oko 200 njih ubijenih u plinskim komorama s ciklonom B te 30 njih direktno pogubljenih.

Screenshot

Zaustavljajući zatvorenike da pobjegnu, tužitelji tvrde da su stražari igrali ključnu ulogu u dopuštanju masovnih ubojstava u Stutthofu. Procijenjeno je da je tamo poginulo 65.000 ljudi prije 9. svibnja 1945., kada su savezničke snage oslobodile logor.

Suđenje 90-godišnjaku

Optuženi je surađivao s istražiteljima pristajući na osam ispitivanja, liječnik ga je proglasio podobnim i sposobnim za suđenje, no zbog njegove dobi se sjednice moraju ograničiti na trajanje od najviše dva sata.

U jednom od ispitivanja Bruno je priznao kako je čuo krikove te je bio upoznat s prirodom zločina u kampu.

- Vjerojatno sam znao kako su to Židovi koji nisu počinili zločine te su zato tamo, već samo zato što su Židovi te da imaju prvo slobodno živjeti i raditi kao sva ljudska bića - prenio je Die Welt.

Duceov kraj Life Partizani ga ubili, a narod mrcvario njegovo mrtvo tijelo

Unatoč tome, on navodno ne priznaje krivnju niti se smatra sudionikom u ubojstvima.

- Kakva korist bi bila od toga da sam ja otišao, samo bi našli nekog drugog? - pitao je tužitelje.

Oni se pak ne slažu s njegovim zaključkom, tvrdeći da je mogao ići u borbu na Istočni front umjesto da služi kao stražar. No, Bruno kaže da su ga odbili za borbu zbog bolesti srca.

Stutthof, jedan od manjih nacističkih koncentracijskih logora, prvobitno je otvoren radi pritvaranja pripadnika poljskog političkog vodstva, ali je od 1944. godine sve češće korišten za držanje i ubijanje Židova prebačenih iz baltičkih država, Mađarske i koncentracijskog logora Auschwitz. Do kraja 1944. godine 70 posto stanovništva Stutthofa bili su Židovi.

Na suđenju je oko 20 tužitelja koji su proveli vrijeme Stutthofu, od kojih su četiri bivša pripadnika Armia Krajowa (Domovna armija), dominantnog pokreta otpora u Poljskoj, a dvije su žene koje su se borile u Varšavskom ustanku. Svjedoci će doletjeti iz Amerike, Izraela i Poljske kako bi svjedočili pred sudom od kraja listopada.

Simbolička vrijednost za žrtve

Iako se nitko od svjedoka vjerojatno ne sjeća Bruna D-a, suđenje ima veliku simboličku vrijednost za mnoge žrtve.

"Ovo nije stvar osvete, već više da se to što su proživjeli proglasi nepravdom na njemačkom sudu i da ispričaju svoju priču kako se ne bi zaboravila", rekao je Markus Horstmann, odvjetnik jednog od njih.

Njemački kazneno-pravni sustav omogućio je niz slučajeva protiv osoblja koncentracijskog logora poput ovog u Hamburgu nakon što je 2011. osuđen John Demjanjuk, ukrajinski zarobljenik okrivljen za pomaganje nacistima.

ŠTO DA JE BILO Life Zašto nitko nije htio bombardirati Auschwitz?

Njegovo je suđenje postavilo presedan prema kojem netko može biti osuđen za sudjelovanje u zločinima, iako se tog pojedinca ne može povezati s pojedinačnim ubojstvima.

Od tada su tužitelji diljem Njemačke proveli preliminarne istrage u još 23 slična slučaja nacističkih zločina. Ipak, šanse da završe na sudu se smanjuju s vremenom, jer su svi osumnjičeni izrazito stari.

- Približavamo se posljednjem suđenju ovakve vrste - rekao je glasnogovornik tužiteljstva.

Budući da je Bruno D u vrijeme navodnih zločina imao 17 godina, pojavit će se pred sudom za mlade, s tim da će sudac morati uravnotežiti težinu počinjenih zločina prema kaznenom zakonu za mlade počinitelje, koji ima maksimalnu kaznu od 10 godina.

Prvo suđenje nacistima

U jednom od najpoznatijih suđenja u 20 stoljeću, u Nürnberškom procesu, sudjelovala je većina najmoćnijih nacističkih uglednika. Ukupno su optužena 24 zločinca. Stotine ljudi pripremalo je suđenje, a materijal je iznosio više od pet milijuna stranica.  

Bile su četiri točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira. Prvooptuženi u procesu bili su feldmaršal Hermann Göring, osobni Hitlerov tajnik Rudolf Hess, nacistički ministar vanjskih poslova Joakim von Ribbentrop i ministar rata generalfeldmaršal Wilhelm Keitel.

Na prvom pojavljivanju pred sucima 20. studenog 1945. godine, svi optuženi izjasnili su se da nisu krivi.

Pixsell

Iznošenje dokaza optužbe trajalo je do 6. ožujka 1946. godine. Na javnost su poseban snažan dojam ostavili stravični filmski snimci nacističkih zločina, posebno iz velikog broja koncentracijskih logora i plinskih komora. Kožu logoraša koristila kao sjenila za lampe

Primjerice, iz koncentracionog logora Buchenwald gdje su kao materijalni dokazi uzeti  postupci supruge komandanta logora, koja je tetoviranu kožu logoraša koristila kao sjenila za lampe i druge dijelove namještaja, dok je ljudska glava služila kao držač za knjige.

Frida Lyngstad Life Trauma zvijezde ABBA-e: Bila je beba naci pokusa

Nakon skoro godinu dana, jer presuda je donesena 1. listopada 1946. godine,  oslobođena su samo četvorica i to njemački diplomat i vicekancelar u Hitlerovoj vladi Franz von Papen, nacistički čelnik njemačkog Narodnog fronta Robert Ley, industrijalac Gustav von Krupp i popularni radijski komentator i bliski Goebbelsov suradnik Hans Fritzsche. Ostali su poslani na smrt vješanjem, na doživotnu robiju ili na 10, 15 ili 20 godina zatvora. 

Göring: Ja nemam savjest

Feldmaršal Hermann Göring, inicijalni Hitlerov nasljednik i drugi čovjek u državi tijekom cijelog suđenja nastojao je proces pretvoriti u farsu. Više puta na suđenju s ponosom je izjavio: "Ja nemam savjest. Moja savjest je Adolf Hitler". 

Wikipedia

Proglašen je krivim po svim točkama za ratne zločine i osuđen na smrt vješanjem. Kad mu je izrečena presuda skinuo je slušalice i nonšalantno izašao iz sudnice. Uložio je žalbu na smrt vješanjem jer je smatrao da bi trebao biti streljan jer je to smrt dostojna oficira. Kad mu je zahtjev odbijen odlučio se na samoubojstvo. Dan prije izvršenja kazne pregrizao je kapsulu cijanida koju je skrivao u ćeliji u kutijici za kremu.

Churchill ih je bez suđenja htio odmah sve pobiti 

Ideja o suđenju nacistima nakon rata javila se još 1942. godine. Britanski premijer Winston Churchill bio je zaprepašten načinom ratovanja i zločinima nacista da je predlagao egzekuciju po kratkom postupku. Odustao je od svoje ideje tek pod pritiskom Amerikanaca. 

Proces stoljeća 1 Life Hvatanje Artukovića: U zoru su mu kuću okružili gliserima

Staljin je pak bio još radikalniji nego Churchill. On je na Teheranskoj konferenciji predlagao neselektivno streljanje od 50 do 100 tisuća njemačkih oficira. Kad je već pristao na suđenje htio je da se odvija u Berlinu. No to nisu prihvatili Amerikanci jer su htjeli da se suđenje održi u njihovoj kontrolnoj zoni. Na kraju je ipak odlučeno da se održi u Nürnbergu , na jugoistoku Njemačke, u pokrajini Bavarskoj. 

Dva razloga utjecala su na odluku. Prvi je bio taj što je Nürnberg bio poznat po održavanju nacističkih mitinga i manifestacija pa je to imalo simboliku. Drugi razlog, možda i odlučujući, bio je što je imao očuvanu sudnicu ( Nürnberška palača pravde) i zgradu sa velikim i sigurnim zatvorom.

Izdržali kaznu do kraja 

Četvorica nacističkih čelnika osuđenih na robiju izdržala su kaznu do kraja. Arhitekt i ministar naoružanja Albert Speer osuđen je na dvadeset godina zatvora koje je proveo u zatvoru Spandau u Zapadnom Berlinu. Pušten je 1966, a umro je u Londonu 1981. godine u 76 godini života od moždanog krvarenja.

Vojno čudo Life Sedam vojnika bez imalo muke osvojili su Beograd

Baldur von Schirach zapovjednik Hitlerove mladeži i upravitelj Berlina također je osuđen na dvadeset godina a nakon što ih je odslužio povukao se na jug Njemačke gdje je 1974. godine izdao memoare. Umro je te iste godine u 67. godini života. Iza sebe je ostavio četvero djece, a od supruge se još razveo 1950. dok je bio u zatvoru.

Rudolf Hess, treći čovjek u Reichu, nakon Hitlera i Hermanna Göringa. Uvijek je bio Hitlerov osobni prijatelj i miljenik a osuđen je na doživotni zatvor. Iako je bilo dosta prosvjeda da se nakon dvadeset i nešto godina pusti iz zatvora to ipak nije dozvoljeno. Navodno je počinio samoubojstvo 1987. godine. Objesio se na stablo u dvorištu zatvora Spandau. Imao je 93. godine.

Nacistički admiral Karl Dönitz osuđen na 10 godina zatvora koji je odslužio  u zatvoru Spandau. Sa sobom je uvijek nosio kuvertu s pismima koja su mu slali saveznički pomorski časnici, koji su mu pisali, izražavajući simpatije i razumijevanje za njega. Na slobodu je pušten 1956. godine i uskoro mu je vlada Zapadne Njemačke odobrila admiralsku mirovinu. Autor je nekoliko knjiga o povijesti Drugog svjetskog rata, a napisao je i memoare. Umro je od srčanog udara 1980. godine u 89. godini života.