Prvi je da bi i današnji protivnici ratifikacije sve progutali i glasovali za nju prije dvije godine ili da ju je SDP predložio. U to vrijeme nije bilo ovako naelektriziranih rasprava i prijepora. „Ali kad Crkva izađe da je protiv... Nas demokršćane proglašavaju da smo lijevi, da smo podlegli preliberalnim zahtjevima o rodnoj ideologiji i, kad je tema svaki dan u medijima, jednostavno ne možeš biti za. Mora postojati baza koja se usprotivila. Ali pazite, što bi bilo da su svi u predsjedništvu i u Saboru glasali za konvenciju? Samo bi otvorili bokove s desna i dali prostor onima poput Karamarka i Markićke“, objašnjava nam sugovornik iz HDZ-a.
Dakle, generalno, iz ovog sukoba je on uvjeren da će HDZ izaći i jači za EU izbore sljedeće godine, kad “se više nitko neće ni sjećati ni mariti za Istanbulsku”. Pogotovo ako oni koji su i bili protiv Istanbulske dobiju mjesta na listama, pa onda HDZ premoćno pobijedi. Oni će svakako biti u manjini na listama, a više će biti Plenkovićevih ljudi, ali na taj način će spriječiti da glasovi odu desnici. Drugu zanimljivost nam je potvrdio jedan od protivnika Istanbulske konvencije unutar HDZ-a.
Iako se često smatra da su unutarstranački protivnici jedinstveni, a i kontaktiraju s konzervativcima izvan stranke, poput udruga U ime obitelji te Vigilare, i pritišću u sprezi s Katoličkom crkvom, taj zastupnik nas uvjerava da je to pogrešna percepcija.
„Protiv sam konvencije i neću promijeniti svoje mišljenje, uvjereni sam katolik, ali ne pada mi napamet ići na prosvjed koji organiziraju Vigilare i U ime obitelji. I to ne jer se bojim posljedica unutar stranke. Dapače, u svim raspravama sam jasno izrazio svoje protivljenje. Međutim, i malom djetetu je jasno da ti koji se predstavljaju kao jedini valjani zaštitnici tradicijskih vrijednosti u biti imaju svoju političku agendu i sve rade s političkim ciljem. Oni se bore za svoj prostor na taj način iako su Željki Markić birači na izborima jasno pokazali što misle o njoj. Sad i dalje djeluju kroz udruge i grade sebi platformu. Pa ona kaže da će premijeru poručiti da se bavi ekonomijom a ne ideologijom, a sami nemaju ništa osim dvije-tri ideološke teme na kojima inzistiraju. Bez ideoloških pitanja oni ne postoje. I Zlatku Hasanbegoviću i Tomislavu Karamarku je sada dobro došla ova rasprava, ali ako treba birati između njih i Plenkovića, jasno je na čijoj će strani biti većina u HDZ-u. Ne vjerujem da će itko od nas doći na prosvjed“, objašnjava nam taj HDZ-ovac.
Iako se po tom pitanju ne slaže s premijerom, uopće ne dijeli njegov svjetonazor, taj HDZ-ovac objašnjava zašto neće biti još velikih lomova.
„Svjesni smo i mi da ne možemo pobjeđivati s desnijim kandidatima i da oni više ne prolaze. S Plenkovićem na čelu to ipak znači vrlo vjerojatne izborne pobjede i okupljanja šireg biračkog tijela“, kaže nam. Nejedinstvenost unutarstranačke oporbe Plenkoviću je, uza sve ove razloge, još jedan poguranac za ostanak na vrhu. Baš oko Istanbulske postoji nekoliko struja. Primjerice, Brkić i Stier uopće nisu na istoj strani po većini ostalih pitanja, a Miri Kovaču se zamjera prevelika ambicija.
Brkić se ne vidi na čelu stranke, a Kovača sigurno ne bi podržao, vjerojatno ni Stiera. A Brkić je jedan od onih bez čije podrške ne ide. Barem zasad. Treća skupina uopće nije vezana za stranačke ambicije, poput Kovača ili Stiera. Oni samo smatraju da je Plenković trebao odgoditi Istanbulsku zbog prijepora oko roda dok ne ratificiraju i sve ostale zemlje. I tako se ne zamjeriti Crkvi i dijelu biračkog tijela. Ali unatoč toj zamjerki, oni ne podržavaju neke protukandidate i zato će sad o tom pitanju: šutjeti.
ini se da će Istanbulska polako ali sigurno biti skinuta s dnevnog reda. Kad bude glasovanje u Saboru u travnju, ona uopće više neće biti u fokusu. Naravno, izvanstranački protivnici ratifikacije, poput udruga U ime obitelji i Vigilare, pokušat će jahati na toj temi, ali tema je već dosegnula svoj vrhunac. Kako su protivnici u HDZ-u umireni, tako će na toj temi biti i manje “talasanja”. Poznato je da Plenković jako drži do stabilnosti i svakog zastupnika, ali je procijenio da na Istanbulskoj neće izgubiti niti Hrvoja Zekanovića, zastupnika Hrasta.
Zekanović je rekao da će odlučiti tek nakon što vidi kako će se u Saboru ponašati SDP, što će biti u izjavi uz konvenciju i još niz izgovora kako ne bi morao reći hoće li napustiti koaliciju. Šef Hrasta Ladislav Ilčić neće izgubiti svoje privilegije, pa tako i ako Zekanović bude protiv Istanbulske to ne znači odlazak iz koalicije. Kao što smo rekli, zastupnika ima dovoljno jer se SDP na toj temi, umjesto da poentira, uspio podijeliti.
Bernardićeva najava da neće podržati konvenciju zbog interpretativne izjave dočekana je s podsmijehom u HDZ-u. „Pa oni su sami sebe raskolili. Ako ne podrže konvenciju jer ćemo napisati da u njoj nema rodne ideologije, onda ispada da njima zaista uopće nije stalo do zaštite žena nego do toga da uvedu rodnu ideologiju!“, rekla nam je osoba iz vrha HDZ-a nakon što je SDP izašao s tim stavom.
Daleko je od toga da su unutarstranačke bitke gotove s Istanbulskom. Na glasovanju će biti i oporbeni prijedlog za smjenu Martine Dalić. Paradoksalno, prije nego što je otvorena priča s ratifikacijom Istanbulske, unutar HDZ-a je bilo izuzetno puno glasova da ona mora otići. Čak su i neki zastupnici najavljivali da je neće podržati. Sad više nitko o njoj ne želi ni pričati. Izgleda da su svi svjesni kako se ne isplati na njoj ući u još jedan sukob sa šefom, uz sukob zbog Istanbulske.
Glasovanje o Dalić tako će vjerojatno proći glatko, ali za razliku od Istanbulske, ona će i dalje ostati kamen spoticanja. Na ruku joj ide i što se, izgleda, nagodba s Agrokorom odvija u dobrom pravcu. Tako da će i ona politički preživjeti skoro glasovanje o opozivu. Plenkoviću ostaje gasiti i pobunu u Ličko-senjskoj županiji, gdje je ušao u otvoreni rat s Darkom Milinovićem. Vrh HDZ-a već se praktički pozdravio sa svojim istaknutim članom, ali još trebaju osigurati “mirnu tranziciju”.
A Milinović ne planira baciti koplje u trnje. “Poludio” je kad mu je povjerenik kojeg je poslao vrh stranke samo tri dana prije kandidatura, raspustio cijelu gospićku organizaciju. „Vrše neviđenu represiju jer znaju da bi bili poraženi na izborima“, rekao je za 24sata Milinović, čijem je čovjeku Petru Radoševiću onemogućena kandidatura. Pravi test će biti izbori za županijskog čelnika HDZ-a. Milinović se planira kandidirati, a Plenković i njegov krug ne žele ga.
U konačnici, nije neizgledno da Milinović napusti HDZ, sa sobom povuče većinu članova i tako ostavi HDZ bez jedne od najjačih glasačkih utvrda. Smijeniti ga ne mogu s mjesta župana, pa bi se tako ponovio slučaj s Alojzom Tomaševićem u Požeško-slavonskoj županiji. Unutarstranačke bitke i gafovi ministara tako su obilježili prva tri mjeseca Plenkovićeve vlade u ovoj godini. U godini za koju je obećao da će biti reformska, sve je blokirano zbog tih sukoba i Agrokora. Ako zaista umiri unutarstranačku oporbu, Plenković i njegovi ministri sljedećih devet mjeseci moraju se prihvatiti posla.
