Ukrajina je trenutačno ničija zemlja na najgorem mjestu između Rusije i NATO-a, uvjeren je Douglas McGregor, umirovljeni časnik američke vojske i autor nekoliko knjiga o vojnoj strategiji.
U kolumni za Foreign Policy, McGregor je predložio trajno rješenje ukrajinskog sukoba i svih problema koji iz njega proističu. Rješenje koje ne bi zadovoljilo gotovo nikoga, ali bi pružilo mogućnost za trajni mir i stabilnost na istoku Europske unije.
Ruski predsjednik Vladimir Putin svojevremeno je izjavio da će Ukrajina završiti kao članica NATO-a ne uradi li Rusija ništa. McGregor kaže da je jasno da Rusija ne želi izgubiti kontrolu nad rudnim bogatstvom jugoistočnog Donbasa, prvenstveno se tu misli na bogate iskopine ugljena u okolici Donjecka. Štoviše, Putinove izjave stavljaju znak jednakosti između oružane prijetnje NATO-a i ekspanzije saveza. Zbog toga postoji mogućnost da bi ruski predsjednik mogao prihvatiti jamstva Sjedinjenih Američkih Država i ostalih članica NATO-a o tome da neće prihvatiti desetke milijuna izrazito antiruskih Ukrajinaca u NATO.
Sporazum koji bi ispunio strateške interese svih strana, ali jamčio ukrajinsku nezavisnost jako je teško osmisliti. Jedan od potencijalnih uzora mogao bi biti Austrijski državni sporazum iz 1955. godine. Potpisan u kontekstu nuklearne eskalacije i sve većih tenzija, sporazumom je ponovno uspostavljena nezavisna Austrija, saveznički vojnici su povučeni i zabranjeno je ponovno ujedinjenje s Njemačkom.
Nakon dovršetka Drugog svjetskog rata, Austrija je podijeljena u četiri okupacijske zone po uzoru na poraženu Njemačku. Amerikanci, Britanci, Francuzi i Sovjeti upravljali su podjednakim dijelovima Austrije i Beča dok su tisuće njihovih vojnika patrolirale ulicama okupirane Austrije.
U Sporazumu nije bilo izričitih izjava o austrijskoj neutralnosti, ali krajem iste godine, austrijski parlament donio je odluku kojom se zabranjuje prisustvo stranih vojnih baza unutar Austrije.
Sličan sporazum mogao bi omogućiti mir u Ukrajini.
Prvo i najvažnije je zajamčiti neutralnost Ukrajine zabranom stranih vojnih baza. Time bi se oduzelo najjače Putinovo oružje; strah od nastavka širenja NATO saveza na istok. Nove crte razgraničenja dale bi priliku Ukrajini da odustane od teritorija kojeg više ne kontroliraju, a Moskva bi zauzvrat obećala poštivanje teritorijalnog integriteta ostatka Ukrajine.
Zatim, Moskva bi trebala pristati na povlačenje trupa sa zapadne granice, a posebno s dijelova granice s Ukrajinom.
Posebna pažnja morala bi se posvetiti poštivanju ljudskih prava nacionalnih manjina, posebno Rusa, u Ukrajini. Slične točke bile su uključene i u Austrijski sporazum kako bi se osigurala prava Hrvata i Slovenaca u Gradišću i Koruškoj.
Takav sporazum omogućio bio svima da kažu kako su dobili nešto, Ukrajina ima nezavisnost, Europa i NATO stabilnost, a Putin može reći da je zaštitio Ruse u Ukrajini.
McGregor misli da je sada savršeno vrijeme za potpisivanje sporazuma na stvarnu dobrobit sviju, sporazuma koji dopušta normalizaciju života u Donbasu i izbjegava rat. Međutim, sve ovisi o idućem američkom predsjedniku.
Idući američki predsjednik ili predsjednica, morat će početi takve pregovore. Ne bude li dovoljno političke volje, Zapad neće saznati na kakve uvjete je Putin spreman pristati, barem dok ruski tenkovi ne pređu Dnjepar, kaže McGregor.
