Prošlo je nešto više od dva tjedna otkako je bivši ruski špijun Sergej Skripal otrovan u Velikoj Britaniji tvari koju su toksikolozi detektirali kao novichok, bojni nervni otrov. Kako je riječ o tvari koju je razvio još Sovjetski savez i teško je vjerovati da bi itko osim neke države mogao sintetizirati ga, britanska premijerka Theresa May zaključila je da je „izrazito vjerojatno“ da iza napada na Skripala, slučajno i njegovu kći s kojom je tog dana u Salisburyju bio u društvu, stoji Kremlj.
Ako bi to bilo istina, to bi značilo da je skoro sigurno naredbu za atentat na Skripala izdao osobno Vladimir Putin. No, u tom slučaju ostaje otvoreno pitanje zašto bi Rusija takvo što činila svom imidžu i političkim odnosima samo nekoliko dana uoči predsjedničkih izbora i u stanju kad je ionako pod teškim kritikama Zapada zbog niza drugih stvari. Maria Snegovaja, oštra Putinova kritičarka, koja je proučavala dezinformacijske metode iz doba i SSSR-a i Rusije navela je nekoliko teorija i rezoniranja mogućih akcija Rusije u ovom slučaju.
Jesu li ruske obavještajne službe postale nemarne?
Snegovaja smatra da je moguće da su ruske službe novichok koristile i ranije, ali da to nije otkriveno. Skripal i njegova kći pronađeni su u teškom stanju na klupi u parku, toliko teškom da nisu bili u stanju komunicirati. Ono što je bitno jest da je novichok takva kemikalija da mrtvozornici na nj ne rade testove, ali i to da Skripal nije primio dozu koja bi bila dovoljna da ga ubije na način koji bi se mogao protumačiti kao srčani udar ili neka druga prirodna smrt.
Snegovaja smatra da aljkavost ruskih službi kao pretpostavka ima smisla jer, kaže, one pokazuju trend opadanja profesionalizma i manjka discipline. Naovid slučajeve s olimpijskim skandalom kada je FSB optužen da je tajno zamjenjivao uzorke urina na antidoping testovima drogiranih sportaša s čistim uzorcima. Navodi i optužbe o miješanju u američke predsjedničke izbore. Vil Mirzajanov koji je radio na razvijanju novichoka vjeruje da je Moskva čvrsto vjerovala da se ta kemikalija ne može otkriti.
Snegovaja smatra da je, nakon što je KGB prestao s eliminacijom prebjeglih agenata, u dobu Putina to nastavljeno. Podsjeća na trovanje Aleksandra Litvinenka polonijumom-210, tvari koju opet može proizvesti samo neka država, ne pojedinci, a poziva se ina istragu BuzzFeeda iz 2017. o 14 sumnjivih smrti u Velikoj Britaniji koje su navodno povezane s ruskim obavještajnim službama. Među njima je Aleksander Perepilični, koji je zapadnim tužiteljima pommogao otkriti pranje novca korumpiranih ruskih dužnosnika.
Boris Berezovski, oligarh, prošlu godinu je proveo u egzilu skupa sa suprugom, jer se posvadio s Kremljom. Prošog tjedna njegov prijatelj Nikolaj Gruškov pronađen je mrtav, navodno ubijen, u Londonu. Po logici ove teorije, ubojstva se provode, a Skripal se izrodio u skandal jer je netko u tom slučaju loše procijenio i dozu i primjenu, tako da Skripal nije umro, a usput je otrovana i njegova kći.
Ili je Rusija htjela poslati međunarodnu poruku?
Neki poznavatelji problematike s novichokom smatraju da je riječ o previše snažnom oružju da bi ga se koristilo diskretno, da je „previše prljav“, da su izraziti rizici od usputnih žrtava, te bi stoga cilj mogao biti privlačenje pažnje. Namjerno. I doista, britanska policija priopćila je da je u vezi Skripalovog trovanja medicinsku pomoć trebala čak 21 osoba. A zašto bi Kremlj htio privlačiti takvu pozornost?
Međunarodno, Kremlj je možda odlučio pritisnuti Zapad. Vanjska politika Rusije uključuje i tehniku „refleksivne kontrole“, metodu kojom se moćniji protivnik navodi na to da odabire takvu vrstu akcija kakve Rusiji više odgovaraju. To se postiže utjecanjem na protivnikovu percepciju situacije. Po toj logici Rusija bi išla za tim da promovira sliku o sebi kao o državi koja je voljna kršiti međunarodne zakone i norme ako su joj ugroženi interesi.
Kremlj je takve taktike koristio i ranije, primjerice šaljući svoje borbene avione u ukrajinski zračni prostor nakon što je Rusija pripojila poluotok Krim. Snegovaja smatra da je zanimljivo da je trovanje Skripala uslijedilo samo nekoliko dana nakon što je Federalna skupština zaprijetila Zapadu novom generacijom nuklearnog oružja. Skripal je navodno nakon dolaska u Britaniju 2010. nastavio raditi sa zapadnim obavještajnim službama, pa bi trovanje bilo i osvetnički čin Rusije zbog otkrivanja njenih tajni, ali i lekcija prebjezima koji surađuju na Zapadu.
Ili Putin drugim Rusima poručuje da će dezertiranje imati posljedice?
Po tome slučaj Skripal bio bi namijenjen domaćim političkim prilikama. Neki komentatori smatraju da bi to bila i metoda kojom bi Putin izazvao zbijanje redova uoči izbora od 18. ožujka. Samo, Putin je ionako imao takvu prednost da mu dodatna uoči izbora nije trebala. Nasuprot tome u London tijekom godina pristiže sve više ruskih poslovnjaka i dužnosnika u potrazi za boljim životom, a što dalje od represivne države.
A i ruske elite sve su nezadovoljnije zapadnim sankcijama, pa bi Putin možda osjetio da je došlo vrijeme za podsjetiti moguće prebjege o ozbiljnosti sankcija u slučaju poput Skripalovog. U prosincu 2017. Boris Titov, jedan od provladinih ruskih predsjedničkih kandidata, obilazio je London i pokušavao uvjeriti ruske oligarhe da se vrate u Rusiju. Navodno po nalogu Kremlja. Prošlog tjedna s jedne od ruskih državnih televizija odaslano je i upozorenje o tome što može očekivati ruske „izdajnike“ u Engleskoj što bi mogli očekivati.
To se može odnositi i na rusku opoziciju. Pojedini bogati ruski biznismeni povremeno se žale da ih prate ruski agenti. Skripal se kraće vrijeme uoči napada potužio britanskoj policiji da je zabrinut za svoju sigurnost. Takve bojazni sada otvoreno iznosi Andrej Sidelnikov, opozicijski aktivist koji također živi u Londonu. Istodobno ruski provladini mediji nude niz kontradiktornih objašnjenja trovanja Skripala, moguće kako bi zbunili i vanjsku i domaću javnost.
