"Iza toga sam ja bio na redu. Pao sam, onesvijestio se", pričao je i u tom trenutku, prije nego što je stigao umrijeti, strpali su ga u stacionar. "Tu su nam davali neku prvu pomoć, ono pred smrt. Pored mene umire Salko Kaplan. On je umro kod mene sa srčanom manom, jer je bio ugrađen bypass, pacemaker", kazao je. Samo što je Dizdar imao sreću da ga tamo zatekne lječnik Crvenog križa 15. listopada koji mu je šapnuo da će ga staviti na listu da ode odatle, jer mu se radi o životu ili smrti.
Crveni križ je bio taj koji ga je prevezao na oporavak na Korčulu. U treće zemlje nije htio jer su mu u Stolcu ostali supruga i djeca, te se prvom prilikom vratio obitelji. Danas je osuđen na doživotno liječenje. Osim toga posebno je zloglasan logor HVO-a bio Heliodrom, a Bošnjake su maltretirali ukupno u nešto manje od 60 koncentracijskih logora u Gabeli, Vojnom, Ljubuškom... Povrh toga, čim su istjerali JNA iz Mostara, krenule su borbe u tom gradu.
Prema popisu iz 1991. u Općini Mosar živjelo je 35 posto Muslimana, 34 posto Hrvata, 18 posto Srba i 12 posto Jugoslavena. U samom Mostaru, postotak onih koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni bio je još i viši. Etnički pročešljati pola takvog jednog grada moglo se samo krajnjim nasiljem. A drugdje... Hrvatski mediji naveliko već godinama pišu o pokolju nad 116 ljudi u Ahmićima 16. travnja 1993. kada su pripadnici HVO-a pobili čak i 32 žene i 11 djece. Najstarija žrtva imala je 81 godinu. Najmlađa tri mjeseca.
Dario Kordić je kao zapovjednik HVO-a za, među ostalim, i to "nagrađen" sa 25 godina zatvora kao ratni zločinac. Odslužio je dvije trećine kazne, nedavno se vratio iz Haaga da bi ga ekstremni dio klera i politike dočekao doslovno u maniri blaženika. U slučaju "Prlić i drugi" sudilo bivšim čelnicima samoproglašene HR Herceg-Bosne.
I to premijeru Jadranku Prliću, ministru odbrane Bruni Stojiću, zapovjednicima HVO-a Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću, zapovjedniku vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću te šefu komisije za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću. Oni su sada i osuđeni za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu.
S tim što "zločinačkim poduhvatom" Haški sud nikada nije nazvao onaj dio koji se odnosio na obranu HVO-a od agresorske JNA, nego isključivo na protjerivanje muslimansko-bošnjačkog stanovništva iz dijelova BiH na teritoriju HR Herceg-Bosne kako bi onda etnički očišćena područja pripojili Republici Hrvatskoj. Sva sila dokaza o ponašanju vlade u Zagrebu nije nimalo pomogla u uvjeravanju da Zagreb s time nije imao ništa.
Sve da i nije bilo opjevanog ubrusa na kojem je Franjo Tuđman 1994. britanskom diplomatu Paddyju Ashdownu nacrtao podjelu BiH između Hrvatske i Srbije. Ili ono kada je pokojni bivši urednik Večernjeg lista Branko Tuđen u memoarima opisao na koji način je Tuđman još sredinom 1991. pokazivao karte podijeljene BiH talijanskom političaru Bettinu Craxiju.
U Haagu se dogodilo to da su naprosto konstatirali da je Slobodan Praljak bio zapovjednik glavnog štaba HVO-a, da je znao da HVO premješta i zarobljava Bošnjake, kao i to da će u Mostaru biti počinjeni zločini ili za pojedina ubojstva i ranjavanje članova međunarodnih organizacija. Dokazali su mu da je sudjelovao u prikrivanju zločina HVO-a u Stupnom Dolu, da je posredovao između Hrvatske i HVO-a, s tim da je konačni cilj Tuđman objašnjavao i Ashdownu i Craxiju i mnogim drugima.
Bruna Stojića u Haagu su optužili i osudili kao onoga koji je donosio odluke o vojnim operacijama u Mostaru i deložiranjima. Milivoj Petković rat je započeo kao potpukovnik JNA, da bi se odmah u ljeto 1991. stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. E, da bi ga Janko Bobetko u proljeće 1992. rasporedio u izmješteno zapovjednog mjesto Hrvatske vojske u Grudama u BiH. To je ubrzo postalo glavni stožer HVO-a i Petković je postao vojni zapovjednik.
Haag je konstatirao da je Petković omogućio akcije u Gornjem Vakufu/ Uskoplju, u Jablanici, u granatiranju Mostara. Od odgovornosti za rušenje Starog mosta sve su ih oslobodili. Valentin Ćorić je kao čovjek iz vrha zapovjedništva Vojne policije HVO-a imao velike ovlasti nad mrežom koncentracijskih logora.
O angažiranju vojne policije u nasilnim deložacijama po gradovima u Stolcu, Čapljini, Mostaru i Gornjem Vakufu/ Uskoplju da se ne govori. Berislav Pušić od 6. kolovoza 1993. bio je predsjednik povjerenstva zaduženog za zatvore i druge zatočeničke objekte HVO-a.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Biti na čelu vojnog zapovjedništva neke paradržavice,i k tome steći bogatstvo od 6.5milijuna eura,te ga vidjeti u dobrom društvu sa anđelima poput Gojka Šuška i Franje Tuđmana.....pametnom dosta.Znao je on itekako dobro u šta se upustio i šta se dešavalo ... prikaži još!o u to vrijeme.Neka ga više nema.
teretilo ga se za zločine nije bezveze osuđen
Boga nema Bog ne postoji ili je umro , ili je istina čovjek ( zvijer ) je stvorio Boga ; kroz povijest mnoge bogove i svece a sotona to je čovjek, postane u momentu kad dođe u stanje ( kad ... prikaži još! kad ga u vjere nagovore ) i da se svaki osjeća vjeruje da je napadnut da se mora braniti svom silom i sredstvima. Rat je najveća strahota i sramota ljudskog roda .. Što je bilo do sada je prošla "bolest" a što predstoji to ćemo vidjeti i kratko doživjeti kako se pustoši kugla zemaljska kao izgleda pakao.