Express je u svibnju prošle godine prvi objavio iskaz bivše pročelnice porezne uprave u Osijeku Ružice Kovačević, koja je već tada USKOK-ovim istražiteljima rekla tko je sve bio umiješan u slučaj Biloš. Podsjetimo, osječkom poduzetniku Željku Bilošu se dozvolila odgoda plaćanja poreznog duga, zbog čega je USKOK u utorak podigao optužnicu protiv bivše ravnateljice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec, koju tereti da je iskoristila svoj položaj, ovlasti i utjecaj kako bi se Bilošu odgodilo plaćanje poreznog duga.
U iskazu je Ružica Kovačević otkrila umiješanost svoje bivše šefice, ali i SDP-ove europarlamentarke Biljane Borzan koja je također tražila da se Bilošu izađe u susret i odgodi blokada njegove tvrtke OLT. Iskaz donosimo u cijelosti.
Shrvana, slomljena, na rubu suza, bivša pročelnica porezne uprave Osijek Ružica Kovačević sat i pol je izlagala svoju obranu u USKOK-u u istrazi zbog sumnje da je štitila osječkog tajkuna Željka Biloša, nad čijom tvrtkom OLT nije izvršena ovrha, iako je zbog poreznog duga to trebalo biti učinjeno.
"Ne mogu vam reći kako se osjećam i ne mogu shvatiti ni što ni zašto se ovo meni sve događa", započela je svoj iskaz gutajući knedlu u grlu.
Pročelnica je postala 15. lipnja 2012., u to vrijeme aktualni su bili, kaže, reprogrami. Među najvećim dužnicima bila je i tvrtka OLT Osijek, s 33 milijuna kuna duga poreza.
"Pitala sam voditeljicu odsjeka Mirjanu Tomić zašto OLT nije blokiran. Rekla mi je da su podnijeli zahtjev za reprogram, ali da nitko iz OLT-a ne dolazi u Poreznu na utvrđivanje stanja duga. Stotinu puta su ih zvale, ali nitko se iz OLT-a nije odazvao. Rekla sam, nemamo što čekati, ajmo odbaciti taj zahtjev jer je jasno da odugovlače. Početkom srpnja donesena je odluka da im se reprogram odbija, a 24. srpnja donijeli smo rješenje da se blokira žiroračun."
Razgovor se vodio u uredu Ružice Kovačević između njih dviju.
Dan poslije u taj isti ured dolazi Marin Pajić, pomoćnik direktora za gospodarske djelatnosti Osimpexa, tadašnjeg vlasnika OLT-a, s muškom osobom za koju Kovačević ne zna tko je, ali misli da je riječ o financijskom stručnjaku.
Nazočna je bila i Mirjana Tomić, a Kovačević je zabilješke zapisala u notes koji je USKOK oduzeo kao dokaz u istrazi.
"Pajić je kazao da žele da im se odobri reprogram, prepotentno je naglasio da su oni bili u Zagrebu i sve se dogovorili o načinu na koji će se to ostvariti. Taj isti dan me u 14.30 nazvala ravnateljica Smiljanec da OLT-u treba odobriti reprogram i zamolila me da pričekamo s blokadom računa još malo dok donesu garanciju banke, što je osnova za reprogram. Tražili su na sastanku da otplate glavnicu, da im se otpišu kamate. Kazala mi je da su u Zagrebu imali kolegij, ministar Linić je urgirao za OLT i tražio da im se da šansa za reprogram."
Na pitanje USKOK-ova istražitelja je li on urgirao samo za njih, ravnateljica je rekla da je Linić urgirao samo za njih, Kovačević se najprije nije mogla sjetiti, pa je rekla samo za njih, pa onda ipak i za druge tvrtke koje su u sličnim problemima.
"Pitala sam Pajića zašto nisu dolazili na usklađenje - nastavila je Kovačević, pa dodala: "Prepotentno mi je rekao da nigdje u zakonu ne piše u kojem se vremenskom periodu to usklađenje mora izvršiti te da zato nisu dolazili. Na tom sastanku sam tražila Mirjanu Tomić da im da potvrdu o stanju duga, da ne bi bilo na kraju da smo mi krive i kazala joj da malo pričekaju sa slanjem rješenja o ovrhi Fini dok ne vidimo što će biti s reprogramom i s garancijom."
No garanciju nije donosio nitko. Kovačević se sjeća samo da je stalno ispitivala je li došla garancija banke, nikako se ne može sjetiti ni vremenskog perioda u kojem se to događalo, zna samo da je bilo strahovito vruće.
Nakon nekog vremena nazvala je ravnateljicu Smiljanec kako bi tražila upute. Pajić je nakon nekog vremena ponovno sam došao Kovačević u ured, stajao je, kako ona tvrdi u iskazu, samo na vratima njezine kancelarije, pitala ga je je li donio garanciju, on je odmahnuo glavom, na što mu je Kovačević rekla da nemaju o čemu razugovarati i da napusti njezin ured.
"Mi smo trebali proslijediti zahtjev za reprogram u Zagreb, ali to nismo mogli bez bankovne garancije. Rekla mi je da ako do petka ne donesu, ništa od reprograma. To sam isti dan prenijela Mirjani Tomić. Bilo je to jedno burno ljeto. Promijenjen je opći porezni zakon, tražilo se od nas da pokrenemo određene predmete, vršio se strahovito velik pritisak, sve se pod hitno moralo raditi, stalno su stizali mailovi, strašno."
Kovačević se, tvrdi, ne sjeća koji je točno petak bio datum, ali računala je, da u najkraćem slučaju, ako je dan razgovora bio ponedjeljak, u sljedeća četiri dana istekao je rok za garanciju.
Podrazumijevala je da ju je i Mirjana Tomić dobro čula i nakon petka naložila slanje ovrhe. Ispostavilo se pogrešno, doznajemo.
"Da rješenje o blokadi nije otišlo u Finu doznala sam 22. studenoga 2013., kad nam je u Osijek došao interni nadzor. Cijelo razdoblje do tada dobivala sam izvješća od ispostave da je račun OLT-a blokiran i da se naplatilo više od dva milijuna kuna duga te da je uknjiženo naše založno pravo na nekretnine. Za mene je to bila gotova stvar. Ni na kraj pameti mi nije bilo da to rješenje nije otišlo. To sam doznala tek od inspektora nadzora", navodno je rekla u svom iskazu.
Kovačević ne zna tko je točno na kraju utvrdio da nije bio blokiran i nikada nitko nju nije pitao za to rješenje. Kako doznajemo, Kovačević u iskazu proziva sve ispod sebe po zapovjednoj liniji na odgovornost, tvrdeći da je netko od referenata, voditelja odjela i odsjeka zapravo držao predmet u ladici.
"To je bio njihov posao, ne moj", branila se Kovačević - u čijoj ladici je bio, taj mora reagirati.
Apsolutno je zapravo nevjerojatno da se još ne zna tko je i po čijem nalogu držao rješenje o ovrhi na “stand by” i kako je uopće moguće da nekakav referent štopa papire o višemilijunskom poreznom dugu. Iako je zainteresiranih za prolongiranje papira u slučaju OLT-a napretek.
Tako je jedan dan, prisjetila se u svom iskazu Kovačević, u ured došla i Biljana Borzan, članica predsjedništva SDP-a te europarlamentarka. Ružicu Kovačević je poznavala otprije, nisu prijateljice, ali se dobro poznaju.
Borzan se čak na sastanak i najavila, a tema razgovora je bila tvrtka Željka Biloša.
"Zanimalo ju je kakvo je stanje s OLT-om, pitala je mora li se njih baš blokirati, ima li kakve šanse da se to ne napravi, rekla je da bi o tome trebalo dobro razmisliti prije nego se to napravi, brinula se za očuvanje radnih mjesta. Rekla sam joj da se makne od cijele priče jer mi moramo raditi onako kako zakon propisuje. Nakon što sam dala ostavku, otišla sam u Zagreb na poziv ravnateljice. 'Tko je kriv, pitala me', rekla sam da ne znam i da ne mogu sad uprti ni u koga prstom. Kazala je da je netko sigurno kriv i da se ovo nije dogodilo slučajno. Podnijela sam ostavku iz moralnih razloga, na tom sastanku je bio i Tihomir Kralj, koji je tu ostavku jedva dočekao. Imam osjećaj da je netko namjerno dostavio medijima rezultate internog nadzora zbog samo njemu znanih razloga, netko je drugi trebao biti meta, a ne ja."
Na pitanje istražiteljice je li Smiljanec u telefonskom razgovoru kazala da je u slučaju Biloš već doneseno rješenje o ovrhi, Kovačević se pred istražiteljicom potpuno zbunila, najprije je šutjela, zatim kazala da se ne sjeća, onda da joj je “valjda” rekla, a na kraju da je “vjerojatno” rekla.
Kovačević nije bilo sumnjivo kako će se ići u reprogram u uvjetima u kojima je doneseno rješenje o ovrhi, a ono što USKOK-u nikako nije jasno jest kako jedna pročelnica porezne uprave u takvoj situaciji nije išla od banke tražiti dokaz da OLT samo što nije dobio garanciju.
Kovačević tvrdi da se to inače ne radi, no pitanje istražitelja ovaj je put na mjestu. Za tako velikog dužnika svaki pročelnik bi pokazao poseban interes, što Kovačević nije.
Kao što, opet slučajno ili namjerno, nije ni znala da je tijekom tih mjeseci MUP tražio od Porezne podatke o cijelom slučaju. Nakon što je interni nadzor utvrdio da ovrha na tvrtku Biloš nije poslana, u osječkoj Poreznoj se ozbiljno zakuhalo.
Prvo je inspekcija tražila izjave od svih djelatnika vezanih uz taj slučaj, nakon čega je i Smiljanec nazvala Kovačević da joj pošalje izjave na mail. Djelatnici su za ravnateljicu ponovno sve ispričali, no stvar se već otela kontroli i bilo je samo pitanje kad će slučaj isplivati u javnost.
Nakon prvog objavljenog teksta u medijima, Smiljanec je u nedjelju, za vrijeme ručka nazvala Kovačević.
'Pitala me, tko je taj koga ti štitiš? Biloš? Tko je to? Kakav je on'? Rekla sam da ne znam. Išli su mi svi skupa na živce, cijeli taj slučaj, stalno su hodočastili po Zagrebu, znala sam da se tu događa nešto...
