Talenti se izgube ako se ne otkriju. Bilo je lijepo vidjeti talent kojeg je moja kći ostvarila, ali i ravnopravnost. Danas govorimo puno o ravnopravnosti, Istanbulskim konvencijama, no važno je znati da se ravnopravnost uči u školama. Ovdje (na fotografiji) vidite tri djevojke koje su se uključile u izradu električnih automobila. Dobile su materijal no same su morale izraditi auto.
To je esencija STEM-a o kojem se toliko govori svugdje oko nas. Mi imamo gospodina Bakića i puno drugih ljudi koji se zaista trude da to zaživi i kod nas. Hrvatska djeca imaju velike talente i vjerujem da bi tisuće bilo boljih da imaju mogućnost ovakvog integrativnog rada na STEM području. I to je ono pozitivno što sam htio reći, da nismo daleko od toga. Pitanje je samo kada i kako Hrvatska može dostići Finsku. Obrazovanje ne bi smjelo biti pitanje političkih lobija, političkih interesa već samo znanja, i to u Hrvatskoj moramo promijeniti kako bi dostigli finski standard.
Jedan čimbenik su stručnjaci i učitelji jer bez njih nema dobrog obrazovanja, na drugoj strani je javnost, tu su i roditelji, bake, djedovi i svi koji su zainteresirani da društvo bude napredno. A tek onda dolazi politika.
Obrazovanje ne bi smjelo biti pitanje političkih lobija, političkih interesa već samo znanja.
Mi imamo jako dobre učitelje koji su ograničeni politikom, lokalnim moćnicima i drugim faktorima. Najlošiju ocjenu dobivaju danas političari, čak 25 godina nezavisnosti Hrvatske mi nismo imali jednog ministra ili jednog premijera vlade koji je shvatio što znači ulaganje u obrazovanje. Oni onesu budžet i onda puste stručnjake da rade. Zamislite da u sve ovo vrijeme nije mogao doći netko tko je dovoljno pametan da provede takav plan i program!?
Umjesto novih iskustava koja kruže i onda popravljaju cijeli sustav, kod nas uvijek zapnu na političarima. Da se to ne događa, Hrvatska bi bila mnogo uspješnija država.
Zašto su oni takvi? Prvo zato jer ne razumiju obrazovanje, a drugo jer su kratkoročni. Oni gledaju samo svoj vijek trajanja, te su stalno u strahu da će biti smijenjeni, pa se moraju požuriti napraviti još nešto da se osiguraju. Vrlo su osjetljivi na kritike, a savjeti su im strano tijelo. Blokiraju stručnjake, posebno ih blokiraju lokalni šerifi. Politikantstvo je kod nas rak rana i još se nismo izdigli iznad toga.
Mislim da je prema izjavi premijera Plenkovića, koji je rekao "reforma školstva ostaje prioritet ove vlade", jasno da ona to zapravo nije. Naša budućnost ovisi o izvrsnosti i tome da djecu pripremimo za tržište rada. Ne slažem se s time. Finska živi od odličnog prosjeka, a ne od malog broja izvrsnih, kojih će uvijek biti. Prosjek je u našem društvu depresivan, i to je loše.
Mi imamo jako dobre učitelje koji su ograničeni politikom, lokalnim moćnicima i drugim faktorima.
Plenković je rekao i kako na "nastavi povijesti i hrvatskoga treba učvrstiti ljubav prema domovini", a i to je krivo. Naš jezik je važan radi komunikacije i izražaja, a to se radi u vrtiću, tamo se kreće savladavati jezik jer nema uspjeha u školi bez jezika!
Važno je apstraktno razmišljati, a to se ne može naučiti u povijesti, može se naučiti u matematici. Zato su matematika i hrvatski jezik baza dobrog obrazovanja, a domoljublje se uči kroz život. Nije poanta u tome da se broji i zbraja koliko je netko pročitao domaćih pjesnika ili pisaca. To su sve parole koje nisu realne, i radi njih mnogi stručnjaci šute. Osobno sam se osvrnuo na teme nekorektnosti i plagiranja političara i ministara. Plenkovićev izbor za ministra je loš. On je pravnik, i puno školovaniji nego ja, ali samo neka se podsjeti pravne maksime sa postupci nevaljali u nastanku ne mogu s vremenom postati valjani". I to bi trebala biti baza reforme školstva.
Kada u medijima vidite sliku Blaženke Divjak i Radovana Fuchsa koji kažu "niti ministrica može meni nešto narediti, niti ja njoj", jasno je u kojem smjeru stvari idu. Ta reforma koja je potrebna, na žalost neće uspjeti. Ja sam na početku njezinog mandata bio pozitivan jer se bavila stručnim temama, i ona jest stručna. I dobila je odlične pozitivne vibracije od javnosti. No zadnjih mjeseci se više ne bavi strukom nego politikantstvom.
Dvije stranke ne komuniciraju i kao da planiraju prodavati maglu. Ako ljudi nisu dovoljno dobri, neka ih se makne po stručnim kriterijima, a ne po politikantstvu.
Jako me pogodila izjava premijerovog savjetnika koji je rekao da "naš obrazovni sustav uopće nije loš, bitno je da djeca nauče kritički razmišljati". To je populizam koji niti jedan savjetnik ne bi smio izreći. Visoko je obrazovanje, ako se mene pita, najvažnija karika koja se unutar postojećeg sustava mora mijenjati. To je radi toga jer ćemo za par godina onda dobiti dobro školovane ljude koji će dodatno mijenjati sustav. Ako krenemo od vrtića, nikada to nećemo dočekati, iako i tamo treba reformirati.
Nije poanta u tome da se broji i zbraja koliko je netko pročitao domaćih pjesnika ili pisaca. To su sve parole koje nisu realne.
Universitas 21 u svom izvještaju, kojeg bi svi u ministarstvima trebali pročitati, rangira školstvo te pokazuje kako da se sustav popravi. Hrvatska je na 45. od 50. mjesta i najlošija u Europi, iza nas su samo Meksiko, Tajland, Iran, Indija i Indonezija. Ispred nas su Bugarska, Rumunjska, Srbija i Slovenija na 29. mjestu. Tim zemljama smo se još nedavno zločesto rugali i smijali, a gdje smo sada. Danas su Rumunjska i Bugarska tigrovi Europe, a mi se ne mičemo.
Naš cjelokupni output obrazovanja je najniži u Europi, to je zaključak studije.Bili su šokirani da se niti uz pomoć novčanih ulaganja nismo maknuli s mjesta. Srbija je treća na listi s obzirom na ulaganje i kvalitetu, sad zamislite koliko oni malo ulažu a koliko su visoko! Imamo potpuno zastarjele studijske programe, ulaganje u karijere najuspješnijih je minimalno, slaba povezanost s gospodarstvom, a golema centralizacija sveučilišta u Zagrebu. Ne koristimo javna ulaganja na kvalitetan i kompetitivan način. To su konkretni podaci koje se treba prihvatiti.
Nastavak na sljedećoj stranici...
