Japanski čistači svemira spremaju se uzeti na sebe zadaću čišćenja u Zemljinoj orbiti. CNN vijest donosi u vezi planova da se riješi problem 170 milijuna komada krhotina koji kruže oko našeg planeta. Broj je procjena ESA-e. Sateliti koji više ne rade i ostali objekti koje je napravio čovjek, lete brzinom od osam kilometara u sekundi, 10 puta brže od metka. Neki su veliki poput kamiona. Neki su manji od novčića. No, zajedničko svima je to što svi, pa i najmanji od njih, predstavljaju ogromnu opasnost satelitima i letjelicama.
Sudar s jedan centimetar širokim komadićem pri orbitalnoj brzini, primjerice, imao bi energetski ekvivalent eksplozije ručne granate, izračunao je Heiner Klinkrad, voditelj ESA-inog ureda za svemirske krhotine. Kada se takva nesreća dogodi, svemirom se širi još i više krhotina, što onda dodatno povećava rizik od daljnjih sudara. Na tom mjestu nastupaju svemirski čistači.
Singapurska kompanija za servisiranje satelita Astroscale regrutirala je tim stručnjaka kako bi razvili tehnologije za uništavanje svemirskih krhotina tako što će ih gurati niže prema atmosferi gdje će ove izgorjeti. U prošloj godini prikupila je 35 milijuna dolara, od čega je najveći dio potekao od Innovation Network Corporation iz Japana. "Od konstrukcije do uspješnog lansiranja to je krajnje zahtjevna misija", rekao je predsjednik Astroscalea Miki Ito.
Tvornica im je u Tokiju i trenutno razvijaju dva tipa satelita. Jedan je mikrosatelit koji će skupljati u stvarnom vremenu smeće manje od milimetra. Podatke će koristiti za mapiranje krhotina, koje će potom prodavati akademicima, međunarodnim agencijama i korporativnim operatorima satelita. Drugi, zvan "End of life service - ELSA", hvatat će i uklanjati pokvarene letjelice koje pripadaju satelitskim operatorima.
ELSA je sada u fazi dizajniranja, no Astroscale planira koristiti magnete i još nepoznate sekundarne metode za hvatanje satelita. Kad ih uhvati, slat će u pad u atmosferu da tamo izgore. "ELSA ćemo opremiti kamerama i senzorima kako bismo mjerili udaljenosti i stvari poput toga", kaže Ito. "Koristeći senzore i kamere, određujemo lokaciju satelita kako bismo ga lakše ulovili."
Demonstraciju Astroscale planira za listopad 2019. I NASA i ESA dugo su proučavali tehnologije za pronalaženje, hvatanje i micanje iz orbite pokvarenih objekata. Predložene tehnologije uključuju mreže, robotske ruke i harpune. Japanska druga astronautkinja Naoko Yamazaki osobno je iskusila opasnost od krhotina na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) 2010.
"Tijekom misije pronašli smo malu pukotinu na prozoru space shuttlea. Uzeli smo fotografiju i poslali je na Zemlju da provjere je li u redu da s time putujemo." Srećom pa pukotina od kakvih dva centimetra nije bila opasna, ali veće krhotine bile bi katastrofalne. Toliko o tome da ISS ima "Manevre izbjegavanja krhotina" kojima malo mijenja staničnu orbitu i izbjegava opasnost od sudara s nekim objektom.
No, to je moguće samo s komadima većima od 10 centimetara koje može uočiti samo Zemlja. Ako ne bi bilo moguće da stanica pobjegne na vrijeme iz opasne zone, posada bi morala bježati Soyuzovom letjelicom, uvelike kao George Clooney i Sandra Bullock u filmu "Gravitacija". Svemirske krhotine su opasne i za satelite o kojima nam ovisi način svakodnevnog života; meteorološki, GPS, komunikacijski...
Astroscale planira prodavati svoje satelite za uklanjanje krhotina tvrtkama koje vode velike satelitske mreže. Ne postoji zakon koji kaže da vlasnici moraju micati stare satelite, no nadležna uprava za koordinaciju svemirskih krhotina ima generalne smjernice prema kojima državni sateliti i letjelice moraju u Zemljinu atmosferu nakon 25 godina korištenja.