Znanstvenici koji istražuju sindrom kroničnog umora vjeruju kako će u roku od pet do deset godina znati točan uzrok te danas jako raširene bolesti, piše Guardian. Kronični umor ili Chronic fatigue sindrom (CFS) relativno je novija bolest, popularna u razvijenim zemljama. Od nje boluje gotovo milijun Amerikanaca i oko 250 tisuća stanovnika Velike Britanije. Posljedice mogu biti razorne.
Najizraženiji simptomi bolesti su kronični, trajni umor, koji traje neprekidno najmanje šest mjeseci. Kod dvije trećine bolesnika prisutne su i psihološke tegobe, smetnje koncentracije, vrtoglavice, groznice, grlobolja, poremećaji spavanja i raspoloženja te povremene glavobolje.
"Moj je sin u stanju ustati iz kreveta samo pola sata dnevno", navodi Mary Dimmock, majka jednog od oboljelih.
Dodaje kako su ljudi koji pate od sindroma kroničnog umora toliko bolesni da nemaju dovoljno snage oprati zube ili žvakati hranu.
Zbog nedostatnih spoznaja o njegovim uzrocima CFS se dugo smatrao rezultatom umišljenog poremećaja. Tek su pojedini znanstvenici vjerovali da je riječ o ozbiljnoj bolesti koja u konačnici može utjecati i na radnu sposobnost oboljelih. Čini se da u tome više nisu usamljeni. Posljednjih godina, naime, sve više institucija koje se bave zdravljem priznaje kako je riječ o ozbiljnoj i kroničnoj bolesti koja zahtijeva veliku pažnju i ozbiljno istraživanje.
"Simptomi koji dovode do CFS-a vrlo su raznoliki. Moramo pokušati razviti biomarkere da vidimo što su uzroci", rekao je profesor Mads Hornig sa Sveučilišta Kolumbija, koji je za svoja istraživanja dobio i novčanu potporu američkog Nacionalnog instituta za zdravlje.
Hornig navodi kako kod nekih ljudi uzrok bolesti mogu biti neuobičajene crijevne bakterije koje mogu oštetiti funkciju imunološkog sustava. Kod njih u liječenju mogu pomoći probiotici. Drugi mogu imati više problema s poremećajem spavanja, što može biti posljedica infekcije u spinalnoj tekućini. U takvim je slučajevima za liječenje potreban antibiotik ili antivirusni tretman.
No, ono što najviše zanima znanstvenike koji se bave istraživanjem ove bolesti je otkriti uzroke zbog kojih su joj neki ljudi podložniji, a drugi ne, što ne isključuje ni mogući genetski faktor. Vjeruju da će zahvaljujući sve većim novčanim potporama svojih istraživanja odgovor na to pitanje znati u roku od pet do deset godina.
