Kraj siječnja obilježen je nogometnom ludnicom i to dobrim dijelom izvan samih travnjaka. 31. siječnja posljednji je dan zimskog prijelaznog roka u kojem nogometni klubovi najmoćnijih liga pokušavaju u posljednji trenutak dogovoriti dolazak ili odlazak nekih nogometaša. Basnoslovne svote se vrte, a jedini konkurent europskim ligama je kineska liga. Natjecatelji u kineskoj Super League jedini su koji mogu ponuditi iznose kakve nude klubovi iz engleske prve lige, najbogatije svjetske lige.
Samo ove sezone je Shanghai SIPG potrošio više od stotinu milijuna eura na otkup ugovora brazilskog dvojca Oscara i Hulka. Potrošit će još i milijune dolara na tjedne i mjesečne plaće dvojice igrača. Shanghai Greenland Shenhua nedavno je doveo Carlosa Teveza i on je postao najbolje plaćen nogometaš na svijetu u klubu kojeg je nekad vodio "trener svih trenera" Ćiro Blažević. Iako nije službeno potvrđeno, neslužbeno se doznaje da prima 765.000 dolara tjedno, piše CNN.
"Sve do prije mjesec dana trošili su ogromne iznose na igrače, ne samo na transfere već i na plaće", rekao je profesor Simon Chadwick sa sveučilišta u Salfordu. "Na neki način je Carlos Tevez bio prijelomna točka zato što je postojalo mnoštvo priča da će ga plaćati oko 750.000 dolara tjedno, i to za čovjeka na zalasku karijere", dodao je Chadwick.
On je uvjeren da kineske vlasti pokušavaju zaustaviti curenje valute u inozemstvo, bilo da je riječ o nogometu ili inozemnim ulaganjima. "Kinezi ne žele da im nogomet preuzmu stranci. Žele kineske ekipe s kineskim igračima. Vidjet ćemo zahlađivanje tržišta i bit će sve manje dolazaka igrača iz inozemstva. Vidjet ćemo sve više ulaganja u kineski nogomet, pogotovo na nižim razinama", kaže Simon.
Međutim, ne troše klubovi astronomske iznose samo na međunarodne zvijezde. Nedavno je Hebei China Fortune platio 21,6 milijuna dolara za transfer Zhanga Chengdonga iz Beijing Guoana. U europskim ligama nije dogurao dalje od povremenih nastupa za njemačkog drugoligaša Eintracht iz Braunschweiga i španjolski Rayo Vallecano.
Kineske vlasti, zabrinute da klubovi ne ulažu dovoljno u domaće igrače, donijele su pravilo da ekipe mogu imati samo tri stranca i da moraju imati kineskog igrača mlađeg od 23 godine na terenu tijekom čitave utakmice. Već godinama, točnije od 2001. godine, vratari moraju biti domaći igrači. Prvoligaški klubovi moraju odvojiti i 15% proračuna za omladinske igrače, a nogometni savez će ih kažnjavati ako potroše previše novca na transfere ili plaće igračima.
Sada se javlja zabrinutost da će ograničenja broja stranih igrača povećati cijene domaćih igrača. "Prošlog tjedna je Beijing Guoan doslovno preko noći postao jedan od najvrjednijih nogometnih klubova na svijetu. Čini se da je Kina posebno sposobna umjetno stvarati vrijednost igrača i klubova", kaže Chadwick.
Prema podacima bettercollective.com, u posljednjih osam godina prosječna vrijednost kineskih klubova porasla je gotovo 2.000% sa samo 183.000 dolara na 3,54 milijuna dolara. Chadwick je uvjeren da Kinezi žele imati globalnu ikonu nogometa, i to nekog autohtonog igrača. "Portugalski nogomet ima svoje zvijezde. Njemačka ima svoje ikone, a mislim da je moguće da će jednom kineski nogometaš zamijeniti Paula Pogbu na mjestu najskupljeg igrača".
Europski klubovi zasad nisu se poveli za kineskim primjerom i većinom nude transfere i plaće kakve smo navikli gledati. Astronomske, ali uobičajene. Jedan transfer je ipak jako zanimljiv, a zaobišao je praktički sve naslovnice. Australac Trent Sainsbury napustio je Jiangsu Suning i pridružio se Ivanu Perišiću i Marcelu Brozoviću u Interu iz Milana. Kineski konglomerat Suning stopostotni je vlasnik Jiangsua i većinski vlasnik Intera. Postojale su priče i da žele kupiti The Stellar Group, predstavnike Garetha Balea. "Mogu zamisliti da se krećemo prema situaciji gdje su isti ljudi vlasnici prodavača, kupca i agencije za posredovanje. Kinezi pokušavaju zavladati čitavim nogometnim procesom", uvjeren je Chadwick.
