U oba slučaja, osnivači su opisali spremnost Ministarstva prosvjete da pomaže i podupire napore za osnivanje novih škola. Kao što se kaže, u Estoniji je "fleksibilan" stav prema propisima, a dužnosnici shvaćaju da "ako postoji problem, oni ga trebaju riješiti pa svi pomažu". Dok je u Estoniji privatno samo oko 5 posto škola, postoje i javne škole koje su opisane kao "elitne" i selektivne. Da bi upisali takvu školu, 6-godišnjaci moraju proći posebni test za koji mnogi idu u mentorski centar na pripreme.
Slijedom toga, testiranje s visokim ulogom dolazi tek na izlaznom ispitu na kraju srednje škole. Rezultati izlaznih ispita objavljuju se u novinama, a često se objavljuju i rangiranja srednjih škola, no nema nikakve posebne nagrade. U osnovnim i nižim srednjim školama, nacionalne procjene su strogo ograničene na "testove uzorkovanja", kao u Finskoj, koje polaže samo dio učenika na kraju 3., 6. i 9. razreda. Rezultati tih testova se ne objavljuju, već pružaju školama, općinama i Ministarstvu način procjene izvedbe i vođenja politike.
Čak je i estonski sustav nadzornih škola znatno manje nametljiv nego u mnogim drugim zemljama. U Engleskoj, na primjer, inspektori iz Ofsteda (Ured za standarde obrazovanja, dječje usluge i vještine) "obavljaju stotine inspekcija i regulatornih posjeta diljem Engleske i objavljuju rezultate online".
Nasuprot tome, u Estoniji nema odvojenih inspekcija, a ne provodi se ni zajednička cjelovita inspekcija. Umjesto toga, Ministarstvo prosvjete i istraživanja provodi pojedinačne školske inspekcije prvenstveno za aplikacije za licenciranje ili u slučaju pritužbi. Bivši voditelj Ureda školskih inspekcija u Estoniji objašnjava kako "sustav procjene škola u Estoniji nije složen, i to je jedan od najboljih dijelova našeg sustava".
Na pitanje kako zna je li bilo škola koje su imale poteškoća, odgovorio je da bi ga netko zvao. To je neka vrsta upravljanja putem "telefonskog poziva" (slično "upravljanju šetnjama" koje su utemeljili osnivači tvrtke Hewlett Packard u SAD-u), što odražava malu veličinu Estonije i moćne društvene mreže koje povezuju gotovo sve.
Estonci tako vjeruju da su svi građani ove zemlje međusobno udaljeni samo dva telefonska poziva.
Odgojni centri od najranije dobi vode brigu o nizu aspekata razvoja djece
Iako mnoge zemlje pružaju određenu potporu obrazovanju u ranom djetinjstvu, iznenađujuće je što Estonija osigurava pravo na općinsko financiranje obrazovanja u ranom djetinjstvu za svako dijete koje počinje u dobi od jedne i pol godine. Kao posljedica toga, predškolu upisuje gotovo 90 posto djece u dobi između 3 i 7 godina (kada djeca započinju prvi razred).
To nije "proslavljeno čuvanje djece", ti rani odgojni centri imaju nacionalni nastavni plan koji naglašava sedam aspekata razvoja, uključujući umjetnost, glazbu, pokret, jezik i matematiku, objašnjava jedan djelatnik Ministarstva. U predškolskoj ustanovi koju je Hatch posjetio, učenici sudjeluju dva sata dnevno u malim grupama za podučavanje.
Djeca koja govore drugi jezik kod kuće također počinju učiti estonski u dobi od tri godine; a svi koji završe nastavni plan i program dobivaju karticu školske spremnosti koja dokumentira razvoj svakog djeteta. Štoviše, odgajateljice u ranom djetinjstvu u Estoniji moraju imati diplomu u obrazovanju za djecu najranije dobi, znatno viši standard nego u mnogim drugim zemljama, uključujući i "vrhunske" poput Singapura.
Veliki sustav škola "iz hobija"
Još jedno iznenađenje, državna i općinska potpora obrazovanju proširuje se i na izvannastavne aktivnosti. Estonija ima cijeli sustav škola "iz hobija" i rada s mladima (nasljeđe iz sovjetskog sustava) u kojem djeca mogu sudjelovati. Ustvari, studenti dobivaju sredstva od njihove općine da bi sudjelovali u barem jednoj aktivnosti svakog vikenda.
Prema standardu za hobijsko obrazovanje, ciljevi uključuju da se pomogne mladim ljudima da se razvijaju "u članove društva s dobrim vještinama". Ove "vikend škole" pružaju poduku i aktivnosti u sportu, tehnologiji, kulturi, prirodi, glazbi ili drugoj umjetnosti. Poput predškolskih ustanova u Estoniji, škole za hobi mogu se osnivati i privatno uz jednaku potporu lokalne samouprave kao i one državne.
U tim školama nastavnici, često sveučilišni studenti ili drugi stručnjaci iz određenog predmeta, rade s grupama učenika. U jednoj hobi školi, fizičari i astronomi na obližnjem sveučilištu ponudili su tečaj na kojem su učenici sudjelovali u razvoju satelita koji je potom poslan u svemir.
Hatch je tako vidio primjere korištenja tehnologije (uključujući programska predavanja u gotovo svakoj predškolskoj, osnovnoj, srednjoj i hobi školi koju sam posjetio), a bio je i iznenađen kad je čuo da su Estonci nezadovoljni razinom tehnološke integracije u školama.
Nastavak na sljedećoj stranici.
