Kriza s gorivom u Rusiji razvila se nevjerojatnom brzinom. U samo nekoliko tjedana nestašice su se proširile velikim dijelom zemlje, cijene su naglo porasle, a na pojedinim benzinskim postajama stvaraju se dugi redovi. Ruske vlasti pritom gotovo uopće ne govore o razmjerima štete koju su ukrajinski dronovi nanijeli rafinerijama, skladištima i transportnoj infrastrukturi. Ipak, podaci s burze goriva, pad proizvodnje i sve češća ograničenja prodaje pokazuju da problem više nije lokaliziran. Ukrajina je, sustavnim napadima na naftni sektor, pogodila jednu od najvažnijih točaka ruskoga ratnog gospodarstva, piše Meduza.
Zašto su rafinerije toliko važne?
Rafinerije su postrojenja u kojima se sirova nafta pretvara u benzin, dizelsko i avionsko gorivo, loživo ulje, bitumen te niz industrijskih sirovina. Proces počinje primarnom preradom, tijekom koje se zagrijana nafta razdvaja na lakše i teže komponente. Nakon toga slijedi sekundarna prerada, kojom se iz težih frakcija dobiva veća količina kvalitetnijih i skupljih proizvoda, prije svega benzina i dizela.
Upravo zato posljedice napada ovise o tome koji je dio postrojenja pogođen. Ako je uništena primarna jedinica, rafinerija može izgubiti mogućnost prihvata i prerade nafte. Pogodak u sekundarni pogon možda neće potpuno zaustaviti proizvodnju, ali može znatno smanjiti količinu kvalitetnoga goriva. Napadi na željezničke čvorove, luke i skladišta stvaraju drukčiji problem: gorivo se možda i dalje proizvodi, ali ga je teško dostaviti potrošačima.
U Rusiji je, prema dostupnim podacima, stvarno aktivno oko 35 rafinerija. Njihov ukupni projektirani kapacitet iznosi približno 302 milijuna tona nafte godišnje. Ruske rafinerije 2024. preradile su oko 266,5 milijuna tona nafte te proizvele 41,1 milijun tona benzina i 81,6 milijuna tona dizela. Rusija je donedavno proizvodila tek nešto više benzina nego što joj je potrebno za domaće tržište, dok je dizela imala dovoljno i za velik izvoz. Upravo je zato benzin postao posebno osjetljiva točka sustava: čim proizvodnja padne, gotovo da nema dovoljno domaćih rezervi kojima bi se gubitak mogao nadoknaditi.
Tko kontrolira rusko tržište goriva?
Veći dio naftnog tržišta drže velike vertikalno integrirane kompanije, koje istodobno proizvode naftu, prerađuju je, organiziraju prijevoz i upravljaju vlastitim mrežama benzinskih postaja. Među njima su Rosnjeft, Gazprom njeft, Lukoil, Surgutneftegaz i RussNeft. Dio goriva rafinerije prodaju velikim industrijskim kupcima, zračnim lukama, poljoprivrednim sustavima i građevinskim kompanijama. Određeni udio mora se ponuditi i na Međunarodnoj robnoj burzi u Sankt Peterburgu, poznatoj kao SPIMEX. Ta je burza presudna za neovisne benzinske postaje, koje nemaju vlastite rafinerije ni stabilne interne kanale opskrbe. U Rusiji ih ima oko 18.000, odnosno približno dvije trećine svih benzinskih postaja.
Vlada je usred krize smanjila obvezni udio benzina koji veliki proizvođači moraju prodavati na burzi s 15 na 10 posto. Time je velikim kompanijama omogućeno da više goriva usmjere prema svojim postajama, ali je istodobno dodatno smanjena količina dostupna neovisnim distributerima. Drugim riječima, mjera koja bi trebala stabilizirati tržište mogla bi dodatno pogoršati položaj manjih lanaca i privatnih benzinskih postaja.
Ukrajina je proširila udare na cijeli naftni sustav
Od početka siječnja do 2. srpnja 2026. zabilježeno je najmanje 66 napada na ruske energetske objekte. U 44 slučaja mete su bile rafinerije, dok su ostali napadi bili usmjereni na skladišta, terminale, luke i prometnu infrastrukturu. Početkom godine radilo se o povremenim napadima na postrojenja u Afipskom, Volgogradu, Uhti i Iljskom. No u ožujku su dronovi počeli zatvarati velike rafinerije. Privremeno je zaustavljena rafinerija u Saratovu, a potom i golemi kompleks Kinef u Kirišiju, jedan od najvećih u državi. U travnju su napadi zahvatili gotovo cijeli lanac prerade i distribucije. Pogođena je rafinerija Norsi kod Nižnjeg Novgoroda, zatim lučka infrastruktura u Tuapseu, dvije Rosnjeftove rafinerije u Samarskoj oblasti te Lukoilovo postrojenje u Permu. Tijekom svibnja obustavljana je proizvodnja u Rjazanju, Sizranu, Volgogradu i Saratovu. Pogođena je i moskovska rafinerija u Kapotnji, ključno postrojenje za opskrbu glavnoga grada i okolne regije.
Napadi su vrhunac dosegnuli u lipnju. Moskovska rafinerija bila je pogođena više puta, a pojavile su se procjene da se možda neće u potpunosti vratiti u pogon prije kraja godine. Dronovi su napadali i postrojenja u Nižnjekamsku, Jaroslavlju, Samari, Ufi i Krasnodarskom kraju. Početkom srpnja prvi je put napadnuta i Omska rafinerija, najveća u Rusiji, udaljena više od 2000 kilometara od bojišta. Meta je, prema dostupnim informacijama, bila jedna od njezinih ključnih jedinica, odgovorna za velik dio ukupne prerade. Do tada su napadnute praktički sve velike ruske rafinerije.
Za rusku industriju problem nisu samo pojedinačni udari, nego sustavna strategija ponavljanja napada na ista postrojenja. Moskovska rafinerija, Norsi i rafinerija u Sizranu napadane su više puta. Čim bi započeli popravci ili bi se proizvodnja djelomično obnovila, slijedio bi novi udar. Čak i redoviti remont velikih rafinerija traje tjednima ili mjesecima. Nakon eksplozija i požara rokovi postaju još neizvjesniji, osobito kada su oštećeni složeni pogoni za primarnu ili sekundarnu preradu.
Dodatni problem stvaraju zapadne sankcije. Dio specijalizirane opreme i rezervnih dijelova ranije se uvozio, pa je sada popravak skuplji, sporiji i često ovisi o zaobilaznim dobavnim kanalima. Ruske vlasti ne objavljuju pouzdane podatke o šteti. Prema jednoj procjeni, sredinom lipnja čak je oko 40 posto ukupnih ruskih kapaciteta za preradu nafte moglo biti privremeno nedostupno.
Burza pokazuje koliko je kriza ozbiljna
Zbog službene šutnje najbolji pokazatelj stanja postali su podaci s burze SPIMEX. Od siječnja do ožujka prosječna dnevna prodaja benzina i dizela kretala se između 118.000 i 150.000 tona. U travnju, kada su napadi počeli pogađati veća postrojenja, pala je na oko 104.000 tona dnevno. U svibnju je ostala na sličnoj razini, a u lipnju se strmoglavila na samo 80.300 tona.
Istodobno se ljetna potrošnja benzina u Rusiji procjenjuje na najmanje 110.000 tona dnevno. Proizvodnja je u lipnju pala na približno 90.000 tona, što znači da domaće tržište više nije moglo normalno podmirivati potražnju.
Do lipnja je obujam trgovanja pao na samo 53 posto siječanjske razine, dok su cijene porasle na 146 posto početne vrijednosti. U usporedbi s lipnjem prethodne godine, dnevni obujam trgovanja bio je 38 posto niži, a prosječna cijena goriva 37 posto viša.
Posebno je dramatičan primjer Moskovske rafinerije. Prije napada sredinom lipnja njezine su povezane baze dnevno prodavale oko 4400 tona benzina i dizela. Nakon udara prodaja je pala na približno 400 tona.
U kompleksu Taneco prodaja je nakon napada pala za oko 56 posto, dok je cijena goriva skočila za više od polovice. U rafineriji Norsi prodaja je smanjena za približno 63 posto, u Kinefu oko 80 posto, a u skupini rafinerija u Samarskoj oblasti približno 65 posto.
U normalnim okolnostima proizvodnja izgubljena u jednoj rafineriji može se nadoknaditi iz drugih postrojenja, državnih zaliha ili preusmjeravanjem goriva namijenjenog izvozu. No kada su istodobno pogođene brojne velike rafinerije, takav sustav prestaje funkcionirati.
Rusija uvozi gorivo, ali redovi ne nestaju
Moskva je zbog nestašice počela uvoziti benzin. Najmanje 60.000 tona stiglo je iz Indije, zemlje kojoj Rusija prodaje velike količine sirove nafte. Razmatra se i mjesečni uvoz od približno 400.000 tona. Bjelorusija je u lipnju također rekordno povećala isporuke. U prvih 25 dana mjeseca u Rusiju je izvezla 141.000 tona benzina, čak 2,4 puta više nego tijekom cijelog svibnja. Ruske vlasti zabranile su i izvoz dizela kako bi što više goriva ostalo na domaćem tržištu.
Unatoč svim tim mjerama, kriza se ne smiruje. Ograničenja prodaje uvedena su u brojnim regijama i lancima benzinskih postaja. Cijene nastavljaju rasti, nestašice se šire, a redovi postaju sve dulji.
Rusija i dalje ima goleme zalihe nafte. Problem je što sve teže uspijeva pretvoriti je u gorivo i dostaviti ga ondje gdje je potrebno.
