Većina MBA studenata ima između dvadeset i trideset godina, a uz sve diskusije o start-upovima činilo bi se kako milenijalci žive svoje poduzetničke snove. No, češće nego ne, svi ti snovi na kraju - propadnu, a ljudi prepuni mašte se na kraju fokusiraju na svoje stalne korporativne poslove.
Istraživanje sugerira kako je poduzetnička aktivnost među milenijalcima pala. Količina ljudi ispod 30 koja je vlasnik vlastitog biznisa je pala na četvrtinu onog što je bila prije krize, kaže analiza Wall Street Journala iz 2015.
Anketa s 1.200 milenijalaca provedena 2016. pokazuje kako mnogo više milenijalaca smatra da je bolje ostati u jednoj kompaniji pa se "penjati po ljestvici" nego osnovati vlastiti biznis. Prije dvije godine, predsjednik i osnivač kompanije EIG John Lettieri pred američkim je Senatom rekao kako su "Milenijalci na putu da budu posljednja poduzetnička generacija".
Neki su razlozi, piše The Atlantic, dobro dokumentirani. Romantična vizija poduzetništva uključuje bogate investitore i veliki kapital, no, realno, mnogi su koristili svoje ušteđevine što je nešto što milenijalci nipošto nemaju jer su se zapošljavali usred ili pred kraj velike recesije.
Mogu možda tražiti novac od obitelji ili rodbine, ali i njih je kriza pokopala. Studentski dug je pogoršao ekonomske probleme, u prosjeku je između 2004. i 2014. porastao za 89 posto.
U posljednje se vrijeme čini da i oni koji bi mogli imati pristup drugim vrstama financiranja, poput venture kapitala, imaju velikih problema s privlačenjem pažnje investitora.
"Start-upovi su mnogo manje cool negoli su nekada bili", kaže Michael Sadler, ekonomist sa sveučilišta u Austinu, u američkoj saveznoj državi Teksas. Ono malo start-upova što ima je geografski koncentrirano u određenim regijama kao što su Austin, New York i Silicijska dolina. Kao i kad je u pitanju politika, piše Atlantic, čini se da je i u ovome Amerika jako polarizirana.
Sve je više konkurencije i izvana, također. Kineski ulagači i privatne firme te poduzetnici izazivaju tehnološku dominaciju SAD-a. Ova je vrsta investicija u kojoj su, do sada, tradicionalno dominirali Amerikanci i američke kompanije. Ali prošle su godine azijski investitori u start-upove uložili gotovo jednako koliko i njihova američka konkurencija, tvrdi Wall Street Journal, na čelu s Kinezima koji investiraju u vlastite kompanije - Didi (aplikacija za dijeljenje vožnji), Meituan-Dianping (komercijalna platforma) i Toutiao (news feed čitač).
U međuvremenu, u SAD-u, proizvodi i servisi mahom se grade na već postojećim platformama poput Appleovog iOS-a ili Googleove Android platforme. Dok vam mobilna aplikacija može biti dobar izvor prihoda sa strane, ne može zamijeniti regularni posao u korporacijama, i neće se pretvoriti u novi Apple i Google, i američki investitori to znaju.
Atraktivnije su investicije u industrije poput zdravlja, gdje se još uvijek može sagraditi profitabilnu platformu. Jedna od najvećih tehnoloških postignuća u SAD-u prošle godine je Outcome Health, koji instalira video ekrane u ordinacije i naplaćuje farmaceutima da prikazuju svoje reklame tamo.
"Prostor za start-upove se neizmjerno smanjio", Krisiloff, nekadašnji šef Y Combinatora.
Dok je austrijsko-američki ekonomist Joseph Schumpeter najpoznatiji po eseju iz 1942. u kojem opisuje svoju teoriju "kreativne destrukcije", proces disrupcije postojeće industrije kroz poslovne inovacije ili tehnološke promjene, jako malo ljudi zna za još jedno njegovo predviđanje: Vjerovao je kako će inovacije postati dio procesa unutar velikih korporacija. Na mnogo načina, Schumpeter je predvidio internalizaciju hubova korporativnih giganata poput Amazona i SAP-a. To će istisnuti tradicionalnog, malog poduzetnika.
Oni koji rade inovacije, primjerice, unutar Applea (koji je u kolovozu postao prva kompanija vrijedna trilijun dolara) su sasvim sigurno sretni radi takvog razvoja situacije.
"Misle si, ne moram započeti svoj posao u garaži, ili brinuti hoćemo li preživjeti. Svi uvjeti su mi tu", kaže Sadler.
Ali ima razloga za brigu, jer ekonomija kojom vladaju starije kompanije teže postiže rast, a i pitanje je - ako nemate konkurencije, ima li uopće razloga za inovacije.
