U petak 31. kolovoza, u zagrebačkom KIC-u otvorena je izložba radova pod nazivom '24SATIRA'. Sažeti je to izbor različitih satiričnih priloga koji su bili objavljivani u novinama i na internet-stranicama 24sata posljednjih nekoliko godina. Svima koji prate ovu dnevnu novinu izložba je podsjetnik čemu su se posljednjih godina smijali, a onima koji nisu upoznati s ovim najčitanijim tiskanim medijem, pokazuje retrospektivu malih epizoda naše politike i društva apsurda, iščašenu sliku naše nedavne prošlosti i stvarnost koju živimo.
Satirički oblici, kao i oblici cenzure i autocenzure, uvijek su blizu, potirući jedno drugo ili koegzistirajući u međusobnim popuštanjima. Dnevne novine u Hrvatskoj gotovo u potpunosti izostavljaju satiru, osim najčitanije novine, tabloida 24sata. Otvarajući se satiri za narod koji više nema nade u bolju budućnost, 24sata u svojim humorističnim rubrikama pružaju oazu humora za lakše probavljanje svakodnevne stvarnosti.
Još od 2013. godine dnevni list 24sata započeo je s povremenim objavljivanjem fotostripa, najčešće u jednoj vertikalnoj ili vodoravnoj pasici, a kao redovita rubrika ustalio se od 2014. godine. Strip koji koristi fotografiju umjesto crteža može biti iznimno djelotvoran. Naime, korištenje fotografija političara iz stvarnih situacija, u trenutku dok sjede u Saboru, stoje iza govornice ili razgovaraju negdje na terenu, pridonosi iznimnoj realističnosti prizora i uvjerljivosti onoga teksta koji im satiričari stavljaju putem strip oblačića.
Dobar odabir fotografija, njihova kompozicija i rekadriranje iznimno su značajni za konačan učinak. Izmišljeni tekst odnosi se na trenutačnu temu kojom se političari na fotografijama bave te je time njihov izmišljeni i smiješni razgovor uvjerljiviji, a to zna protagoniste itekako pecnuti. Dok su čitatelji 24sata iznimno dobro prihvaćali satiričnu strip rubriku, u redakciji znaju da je tajnik jednog bivšeg ministra vodio statistiku koliko puta mu je šef bio glavni junak stripa. Zbog jednog stripa podignuta je i tužba, a jednom prilikom je HDZ strip i demantirao. Ovakve anegdote govore o tome kako se satira ponekad ozbiljno shvaća, odnosno koliko je tanka granica između političkog apsurda u stvarnosti i izmišljene apsurdne situacije s političarima.
Kolindin šalabahter i Plenkologiju osmišljavali su Anamarija Burazer, Ivan Pandžić i Boris Rašeta.
Rubrike kao što je Gugltranslejt, koja je počela izlaziti 2016. godine, traju koliko i mandat glavnog protagonista. Čim je stvorena vlada Tima Oreškovića, njegov smiješno loš hrvatski jezik, uz sve ostale nespretne poteze, bio je okidač za nastanak rubrike. Naravno, padom Oreškovićeve kratkotrajne vlade nestala je i rubrika, da bi je već 2017. godine zamijenila nova - Plenkologija. Izjave predsjednika Vlade uvijek su meta satiričara te stoga nije neočekivano da je i premijer Plenković dobio svoju satiričku rubriku. Njegov način komuniciranja s javnošću pruža veliki izbor materijala za satiričku interpretaciju.
Još zahvalniji je satirični lik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja sa stranica 24sata nasmijava pučanstvo u rubrici Kolindin šalabahter. Koncepcijski vrlo dobro osmišljena satirička rubrika doista izgleda kao stvarni podsjetnik te podsjeća na predsjedničina nesnalaženja i gafove u stvarnosti. Zapravo, često se događa da između njezinih gafova i izmišljenih bilješki iz satiričkog šalabahtera nema gotovo nikakve razlike.
I to je zajedničko svim satiričkim rubrikama - između apsurdnosti političke stvarnosti i satiričkog izmišljenog apsurda gotovo da nema razlike. Mnogi čitaoci ponekad gube sposobnost razlikovanja stvarnog i nestvarnog te ne prepoznaju satiru, jer se često u stvarnosti događaju neočekivanije, apsurdnije i gluplje situacije nego što bi to prosječan čovjek mogao očekivati.
WhatsUp - videochat posebna je rubrika koja se pojavljuje samo na web stranicama 24sata. Nevjerojatni razgovori ponekad su uveseljavali stotine tisuća posjetilaca tih stranica, a pratilo ih je i mnogo komentara. WhatsUp razgovore stvarali su Ivan Buča, Igor Zovko i Igor Fejzagić. Poseban dodatak imidžu dnevnog lista koji njeguje satiru 24sata duguje Nikoli Plečku koji pod pseudonimom Nik Titanik svakodnevno objavljuje karikature. Gotovo je nepoznat podatak da trenutačno u Hrvatskoj postoje samo dva karikaturista koji su u stanju svakodnevno objavljivati karikature.
To su Srećko Puntarić (Felix u Večernjem listu) i Nik Titanik. Isto tako, nepoznato je da Nik Titanik već 12 godina svakodnevno objavljuje po dvije karikature, što je velika rijetkost i izvan granica Hrvatske. Suradnju s 24sata započeo je 2005. godine crtajući karikature s političkim i društvenim temama, a od 2006. godine svakodnevno objavljuje karikature i u sportskom prilogu. Nik Titanik služi se grubim crtežom koji karakterizira istaknuta obrisna linija, malo sjenčanja i izrazito groteskni likovi.
Savladao je jasno predočavanje simbolima koje svatko može razumjeti te su njegovi crteži sažeti komentari složenih političkih ili društvenih odnosa i fenomena sagledani iz duhovite perspektive. Za političku karikaturu često koristi relativno realistične crteže portreta političkih protagonista nasađene na naivno predočena tijela nespretnih pokreta. Postojana razina prepoznatljivog humora, britkost i sposobnost da se svakodnevno uhvati u koštac s najprovokativnijim temama i da pri tome ne štedi ni lijeve ni desne, karakteristike su koje su trenutno u hrvatskom likovnom humoru iznimna rijetkost.
Mnogi će reći da je često gruba i prosta, izrazito provokativna te da zna prijeći granice dobrog ukusa. Pritom, nitko se ne pita tko je postavio te granice dobrog ukusa, čime su one određene, gdje je zapisano od koje do koje točke se protežu. Nigdje ni traga o pravilima, a svi smatramo da vrlo precizno znamo te da je baš u ovom ili onom slučaju satiričar prešao granicu dobrog ukusa. Zapravo, trebalo bi pozdraviti činjenicu da su se vremena promijenila, da više nema nedodirljivih autoriteta u bilo kojem području, a posebno u području politike. Svjedoci smo u čitavom nizu primjera koliko su političari radikalni u svojim misaonim bravurama da ih satiričari često ne mogu dostići.
Jednostavno, postoje situacije u kojima su riječi i postupci političara toliko apsurdni da satiričarima ne ostaje prostora kako bi se s njima sprdali. Kad je nešto besmisleno, nema načina da se učini još besmislenijim. Podsjetimo, pojam apsurd potječe od latinskog: absurdus - nemoguć, besmislen, nerazuman, nepriličan, glup. Činjenica da satiričarima ponestaje mogućnosti za satiru zapravo je zabrinjavajuća. To znači da je komunikacija između političara i građana na iznimno niskoj razini.
Političari su uzeli kruh satiričarima. Često u nevjerici gledamo informativni program na TV-u ili dok u Saboru ili Vladi predsjednica izgovara proturječne i besmislene rečenice. To ide do te mjere da bismo lako mogli doživjeti “Dnevnik” ili neku drugu emisiju kao informativne satirične priloge. Kad bismo imali sposobnije političare, satiričari bi bili u mogućnosti pokazati ili prokazati pogrešnost nekih njihovih tvrdnji. Oni bi koristili razne satiričke alate kojima bi poentirali kroz grotesku, alegoriju, parodiju ili ironiju. Pokazali bi građanima apsurdnost nekog plana, reforme ili stava.
Cilj satire nije ismijavanje zbog ismijavanja, nego zbog toga kako bi se pojedinci i društvo korigirali, kako bi shvatili vlastite pogreške. Satira služi kako bi kroz smijeh shvatili kako postati bolji ljudi. Ovako kako je sad, mi živimo u društvu apsurda, s apsurdnim politikama, a satiričari 24sata dolaze kao Hitna pomoć. Kad više ništa ne pomaže, možda pomogne malo smiješnih interpretacija politike, da narodu bude lakše, da svaki pojedinac shvati da nije jedini koji vidi nemilu stvarnost, a smijehom si pomaže preživjeti je.
Usporedba satire u 24sata s Feralom nameće se, ali zapravo u potpunosti nije moguća. Različiti su ciljevi, drugačije čitateljstvo, a ni tip humora nije isti. No zašto ih stavljamo u istu rečenicu? Jedini razlog je što nakon gašenja Ferala 2008. godine, 24sata ostaju jedine novine u Hrvatskoj koje kontinuirano objavljuju više satiričnih rubrika sa sadržajem koji žestoko ismijava političku glupost i druge društvene anomalije. Sve druge činjenice govore o mnogostrukim razlikama od tipova satire i tehničke izvedbe pa do ciljeva koje se željelo postići tom satirom u ova dva lista. U prvom redu, Feral je bio tjednik, a 24sata su dnevni list. Feralovo glavno obilježje bila je snažna politička satira (počevši od naslovnice), a sadržaj je bio ispunjen ozbiljnim analitičkim tekstovima, dok su 24sata tabloid s vijestima, a sadržaj je nadopunjen s nekoliko satiričnih rubrika.
Jedino što obje tiskovine imaju zajedničko, to je upotreba satire bez ikakva ograničenja, bez straha pred moćnicima i s minimumom autocenzure, korištenje smijeha kao lijeka protiv nacionalne depresije, letargije i anemije. Svi znamo da je humora premalo u Hrvatskoj, te da 24sata ne podržava satiru, do daljnjeg bismo ostali gotovo u potpunosti bez satire u tiskanim medijima. Znamo da čitaoci neće kupovati novine zbog satire, ali isto tako postoje brojni pokazatelji koliko su satirične rubrike čitane i cijenjene od čitalaca te koliko pridonose identitetu novine. To najbolje potvrđuju brojni komentari na karikature koji se mogu vidjeti na portalima.
Reakcije na satiru u 24sata su u principu pozitivne, jer propituju svaki važniji potez pojedinog političara, Sabora ili Vlade. To su često provokativni komentari, ponekad i grubi i prosti, ali nažalost, političari i neke druge javne ličnosti su često još grublji i prostiji. Lako je zaključiti: kakvi političari, takva satira. I doista, oni ne zaslužuju bolje. No važno je da svi zajedno uvidimo da Hrvatska može bolje, a često puta nam upravo satiričari to na najbolji način pokazuju. U trenutku kad se Hrvatska iseljava, duhovita samokritika naših satiričara ostaje važan doprinos normalnom životu onih koji (za sada) ostaju ovdje.
