"Obožavao sam njihovu energiju i sposobnost da raspamete publiku. Grohl mi se uvijek činio simpatičnim, jako zabavnim i istinski lojalnim. Također mi se sviđa i činjenica da je opsjednut glazbom!".
James u svojoj knjizi Grohla naziva 'arhetipskim punk-klincem koji je postao srž samog punk-rocka'. Pitamo ga što određuje Grohla, što ga čini osobom kakva jest?
"Iskrenost!", odgovara.
"To što ne odstupa od vlastitih uvjerenja. Nikada nije čekao da dobije dopuštenje kako bi nešto napravio – naprosto je to napravio. 'Uradi sam' punk – kazete iz kućne radinosti snimljene na jednostavnoj aparaturi; ništa nije više od toga u korijenima Foo Fightersa. Ima li ičega što je više punk?", uzvraća protupitanjem.
Biografija Grohla je njegova prva knjiga objavljena na hrvatskome. Napokon, rekli bismo. Pitamo ga ima li ikakvu ideju o glazbi koja se stvara u Hrvatskoj?
"Na fakultet sam se upisao s 27 godina. Nakon diplome, prvi mi je posao bio u Zok Recordsu u Londonu. Vlasnik je bio tip koji se zvao Zoran Cvetković Zok, koji je bio velika zvijezda u Hrvatskoj – ili mi je barem tako rekao. Osim toga i nekolicine prijatelja koje sam upoznao preko Prodigyja, zapravo o hrvatskoj glazbi znam vrlo malo. Ali uvijek sam spreman čuti preporuke", kaže.
Nakon dugogodišnje karijere u glazbenoj industriji, James je postao predavač na sveučilištu, a jedna od tema o kojoj predaje je i punk. Na pitanje je li alternativna glazba, poput punka, koja je nekada bila znak pobune mladih, danas postala mainstream sredovječnih ljudi, James se smije: "Ha ha ha, da, underground će neizbježno postati mainstream!".
"Zanimljivo je da je danas visoko školstvo počelo strašno uvažavati punk. On je još uvijek drzak, još uvijek pun stavova. Punk još uvijek ima odjeka, još uvijek nešto znači za našu generaciju. U njemu je riječ o nepristajanju na prosjek. O tome da ne popuštate pod navalom mainstreama ako ne mislite da je to dobro za vas. Riječ je o osobnom identitetu. O razumijevanju samog sebe i izražavanju tog razumijevanja kroz stil i izričaj. Punk je otvorio vrata prema ovdje i sada. I, naravno, punk nije samo jedan glazbeni stil. Ja čujem acid house kao punk, čujem jungle kao punk, čak i Billie Eilish čujem kao punk – daleko više od bendova koji još uvijek pokušavaju imitirati Sex Pistolse", ocjenjuje James.
Naš je sugovornik kao predavač često u dodiru s današnjim klincima i smatra da su mlade generacije jednako buntovne kao i njegova, samo to izražavaju na drugačiji način.
"Nisam siguran da je bunt prava riječ. Punk generacija se opirala mentalitetu novih srednjih klasa u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća; bunili smo se protiv jačanja desnice, protiv otvorenog rasizma. Na nas je utjecala i visoka stopa nezaposlenosti, štrajkovi, i istinski siv i dosadan svijet", govori, te dodaje da današnja pobuna "ne mora nužno izgledati kao punk" – danas je punk pobuna, na primjer, prisutna u izražavanju identiteta:
"Pobuna se nalazi u područjima rodnih politika i politika seksualnih identiteta, u gradnji složenih identiteta u kontradiktornom svijetu", kaže.
Pitamo ga vidi li danas neki novi, svježi glazbeni 'pokret' koji bi mogao promijeniti globalnu glazbenu scenu, kao što je to bio slučaj s punkom sedamdesetih, ili elektroničkom glazbom devedesetih?
"Ne vidim! Mislim da smo ušli u post-žanrovsku eru u kojoj je glazba više povezana s raspoloženjem nego sa supkulturom. Također, streaming je reducirao kulturni utjecaj glazbe", kaže, prisjetivši se kako je kasnih devedesetih Bowie rekao da će "glazba postati kao voda iz slavine koju puštate i zatvarate".
"Sada smo došli do te faze. Glazba je prelako dostupna da bi imala isti odjek kao prije. Glazba povezana s rock and rollom, hippy pokretom, punkom, raveom itd. prosperirala je jer se uvijek nekako morala odvijati u tajnosti. Te su glazbene supkulture za vas postojale samo ako ste znali za njih. I postojale su unatoč tome što starija – generacija roditelja – nije znala za njih".
Čini mu se, kako kaže, da generaciji njegovih studenata, i njegove djece, mora biti prilično teško to što je sve ono što oni sada oživljavaju – njegova generacija izmislila.
"Kako se natjecati s roditeljima koji mogu reći da su se družili s Nirvanom i Davidom Bowiejem ili Iggyjem Popom? Kako se oni mogu natjecati s roditeljima koji su išli na Glastonbury u vrijeme kad je bilo lako upasti bez karte, koji su obilazili ilegalne rave partije diljem svijeta? Moj se sin upravo sprema na Tajland na Full Moon Party i strašno je uzbuđen; ja sam bio na jednom od prvih takvih partija. Kakav bunt je njemu preostao? Kako da se natječe s tim?", pita se.
Ipak, vjeruje da današnja mladež "ima nešto drugo, nešto itekako posebno: mladi su danas daleko svjesniji sebe i puno otvoreniji". "Spremniji su prihvatiti različitosti i manje su intimidirani tim različitostima. Oni mentalnom zdravlju gledaju ravno u lice, dok smo ga mi samo pokušavali ignorirati kao realni problem i pravili se da to nije nešto zajedničko velikom broju ljudi. Oni u potpunosti prihvaćaju rodne i spolne razlike, koje je moja generacija doživljavala samo kao nešto egzotično", govori.
Također podsjeća da današnji mladi koriste društvene medije "na prilično buntovne i subverzivne načine, koje njegova generacija ne bi mogla uopće shvatiti".
"Mislim da je generacijski jaz trenutno najširi od 70-ih godina naovamo. Nadam se da se primičemo kraju razdoblja obnavljanja i ulazimo u novu arenu koja je prilično subverzivna ali je još uvijek pop".
Glazbu Bullie Eilish ponovo čuje kao punk "jer njezina glazba uspijeva izbliza uloviti nesigurnosti, neuroze i tihu snagu mladoga života u neurednom, složenom i kontradiktornom svijetu".
"Njezin zvuk predstavlja mlade ljude danas na isti način na koji su The Clash i Sex Pistolsi u ono vrijeme uspijevali uhvatiti našu ljutnju. Ali današnji su punk stavovi daleko sofisticiraniji od naših. Mladi tinejdžeri sadašnjosti su stvarni digitalni domoroci koji nisu upoznali život bez iPhonea. To je taj novi svijet. I ti ga mladi podrivaju na načine o kojima je punk mogao samo sanjati. Ulazimo u eru digitalnog punka. Ništa nam neće biti jasno", govori James.
Pred kraj razgovora ne možemo a da se ne dotaknemo jedne aktualne političko-civilizacijske teme – Brexita. Pitamo ga znači li odluka o izlasku iz EU-a povratak britanskim korijenima, ili je to poraz politike otvorenosti, liberalizma, međunarodne solidarnosti?
"Korijeni Britanije su multikulturalni", odgovara.
"Osvajačka rimska vojska bila je sastavljena od afričkih regruta. Naši su preci bili Kelti i Sasi. Imamo rimske, francuske i njemačke korijene. Mi smo europski mješanci i naša je kultura podjednako utjecala na druge kulture – na primjer, dosta smo svojih kulturnih aktivnosti povezanih s plemstvom preuzeli iz Sirije. Ne postoji nešto takvo kao što je britanstvo ili britanska kultura. Mi smo jedna eklektična rasa koja je oduvijek raširenih ruku dočekivala pridošlice i borila se za slobodu drugih", naglašava.
On osobno "mrzi sve što Brexit predstavlja".
"Prezirem svoju generaciju jer je dopustila i ohrabrivala sjeme mržnje koje je izraslo u korov Brexita. Bijesan sam jer mjesečarimo ravno u okruženje u kojemu desnica može prosperirati predstavljajući glas naroda. Ja sam antielitist, antirasist, liberalni internacionalist i bit ću ratnik koji se bori za taj cilj dugo nakon što nas opašu zidovi Brexita. Nikada nisam bio više razočaran u Britaniju, i toliko posramljen što sam Britanac", zaključuje James.
