Već znamo je pravda u Hrvatskoj spora i samo ponekad dostižna. No ima jedna zemlja koja je zasad malo gora od nas. Riječ je o Filipinima. Tamošnji sud je tek ovih dana Imeldi Marcos izrekao nepravomoćnu presudu za korupciju i to iz vremena kad je bila prva dama ove azijske otočne države. A to je bilo još u prošlom stoljeću. Između 1965. i 1986. godine. Iako je njezin suprug Ferdinand Marcos svrgnut s vlasti prije više od 32 godine, cijeli svijet sjeća se Imeldine impozantne zbirke cipela koja je navodno brojila oko 3.000 pari i još ni danas nitko nije uspio oboriti taj rekord.
Imelda Marcos, danas 89-godišnja starica, mogla bi dobiti između šest i 11 godina po svakoj točki optužnice. Rezultat sudskog postupka koji traje više od dva desetljeća, odnosi se na privatne zaklade koje je u doba vladavine njezinog muža, osnovala u Švicarskoj.
Uhićenje Imelde Marcos, koja nije bila prisutna na suđenju, sud je naredio odmah nakon što je pročitana presuda, ali s obzirom na životnu dob, moći će ostati na slobodi uz jamčevinu, sve dok presuda ne postane pravomoćna. Također, morat će odstupiti s trenutačnog položaja a to je treći mandat u Zastupničkom domu, piše Guardian.
U 21 godinu koliko je Marcos bio na vlasti, on i njegova supruga prikupili su milijarde dolara, a sredstva su bila usmjerena na švicarske bankovne račune. Posebno je Imelda Marcos bila poznata po razvratnom životnom stilu, dok je istovremeno zemlja grcala u siromaštvu i građanskim nemirima.
Kao prva dama, bila je ministrica stanogradnje od 1976. do 1986. godine, a i guvernerica Manile od 1978. do 1984.
Obitelj je pobjegla na Havaje 1986. godine kada se filipinski narod okrenuo protiv Marcosovih u poznatoj 'revoluciji bez krvi'. Nakon što su otišli, Imeldina zbirka cipela sastavljena je na izložbu u predsjedničkoj palači kako bi se pokazalo stanovništvu koliko su bogatstvo stekli živeći u uredu.
Ovo nije prvi put da se bivša prva dama suočila s optužbama za korupciju, no na Vrhovnom sudu 1998. godine presuda joj je ukinuta. Ponovno su ju htjeli uhititi, no 2009. godine uplatila je jamčevinu i uspjela izmaknuti ćeliji.
Dinastija Marcos još uvijek ima veliku političku moć i utjecaj na Filipinima. Imeldin sin Ferdinand "Bongbong" Marcos Jr. tijesno izgubio predsjedničke izbore 2016. godine, a mnogi ga vide kao prirodnog nasljednika aktualnog predsjednika Dutertea.
Cijeli svijet pamti 25. veljače 1986. godine, kad je bijesna masa provalila u predsjedničku palaču na Filipinima i otamo istjerala bračni par Marcos, koji su izvukli živu glavu tako da su sjeli u američki vojni helikopter i pronašli utočište na Havajima. Sve svjetske televizije i agencije prenijele su isti čas snimku Imeldinih prostorija u kojima je čuvala cipele, koje su postale sinonim za korupciju i bezočnu krađu vlastitog naroda koji je, zapravo slično kao i danas, živio u velikoj bijedi.
No, Marcosi nisu dijelili njihovu sudbinu. Kad su sletjeli u američku vojnu bazu Hickham na Havajima, iz dva velika transportna vojna aviona C-141 vojnici su počeli iznositi sve što su uspjeli ponijeti sa sobom, a toga je bilo jako puno. Službeni američki carinski zapis na čak 23 stranice popisao je što su unijeli na američko tlo. Bila su tu 23 drvena sanduka, 12 kovčega i torbi, razne kutije čiji sadržaj je ispunio čak 67 ormara. Bilo je tu i 413 komada raznog nakita, uključujući 70 pari dugmadi za manšete optočeni dijamantima, pa kip Isusa od slonovače, sa srebrnim plaštem i dijamantnom ogrlicom, zatim 24 zlatno poluge na kojima je bila ugravirana posveta 'mom dragom mužu na našu 24. obljetnicu braka', kao i više od 27 milijuna filipinskih pesosa i to svježe tiskanih. Ukupna vrijednost donesenih osobnih stvari premašila je tadašnjih 15.000.000 dolara.
Bilo je to dovoljno bogatstvo da par proživi mirno i bezbrižno do kraja života. Ipak, nova filipinska vlada znala je da je to samo manji dio njihovog obiteljskog bogatstva. Cjelokupno bogatstvo Ferdinanda Marcosa bilo je oko 650 puta veće. Prema naknadnoj procjeni visokog filipinskog suda, on je, dok je bio u predsjedničkom uredu, akumulirao oko 10 milijardi dolara.
Budući da njegova službena plaća nikada nije bila veća od 13.500 dolara godišnje, bilo je kristalno jasno da to bogatstvo nije stekao na legalan način. Ni njegovi suradnici nisu milijarde stekli na legalan način, a jedina žrtva njihove pohlepe bilo je narod. U to vrijeme oko 40 posto stanovništva preživljavalo je s dva dolara na dan. Stoga se Republika Filipini pokušala što hitnije domoći barem dijela tog novca.
Čak i usred kaosa revolucije, prva naredba novog predsjednika, Corya Aquina, bila je da se utemelji predsjednička komisija, tzv. PCGG. Zadatak im je bio da se na svaki mogući način domognu, kako je rečeno, 'beskrupulozno stečenog bogatstva akumuliranog kod bivšeg predsjednika Fernanda Marcosa, njegove obitelji, rođaka, podređenih kao i bliskih suradnika", te je dao ovlasti da oduzmu svaku imovinu za koju sumnjaju da je stečena kriminalnim radnjama.
Trideset godina kasnije u PCGG-u još uvijek radi 94 odvjetnika, istraživača i administratora u zgradi koju su nekad davno konfiscirali od obitelji Marcos. I danas ugodno žive na državnom proračunu, a godišnje im vlada za njihov rad plaća oko 2.200.000 dolara. Osoblje je pratilo tijek Marcosovog novca diljem svijeta, po raznim državama i pokrenulo je stotine sudskih tužbi za povrat imovine. A ipak, nešto ide jako krivo jer je PCGG do danas uspio vratiti tek mrvice, a još nitko nije odležao ni dana u zatvoru, pa eto čak ni Imelda Marcos koja je sve do ovih dana uživala u statusu zastupnice u Zastupničkom domu.
Sin bivšeg predsjednika Ferdinand Marcos Jr, poznat kao "Bongbong", mogao bi čak postati novi predsjednik države i ako mu to uspije, moći će jednim potezom ukinuti PCGG.
No, 2016. godine PCGG je pronašao barem nešto što je moglo zabavljati mase. Dočepali su se bilješki koje su Imelda i njezin suprug vodili u predsjedničkom uredu. Prema rukopisu reklo bi se da ga je ispisivao Fernando: Upisivali su unutra koliko su novaca potrošili, koliko su minuta proveli na sastancima uz opaske što se na sastancima razgovaralo, ali tu su bile i evidencije brojnih bankovnih računa, stotine potvrda o dionicama, izvješća privatnih istražitelja, kao i deseci tisuća stranica raznih sudskih presuda.
NASTAVAK NA IDUĆOJ STRANICI...
