Zagrli za rijetke, zagrli lijepim riječima, slogan je ovogodišnjeg Međunarodnog dana rijetkih bolesti, od kojih u Hrvatskoj boluje između 250.000 i 300.000 osoba, a većinom se radi o genetskim te kroničnim i degenerativnih bolestima, koje dovode do invalidnosti i značajnog smanjenja kvalitete života oboljelih i njihovih obitelji.
Rijetkom bolešću smatra se bolest koja se javlja kod manje od pet osoba na 10.000 stanovnika, a procjenjuje se da postoji između 5000 i 8000 takvih bolesti. Ako se otkriju na vrijeme, mnoge od njih mogu se uspješno liječiti i kontrolirati.
Lijekovi siročad
Osim nedostataka u dijagnostici rijetkih bolesti i kvaliteti zdravstvene skrbi, problem predstavljaju i lijekovi, jer ih za neke bolesti nema ili su pak, zbog malog broja bolesnika, vrlo skupi i teško dostupni, pa su poznati i pod nazivom "lijekovi siročad".
Hrvatska je nakon višegodišnjih nastojanja udruga bolesnika donijela Nacionalni program za rijetke bolesti 2015.-2020., koji donosi niz ciljeva i preporuka za unapređenje skrbi, što uključuje bolju dijagnostiku i liječenje, razvoj registra oboljelih, uspostavu referentnih centara za liječenje, veću dostupnost lijekova i poticanje znanstvenih istraživanja.
Predsjednica Nacionalnog povjerenstva za rijetke bolesti Ministarstva zdravstva Ingeborg Barišić kaže kako se, u zadnjih šest mjeseci otkako mu je na čelu, počelo raditi na registru oboljelih pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, u svim su bolnicama određeni bolnički koordinatori za rijetke bolesti, te je utvrđeno devet referentnih centara za liječenje pojedinih skupina rijetkih bolesti, uglavnom pri Klinici za dječje bolesti Zagreb i u KBC-ima Zagreb i Sestre milosrdnice.
"U svakoj bolnici određeni su koordinatori, osobe koje bi pacijentima s rijetkom bolešću trebali pomoći u rješavanju problema, bilo da se radi o praćenju bolesti ili nabavki specifičnih lijekova. Također, cilj je da se referentni centri bolje opreme s potrebnom dijagnostičkom opremom", kaže Barišić.
Traži se način kako da se stimulira centre, jer se od njih traži da vode registar i bave se znanstvenim i nastavnim radom, te organizacijom multidisciplinarnog pristupa bolesnicima, navodi Barišić.
Dogovor s farmaceutima o nižim cijenama
Što se tiče dostupnosti lijekova, ističe kako je dio lijekova za rijetke bolesti izuzetno skup pa je njihova dostupnost uvijek pitanje novca i HZZO-a. "Ako godišnja terapija stoji 700.000 dolara, to će uvijek biti problem, iako takvih pacijenata nema puno", napominje Barišić.
No, kako u Europi od rijetkih bolesti boluje 36 milijuna ljudi, postoji inicijativa da se na razini EU s farmaceutskom industrijom dogovore zajedničke cijene, kako bi bile niže, a lijekovi dostupniji.
Kad je riječ o odnosu prema rijetkim bolestima u Hrvatskoj, loše je što nema kontinuiteta u financiranju udruga pacijenata. One su izuzetno važne u informiranju i pomoći pacijentima, no na natječajima ne dobivaju sredstva od institucija za projekte putem kojih se inače financiraju, pa ih se tako onemogućava u djelovanju.
Barišić upozorava da ništa nije učinjeno na uspostavi centra za rijetke bolesti gdje bi, neovisno o referentnim centrima u kojima se provodi liječenje, pacijentima bili dostupni psiholog, defektolog, logoped i rehabilitacija, kao što je to slučaj u inozemstvu. Isto se odnosi na uspostavu centara za pojedine bolesti s dosta bolesnika, primjerice za dvjestotinjak onih koji boluju od cistične fibroze, koji će ostati bez liječnika kojega nema tko zamijeniti nakon što ode u mirovinu.
