Otac stavlja ruke na prozor vagona. Unutra ga dijete u majčinu naručju, s lizalicom u ustima pozdravlja, ne shvaćajući što se zapravo događa. Fotografija je snimljena 15. ožujka 2022. godine na željezničkom kolodvoru u Lvovu. Vlak je vozio za Poljsku. No od tada, puno toga se promijenilo u odnosu Poljaka prema ukrajinskim izbjeglicama.
Mnogima od njih, a ima ih 988 tisuća u Poljskoj, prijeti deložacija i potencijalni beskućništvo prema strogim novim stambenim pravilima. Od 1. srpnja ukrajinske izbjeglice u Poljskoj više ne smiju živjeti u besplatnom smještaju za izbjeglice, već moraju sami plaćati stanarinu ili se preseliti u privatni smještaj. Novi zakon trebao bi potaknuti Ukrajince da se vrate kući nakon četiri godine velikodušnosti poljskih poreznih obveznika ili da se financijski uzdržavaju ako žele ostati u Poljskoj, navodi Daily Telegraph.
Topla dobrodošlica i nevjerojatna solidarnost s početka 2022. godine, kada su milijuni Poljaka otvorili svoja srca i domove Ukrajincima koji su bježali od ruske agresije, ustupile su mjesto rastućoj netrpeljivosti, otvorenom neprijateljstvu i diskriminaciji koja se s internetskih foruma preselila na ulice, u škole i na radna mjesta.
Ovu promjenu raspoloženja nedvojbeno potvrđuju i istraživanja javnog mnijenja. Prema uglednom centru CBOS, podrška Poljaka za prihvat ukrajinskih izbjeglica strmoglavila se s rekordnih 94 posto u ožujku 2022. na svega 48 posto u jesen 2025. godine. U veljači 2025. godine, broj Poljaka koji su izražavali antipatiju prema Ukrajincima (38 posto) po prvi je put premašio broj onih koji su osjećali simpatiju (30 posto). Do 2026. godine, slika je postala još mračnija: samo 29 posto Poljaka gleda na Ukrajince pozitivno, dok ih 43 posto gleda negativno.
Polovica građana smatra da država Ukrajincima pruža preveliku podršku, a većina (58 posto) vjeruje da bi socijalna pomoć trebala biti dostupna samo onima koji rade i plaćaju porez.
Što se krije iza ovog dramatičnog zaokreta? Sociolozi nude nekoliko objašnjenja. Profesor Piotr Długosz sa Sveučilišta UKEN u Krakovu kao glavni razlog navodi konkurenciju za resurse. Dolazak stotina tisuća novih stanovnika doveo je do rasta cijena najma stanova, posebno u velikim gradovima, i stvorio pritisak na zdravstveni i obrazovni sustav. Mnogi Poljaci osjećaju "umor od rata" iako njihova zemlja u njemu ne sudjeluje izravno. Rastuće cijene i inflacija često se objašnjavaju posljedicama rata, a frustracija se, kako to obično biva, preusmjerava na dostupniju metu.
Drugi važan faktor je percepcija da pridošlice ne odgovaraju stereotipu izbjeglice. Umjesto siromašnih i bespomoćnih, Poljaci su vidjeli obrazovane ljude iz srednje klase, koji voze dobre automobile i kupuju najnovije pametne telefone. To je stvorilo kognitivnu disonancu. "Odjednom se ispostavilo da su iz Ukrajine, zemlje na koju su Poljaci uvijek gledali s visoka, stigli ljudi s visokim životnim standardom", objašnjava Długosz.
Istraživači sa Sveučilišta u Varšavi kao glavni uzrok navode roszczeniowość, poljsku riječ koja označava mješavinu osjećaja prava, zahtjevnosti i drskosti. U anketama, Poljaci se žale da se Ukrajinci ponašaju kao da im pripada više resursa i poštovanja od samih Poljaka. Sociolog Robert Staniszewski spominje i "efekt kozmetičkog salona", navodeći da su takva mjesta, gdje rade brojne Ukrajinke, postala poprišta kulturnih sukoba i nerazumijevanja između poljskih klijentica i ukrajinskih radnica.
Kćer Svitlane (31) voljela je svoju školu u Poljskoj. Čak i kad su se preselili, nije je željela mijenjati. Nije bilo zlostavljanja. A onda se, gotovo preko noći, sve promijenilo. "Prije dva tjedna došla je kući i rekla: 'Jedan dječak mi je danas rekao da se vratim u Ukrajinu'", ispričala je Svitlana za BBC. Nekoliko dana kasnije, djevojčice iz višeg razreda su joj se rugale glumeći da padaju na pod uz povike "Raketa! Na zemlju!", aludirajući na ruski napad koji je razorio njen rodni grad i ubio desetke civila, uključujući i djecu. Došla je kući plačući.
Neki kritičari sumnjaju da je novi zakon koji udara na ukrajinske izbjeglice povezan i sa sve zategnutijim odnosima između Varšave i Kijeva, koji su se unatoč bliskom savezništvu sukobili oko konkurentskih poljoprivrednih industrija i različitih pogleda na povijest Drugog svjetskog rata.
Frustracija zbog dugotrajnog boravka ukrajinskih izbjeglica počinje se stvarati i u Njemačkoj, koja ugošćuje 1,2 milijuna ukrajinskih izbjeglica, te u Irskoj, koja je primila 84 000, dok se europski apetit za dugoročnom podrškom počinje hladiti.
S obzirom na to da su poljski porezni obveznici do sada potrošili otprilike 40 milijardi poljskih zlota (9,3 milijardi eura) na potporu ukrajinskim izbjeglicama, novi zakon o stanovanju na prvi pogled može se činiti sasvim razumnim. No, on će također utjecati na tisuće ranjivih Ukrajinaca, poput starijih osoba i osoba s invaliditetom, koje ne mogu raditi ili se same brinuti o sebi.
"Nemamo plan i ne znamo što učiniti“, rekao je za The Telegraph 74-godišnji bivši električar Konstiantin Kostecki iz hotela Mieszko, svog izbjegličkog smještaja u Gorzówu Wielkopolskom.
"Mladi ljudi mogu raditi, mogu unajmiti stan, ali ne u mojim godinama... Ako se moramo preseliti u drugu zemlju, hoćemo. Ali i dalje se nadam da će novi propisi biti ukinuti“, dodao je.
Iako gospodin Kostecki ima ukrajinsku mirovinu od 500 zlota, odnosno svega 116 eura eura mjesečno, kaže da to nije dovoljno za preživljavanje u Poljskoj ni kada se kombinira s mirovinom njegove supruge od 300 zlota (70-ak eura). Prosječni trošak najma u Varšavi iznosi više od tisuću eura mjesečno. Hotel Mieszko smješta oko 70 umirovljenika, a vodi ga Les Gondor, švedsko-poljski filantrop. Rekao je da je zabrinut da će nova pravila zapravo zahtijevati da ranjive i starije osobe izbaci na ulice.
"Mnogo je Ukrajinaca koji rade i plaćaju poreze, a ima i onih koji se ne mogu sami snaći, poput starijih osoba i osoba s invaliditetom, te ih treba podržati“, rekao je Kostecki za The Telegraph.
"Što bismo trebali učiniti s tim ljudima? Staviti ih na pločnik? Pa, ne. Morate im pomoći“, rekao je g. Gondor, obećavajući da će i dalje besplatno ugostiti ranjive Ukrajince ako bude potrebno. Trudnice, poput 30-godišnje Julije Aharkove, također su u opasnosti da ostanu bez doma zbog poljskih stambenih reformi. Gđa. Aharkova i njezin suprug žive u drugom poljskom izbjegličkom centru kojim upravlja Joanna Jesis-Polewska u Gorzówu Wielkopolskom otkako su pobjegli iz svog doma u Dnjipru. Oboje imaju poslove u Poljskoj kako bi uzdržavali svoje šestero djece, a sedmo je na putu, i nemaju problema s plaćanjem vlastite stanarine nakon što nova pravila stupe na snagu.
Problem je, kažu, što su ih poljski stanodavci odbacili dok su pokušavali preseliti se iz svog trenutnog skloništa u privatni smještaj.
"Kad pokušavate unajmiti stan i kažete da ste Ukrajinac, ponekad vam spuste slušalicu“, rekla je. "A kad spomenete da imate šestero djece, to vam ne pomaže. Pokušavamo prikupiti papire za bankovni kredit za kupnju stana, ali to bi moglo potrajati nekoliko godina.“
Iskustvo gđe. Aharkove nagovještava zahlađenje stavova prema ukrajinskim izbjeglicama u dijelovima Poljske, dok se Putinov rat bliži kraju pete godine bez primirja na vidiku. Telegraph se obratio poljskom odjelu za obitelji i socijalnu skrb za komentar o novim pravilima stanovanja, ali nije dobio odgovor. Iako je Poljska najbliži saveznik Ukrajine u Europi, ne samo da je potrošila milijarde na pomoć izbjeglicama već i snažno poduprla njezinu vojsku, dvije su se zemlje sukobile u nekim područjima unutarnje politike.
Tijekom poljske predsjedničke izborne kampanje 2025. godine, tvrdnje da ukrajinski poljoprivrednici podcjenjuju svoje poljske kolege zbog povoljnijih pravila EU postale su vruća tema. Pobjednik tih izbora, Karol Nawrocki, nacionalistički povjesničar i desničar, od tada je izjavio da se protivi članstvu Ukrajine u EU. U novije vrijeme, odnosi su bili ozbiljno narušeni odlukom Ukrajine da preimenuje vojnu jedinicu po kontroverznoj Ukrajinskoj pobunjeničkoj vojsci (UPA) iz 1940-ih.
U Ukrajini UPA-u smatraju herojima koji su se borili za neovisnost protiv Sovjetskog Saveza i nacističke Njemačke. Međutim, u Poljskoj je UPA optužena za genocid nad etničkim Poljacima tijekom Drugog svjetskog rata na području današnje ukrajinske regije Volinije. Predsjednik Nawrocki je čak oduzeo Vladimiru Zelenskom, ukrajinskom predsjedniku, Orden bijelog orla, najviše poljsko odlikovanje, zbog spora.
Nema sumnje da politika oblikuje neugodnu mješavinu osjećaja koje neki Poljaci sada imaju prema svojim susjedima izbjeglicama.
"Gotovo svi sugovornici bilježe porast anti-ukrajinskog raspoloženja", stoji u izvješću "Nismo kod kuće" poljske nevladine organizacije Instytut Krytyki Politycznej, koje se temelji na razgovorima s ukrajinskim migrantima i izbjeglicama. Ono što je započelo kao anonimni govor mržnje na internetu, sada je postalo svakodnevica. "Na svakom koraku čujemo 'Wypierdalaj' (Gubi se), neprestano nam govore da idemo na frontu, bez obzira na spol ili dob", kaže Tatjana, dječja psihologinja iz Ukrajine. "U tim trenucima se jednostavno smrzneš. Nisi kod kuće."
Incidenti su postali učestaliji i brutalniji. Najčešće se događaju u javnom prijevozu, gdje ukrajinski jezik ili naglasak postaju okidač za verbalno zlostavljanje. No, neprijateljstvo se očituje i na suptilnije, ali jednako bolne načine: stanodavci koji odbijaju iznajmiti stanove Ukrajincima, posebno samohranim majkama; liječnici koji daju neprimjerene komentare; dvostruki standardi na sveučilištima. Zlostavljanje djece u školama, prema iskustvu psihologinje Tatjane, postalo je pravilo, a ne iznimka. Procjenjuje da oko dvoje od troje ukrajinske djece u poljskim školama doživljava neki oblik maltretiranja.
S porastom napetosti, raste i broj fizičkih napada. U veljači 2026. godine, u gradu Pruszków, grupa muškaraca s kapuljačama i bejzbolskim palicama napala je dvije Ukrajinke. Prema policijskim statistikama koje navodi portal Onet, u posljednje dvije godine broj prijetnji Ukrajincima se više nego udvostručio, slučajevi uvreda porasli su za 70 posto, a napadi povezani s nacionalnošću za 66 posto.
Spomenuti predsjednički izbori bili su okidač antiukrajinskog raspoloženja - Karol Nawrocki, tada kandidat oporbene stranke Pravo i pravda, osvojio je simpatije birača izjavama poput one da "Ukrajinci ne bi trebali živjeti bolje u Poljskoj od Poljaka" te govoreći o "signalima da građani iz Ukrajine stvaraju probleme u redovima u bolnicama". Sławomir Mentzen iz ekstremno desne Konfederacije, trećeplasirani na izborima, kritizirao je vladu jer je dopustila Ukrajincima da "organiziraju medicinski turizam na naš račun".
Najradikalniji je bio Grzegorz Braun, koji je svoju kampanju gradio na sloganu "Stop ukrajinizaciji Poljske" i na skupu podržao pristašu koji je s gradske vijećnice skinuo ukrajinsku zastavu. "Ne trebaju nam vaše zastave", poručio je ostavivši zastavu pred ukrajinskim veleposlanstvom. Takva retorika, kako objašnjava stručnjakinja za migracije Olena Babakova, postala je "gorivo za izbore". Ponavljajući narative o migrantima kao prijetnji sigurnosti i teretu za proračun, političari su lakše skretali pozornost s vlastitih neuspjeha. Ukrajinci su se pretvorili u glavnu temu izbora.
Odnosi su se dodatno zaoštrili zbog stvarnih političkih i ekonomskih sporova. Prosvjedi poljskih poljoprivrednika zbog uvoza jeftinog ukrajinskog žita 2023. godine, koji su blokirali granicu, u Ukrajini su doživljeni kao "nož u leđa". Emotivan govor predsjednika Volodimira Zelenskog u UN-u, gdje je optužio "neke prijatelje u Europi" da "glume solidarnost u političkom teatru", u Varšavi je protumačen kao vrhunac nezahvalnosti. Povijesne rane, poput masakra u Voliniji iz Drugog svjetskog rata, ponovno su otvorene i instrumentalizirane u političke svrhe.
Ovo tinjajuće nezadovoljstvo dodatno raspiruju dezinformacijske kampanje na internetu. Prema izvješću Instituta za praćenje medija, samo od travnja do srpnja 2025. na poljskom internetu pojavilo se 94.000 negativnih poruka o Ukrajincima, s procijenjenim dosegom od 32,5 milijuna pregleda. Često se vjeruje da iza toga stoje ruske "farme trolova", no istrage su pokazale da su autori velikog dijela sadržaja "punokrvni Poljaci - ne radikalni nacionalisti s tetovažama orla, već seoski umirovljenici iz poljske provincije", kako kaže novinarka Olena Babakova.
Na tom plodnom tlu bujaju opasni mitovi koji migrante prikazuju kao kriminalce i parazite. Političari poput Krzysztofa Bosaka tvrde da stranci čine 40 posto traženih ubojica, iako službena policijska statistika pokazuje da je taj udio oko 7 posto. Štoviše, podaci pokazuju da migranti čine kaznena djela rjeđe od poljskih državljana. Mit o životu na socijalnoj pomoći također se lako pobija brojkama: velika većina Ukrajinaca u Poljskoj je zaposlena, a njihov doprinos proračunu kroz poreze i doprinose višestruko nadmašuje iznos primljenih naknada. Procjene Deloittea govore da su migranti iz Ukrajine samo u 2024. godini doprinijeli poljskom BDP-u s oko 2,7 posto. Ipak, u atmosferi straha i nepovjerenja, činjenice i statistike gube bitku protiv teorija zavjere, od kojih neke, poput bizarne teorije o "Ukropolinu" - tajnom ukrajinsko-židovskom planu za preuzimanje Poljske - pronalaze svoje sljedbenike.
