Također je najavio nešto jako važno, što je donekle prošlo ispod radara, a to je da će pokušati poboljšati AI (umjetna inteligencija) kako bi ona sve više radila na tome da ljudi ne ugrožavaju i “zagađuju” Facebook. Jer AI može bez pauze i prestanka pregledavati govor mržnje, pornografiju ili nasilje. Uzgred rečeno, Soros “nekontrolirani uspon umjetne inteligencije” vidi kao “početak propasti čovjeka”. Uslijedilo je svjedočenje pred američkim Kongresom koje je već ušlo u legendu, ne toliko jer je nešto pametno rečeno, nego zato što ništa pametnog nije, od strane nepripremljenih političara, niti pitano. Kultni je upit ostarjelog Orrina Hatcha koji Zuckerberga pita kako točno Facebook zarađuje kad ne naplaćuje svoje usluge na koje Zuckerberg ledenog lica (dok u sebi vjerojatno cvate) odgovara: “Senatore, naplaćujemo oglase”.
Memeovi koje je izrodilo to saslušanje daleko su premašili važnost i zaključke o regulaciji nakon samog saslušanja. No Zuckerberg je sa Sheryl Sandberg i drugima pokrenuo tektonske promjene. Do kraja prošle godine oko 30.000 zaposlenika radilo je na “zaštiti i sigurnosti”, a posao im je da skrolaju kroz sadržaj i uklanjaju sve što ih je trening naučio da je, iz ovog ili onog razloga, nepoželjno. Ultimativni je cilj da taj posao radi AI, jer je faktor ljudske pogreške naprosto prevelik i sve što im “isklizne” iz šaka (Christchurch) potencijalan je požar. Posao je već, u velikoj mjeri, dodijeljen računalima. No, kao i u stvarnom svijetu, autocenzura je, kažu neki, nepoželjna. I politička je korektnost slaba zamjena za slobodu.
Mnogo je zaposlenih i glavešina bilo uvjereno da Instagram proždire Facebook ili, kako ga oni interno zovu, Blue App. Systrom i njegov kolega Krieger znali su da imaju različite poslovne politike od Zuckerberga te im je veliki šef sve više visio za vratom, nakon šest godina relativne nezavisnosti. “Uvalio” im je svoju desnu ruku, Adama Mosserija, da im pomaže (tj. da ih nadgleda). S vremenom, oni su se povukli iz biznisa i otišli. Bila im je puna kapa toga da moraju “priznati” kako je njihova aplikacija uspješna radi Facebooka, kad su bili uvjereni da je uspješna baš radi različitosti, te da jedni drugima nisu istinska konkurencija, da nema međusobnog kanibalizma.
Dapače, da se potpomažu na najkorisniji način. I osnivači WhatsAppa, Brian Acton i Jan Koum, bili su nezadovoljni. Spajanje dvije aplikacije (i korporativne kulture) nije se nikad do kraja uspješno odvilo. Facebooku je, metaforički rečeno, smetalo njihovo inzistiranje na privatnosti (inzistirali su, između ostalog, da na WC-ima na poslu imaju vrata od stropa do poda, što nije po kodeksu Facebooka) i enkripciji. Obojica su, s vremenom, dala ostavke. Acton je čak, u doba Cambridge Analytice, javno zastupao stav da treba obrisati profil i odustati od Facebooka.
Onda je tu i gotovo filmska priča Joea Kaplana. On je došao kao potpredsjednik “global public policy” pri Facebooku i, sudbina je tako htjela, najbolji je prijatelj kontroverznog suca američkog vrhovnog suda Bretta Kavanaugha. Sprijateljili su se u Bushevoj Bijeloj kući i tako su bliski da im se druže žene i djeca. Nitko nije primijetio niti mario da je Kaplan bio u Bijeloj kući kad je Kavanaugh proglašen Trumpovim čovjekom, no baš svi su primijetili kad je sjedio na saslušanjima tijekom kojih se Kavanaugh branio od tvrdnji profesorice Christine Blasey Ford da ju je silovao.
Još jedan skandal koji je, ruku na srce, uspio zgranuti dio javnosti, a drugome pokazati kako Facebook ne zapošljava samo liberale, nego i “sol zemlje” - konzervativce. S druge strane, onaj koji ih je trebao izbaviti od političkih drama upravo ih je ubacio u srce još jedne i Facebook je sad morao pokazati kako se kompanija snalazi u #MeToo svijetu Silicijske doline. Organizirali su se interni paneli, Sandberg i Zuckerberg su odgovarali na pitanja, neke su žene zahtijevale da Kaplan ode na tečaj “senzibilizacije”. I taman tad, nakon te napetosti, činilo se kako se sve poboljšalo. More se smirilo. Silina strukturalnih (i doslovno i u korporativnoj kulturi) promjena učinila je sustav boljim, da bi se onda dogodilo još jedno “curenje” podataka i mogućnost hakiranja računa kroz “rupu” na aplikaciji.
Opet su se skrušeno ispričali i išli popravljati problem, ovaj put koliko-toliko na vrijeme. Uz to, naišli su i izbori 2018. koje je Zuckerberg dočekao s užasom jer nije htio opet biti odgovoran za ikakav debakl. Ima još jedna “sitnica”, koja je sve samo ne sitna. Facebook je angažirao kompaniju imena Definers da istraži, između ostalog, piše Washington Post, je li George Soros financirao grupe koje kritiziraju kompaniju. Definers su direktno povezani s nizom suspektnih medija i izvora čije priče redovito prenosi, recimo, Breitbart, alt-desni projekt Stevena Bannona. Brana nakupljene gorčine se otvorila nad “savršenom” feminističkom ikonom Sheryl Sandberg - i unutar kompanije i od strane javnosti. Odjedanput, nakon svega, sa svim implikacijama, više nije bilo “cool” biti zaposlenik Facebooka. Cijena dionice bila je najniža u dvije godine. Da se dolije još malo ulja na vatru, “procurili” su mailovi između Zuckerberga i njegovih operativaca od 2012. do 2015. godine, iz kojih se jasno može iščitati da će kompanija žrtvovati što i koga god treba u ime rasta i zarade.
Samo postojanje Facebooka i svih njegovih skandala to dovodi u pitanje. O tome bi se itekako moglo diskutirati. Gdje je Facebook sad? Slijedi “novu” viziju koju je Mark raspisao u 3200 riječi, novi ustav koji govorio o tome kako se kompanija “brzi i žestoki” mora transformirati u nekoga kome je privatnost odjedanput prioritet te će u to ime Facebook pretvoriti u aplikaciju sličniju WhatsAppu, umjesto obrnuto, što je nekoć bio plan. Bonuse zaposlenici više ne dobivaju po tome kako su zadovoljili “ciljeve rasta”, nego prema metrici doprinosa društvenom dobru. Usput će kompanija platiti i kaznu koja se, na prvi pogled, čini velikom, ali zapravo je kap u moru. Facebook bi, naime, mogao biti kažnjen s pet milijardi dolara zbog kršenja pravila privatnosti (uzgred rečeno, ima prihode od 56 milijardi dolara godišnje). To bi trebala biti rekordna kazna koju je izdala Savezna trgovinska komisija SAD-a.
“To će biti smiješna kazna, zarada od dva tjedna, poput kazne za pogrešno parkiranje, a zapravo je riječ o uništavanju demokracije”, kaže Matt Stoller iz Open Markets Instituta, organizacije koja je oštar kritičar tehnoloških kompanija. Većeg utjecaja na Facebook mogle bi imati regulatorne kazne koje bi mogle utjecati na dijeljenje podataka s poslovnim partnerima ili potrebne obavijesti korisnicima o načinima na koji se prikupljaju njihovi podaci. U matrix svijetu, gdje se toliko mnogo toga više krije iza našeg News Feeda, vodi se i ideološka bitka između političke korektnosti i slobode, regulacije i anarhije, privatnosti i potpunog nestanka iste, ljudi i umjetne inteligencije. Barem to tako vide sukobljene strane, Zuckerberg i Soros. Facebook je daleko od izumiranja, ali pitanje je u što će metamorfozirati, a sve je više i onih koji svoje račune - zaista i brišu.
