Sama dužnost američkog predsjednika obavijena je brojnim tajnama, ali vjerojatno je od najbolje čuvanih tajni krije se iza kriptičnog naziva E-4B Nightwatch. Riječ je o posebno modificiranom Boeingovom Jumbo Jetu koji Donaldu Trumpu omogućava sigurnost u zraku čak i u trenucima nuklearnog sukoba.
Sva oprema koja je instalirana u avionu je zaštićena od bilo kakvih štetnih učinaka nuklearne eksplozije. Može izdržati nuklearne napade, udare asteroida i terorističke napade, jer je posebnim oklopom zaštićena od zračenja. Ima veliku količinu specijalne opreme te 67 antena. Može prevesti 112 putnika i članova.
Zrakoplov je tipa Boeing 747-200B. Posada na njemu sposobna je preuzeti komandu nad svim američkim nuklearnim snagama u slučaju da se pokaže potreba. Služi kao upravljački centar u slučaju da zapovjedništvo na zemlji bude uništeno atomskim udarom.
Prva verzija takvog tipa zrakoplova napravljena je početkom 60-ih godina prošlog stoljeća u jeku Hladnog rata. Vjeruje se da je jedina ozbiljna upotreba Nightwatcha bila tijekom napada na Svjetski trgovački centar i Pentagon 11. rujna 2001. godine. Brojni mediji pisali su kako je tek 15 minuta nakon što je prvi oteti zrakoplov pogodio jedan od tornjeva, Nightwatch već bio u zraku iznad Washingtona.
Prije nekoliko godina objavljene su snimke unutrašnjosti zrakoplova koji prate američke predsjednike u slučaju nuklearnog rata. Riječ je o četiri specijalno dizajnirana zrakoplova iz kojih američki vođa i u zraku može izdavati zapovijedi i voditi sukob nuklearnim oružjem. Jedan od takvih 'zrakoplova za sudnji dan' uvijek prati Donalda Trumpa gdje god da krene s Airforce Oneom.
Boeing E-4Bs zrakoplovi, službeno poznati kao National Airbourne Operation Centres, vrijede 250 milijuna dolara svaki, a sat leta stoji 160 tisuća dolara. U njih su ugrađeni razni obrambeni mehanizmi te mogu pretrpjeti i elektromagnetni udar. Posada njima upravlja analognim instrumentima kako bi se umanjila mogućnost za cyber napad.
Postojanje ovih sigurnih zrakoplova nije tajna, no rijetko ih se spominje u javnosti. Zračne snage nikada nisu potvrdile da ih posjeduju iako su u upotrebi od 1970-ih godina prošlog stoljeća, još iz vremena Hladnog rata. Tada se smatralo da su najbolja šansa za tadašnje predsjednike da prežive nuklearni napad.
Posadu, uz pilote i kopilote, čine deseci vojnih savjetnika, ratnih stratega i stručnjaka za komunikacije kojima je posao asistirati predsjedniku u prvim danima nuklearnog rata - ako do njega ikada dođe. Zrakoplovi su puni posebne opreme, poput žice od 8 km kako bi bili sigurni da predsjednik uvijek može ostati u kontaktu s flotom podmornica nakon što sve zemaljske veze budu uništene.
Tijekom posljednjih godina Hladnog rata zrakoplovi su uvijek bili u stanju pripravnosti u bazi Andrew, spremni da u 15-ak minuta budu predsjedniku na usluzi. I danas barem jedan od njih uvijek leti u blizini predsjedničkog zrakoplova kada je na putu u inozemstvo. Čak i kada je predsjednik u SAD-u motori ovih zrakoplova su u pogonu 24 sata na dan te su smješteni u bazi Offutt u Nebraski.
2006. godine je tadašnji američki ministar obrane Donald Rumsfeld govorio da će letjelice poslati u zasluženu penziju do 2009., ali samo jedan je umirovljen godinu dana nakon najave. Idući ministar obrane Robert Gates vratio je letjelicu iz mirovine, a sada postoje planovi za nabavku još bolje opremljenih i još sigurnijih zrakoplova za američkog predsjednika.
