Tim geofizičara izdao je jedno od najozbiljnijih upozorenja u novijoj povijesti: Kalifornija se suočava s neizbježnim mega-potresom, a tektonske sile koje pritišću zloglasni rasjed San Andreas dosegle su, a prema nekim analizama i premašile, maksimalne razine naprezanja zabilježene u posljednjih tisuću godina. Pitanje više nije hoće li se dogoditi "The Big One", katastrofalni potres o kojem se desetljećima govori, već kada i s kakvim posljedicama.
Najnovija studija, objavljena u časopisu Journal of Geophysical Research, temelji se na analizi seizmičke povijesti duge čitavo tisućljeće i potvrđuje ono od čega se najviše strahovalo. Rasjed San Andreas, koji se proteže gotovo 1300 kilometara duž Kalifornije, ušao je u kritičnu fazu. Posljednji veliki potres na njegovom južnom segmentu dogodio se davne 1857. godine. Od tada, Pacifička i Sjevernoamerička tektonska ploča, koje ovaj rasjed razdvaja, nastavljaju svoje neumoljivo kretanje, no rasjed ostaje "zaključan". Svake godine nakuplja se golema količina energije koja se, kad jednom bude oslobođena, može manifestirati potresom magnitude 8 ili čak i veće.
Posebnu zabrinutost izaziva područje poznato kao Cajon Pass, sjeveroistočno od Los Angelesa, gdje se križaju dva moćna rasjeda: San Andreas i San Jacinto. Znanstvenici ovo područje opisuju kao "seizmička vrata", svojevrsni okidač koji bi mogao pokrenuti istovremeno pucanje oba rasjeda. Takav scenarij, koji se u modelima smatra sve vjerojatnijim, imao bi daleko razornije posljedice od pucanja samo jednog rasjeda, jer bi se podrhtavanje tla multipliciralo i proširilo na gusto naseljeno metropolitansko područje Los Angelesa. Stručnjaci također upozoravaju na mogućnost takozvanog "supershear" potresa. U tom scenariju, pukotina na rasjedu širi se brže od brzine zvuka, stvarajući razorni udarni val sličan probijanju zvučnog zida. Takav događaj uzrokovao bi iznimno nasilno i dugotrajno podrhtavanje koje bi pogodilo znatno šire područje nego što se dosad smatralo mogućim.
Rasjed San Andreas prvi je identificirao profesor Andrew Lawson sa Sveučilišta Berkeley 1895. godine, no njegova prava, zastrašujuća moć postala je očita tek nakon katastrofalnog potresa u San Franciscu 1906. godine (na slici dolje). Taj potres, procijenjene magnitude 7,9, usmrtio je oko tri tisuće ljudi i ostavio grad u ruševinama, jasno pokazavši što se dogodi kada se nakupljena energija duž rasjeda naglo oslobodi.
Ovaj transformni rasjed predstavlja granicu između Pacifičke ploče, koja se kreće prema sjeverozapadu, i Sjevernoameričke ploče, koja se relativno kreće prema jugoistoku. Brzina tog pomaka iznosi u prosjeku između 20 i 35 milimetara godišnje. Iako se to ne čini mnogo, tijekom desetljeća i stoljeća taj spori, ali postojani pomak stvara nezamisliv pritisak. Geološki, rasjed je podijeljen na tri glavna segmenta: sjeverni, središnji i južni. Dok središnji dio pokazuje fenomen poznat kao aseizmičko puzanje, gdje ploče klize kontinuirano bez izazivanja velikih potresa, sjeverni i južni segmenti su "zaključani". Južni segment, koji se proteže od Parkfielda do Salton Sea, najbliži je Los Angelesu i smatra se najopasnijim. Geološke studije pokazuju da su se na ovom dijelu veliki potresi događali u intervalima od otprilike 130 godina. S obzirom na to da je posljednji bio 1857. (potres Fort Tejon magnitude 7,9), ovaj segment je odavno "premašio rok".
Iako je predviđanje točnog vremena i mjesta potresa još uvijek nemoguće, znanost je dramatično napredovala u procjeni vjerojatnosti. Najnoviji i najsofisticiraniji model, poznat kao UCERF3 (Uniform California Earthquake Rupture Forecast), koji su zajednički razvili Američki geološki zavod (USGS), Kalifornijski geološki zavod i drugi partneri, donio je otrežnjujuće spoznaje. Iako se procjena za potrese magnitude oko 6,7 (poput razornog potresa u Northridgeu 1994.) smanjila, vjerojatnost da će Kalifornija u sljedećih 30 godina doživjeti potres magnitude 8,0 ili veći porasla je sa 4,7 posto na 7,0 posto.
- Nove vjerojatnosti posljedica su uključivanja mogućih pukotina na više rasjeda, gdje potresi više nisu ograničeni na odvojene, pojedinačne rasjede, već povremeno mogu puknuti na više rasjeda istovremeno - izjavio je voditelj studije i znanstvenik USGS-a Ned Field. Ovo nije samo teorija. Potres Landers magnitude 7,3 koji se dogodio 1992. u pustinji Mojave bio je šok za seizmologe upravo zato što je pokazao ovaj mehanizam u praksi. Pukotina je započela na jednom rasjedu (Johnson Valley), a zatim je "preskočila" i aktivirala susjedne rasjede (Homestead Valley, Emerson i Camp Rock), stvarajući površinsku pukotinu dugu preko 80 kilometara s horizontalnim pomakom koji je na nekim mjestima dosezao nevjerojatnih šest metara. Ovaj događaj dokazao je da se do tada odvojeni rasjedni sustavi mogu povezati u kaskadni događaj, oslobađajući daleko više energije nego što se smatralo mogućim za bilo koji od tih rasjeda pojedinačno.
Dok se znanstvenici bave modeliranjem mega-potresa, stanovnici južne Kalifornije ne trebaju gledati daleko u prošlost kako bi se podsjetili na razornu moć tla pod njihovim nogama. U 7:43 ujutro, 28. lipnja 1991. godine, potres magnitude 5,8 pogodio je grad Sierra Madre. Iako se po snazi ne može mjeriti s potencijalnim "Velikim potresom", njegove posljedice bile su itekako stvarne. Epicentar je bio samo 12 kilometara sjeveroistočno od grada, a podrhtavanje je uzrokovalo štetu procijenjenu na 12,5 milijuna dolara. Ozlijeđeno je 18 osoba, oštećene su 403 građevine, a 22 kuće su proglašene neupotrebljivima za stanovanje, mnoge od njih u zapadnom dijelu grada.
Ovaj događaj zorno je pokazao ranjivost urbane infrastrukture. Zabilježeno je 36 srušenih dimnjaka, oštećenja na dva crkvena zvonika, 17 curenja prirodnog plina i šest puknuća vodovodnih cijevi. Vatrogasci su primili 150 poziva u pomoć. Potres u Sierra Madreu bio je podsjetnik da čak i "umjereni" potres na nekom od manjih, lokalnih rasjeda može izazvati kaos i značajnu štetu. On služi kao mjerilo onoga što bi se dogodilo, ali na neusporedivo većoj skali, kada bi se aktivirao glavni rasjed San Andreas.
Slika seizmičkog rizika u Kaliforniji postaje sve složenija. Nedavna istraživanja otkrila su da je tektonska slagalica kompliciranija nego što se mislilo. Na sjevernoj obali Kalifornije, na mjestu zvanom Mendocino Triple Junction gdje završava rasjed San Andreas, znanstvenici su otkrili prethodno skrivene tektonske ploče. Umjesto tri ploče koje se sudaraju, sada se vjeruje da ih je pet, što znači da bi rizik od potresa u regiji mogao biti drastično podcijenjen.
Osim toga, postoji i takozvana "Cascadia veza". Znanstvenici vjeruju da bi veliki potres na zoni subdukcije Cascadia, koja se proteže od sjeverne Kalifornije do Kanade, mogao djelovati kao okidač za pucanje sjevernog segmenta rasjeda San Andreas. Dokazi upućuju na to da su se u prošlosti takvi povezani događaji već događali. Sva ova otkrića ukazuju na to da rasjedi nisu izolirani sustavi, već dio goleme, međusobno povezane mreže, gdje poremećaj na jednom kraju može izazvati katastrofalnu lančanu reakciju na drugom.
Šteta od potresa nastaje jer su ljudi izgradili strukture koje ne mogu izdržati silovito podrhtavanje. U slučaju mega-potresa na južnom San Andreasu, posljedice bi bile kataklizmičke. Iako su građevinski propisi postali stroži, mnoge zgrade, posebno one izgrađene prije 1993., ostaju izrazito ranjive. Najveća opasnost prijeti od urušavanja zgrada, ali i od sekundarnih efekata. Pucanje plinovoda i oštećenje električnih vodova neizbježno bi dovelo do brojnih požara, a oštećeni vodovodi i gubitak tlaka vode otežali bi gašenje.
Infrastruktura bi pretrpjela težak udarac. Mostovi i nadvožnjaci, od kojih su mnogi izgrađeni 60-ih i 70-ih godina, mogli bi se urušiti, prekidajući ključne prometne arterije i otežavajući napore spašavanja. Uništenje ključne infrastrukture - vodovoda, plinovoda, električne mreže i komunikacijskih sustava - paraliziralo bi regiju. Prema podacima Savezne agencije za upravljanje u hitnim situacijama (FEMA), 40 posto tvrtki se nikada ne oporavi nakon katastrofe, a dodatnih 25 posto propadne u roku od godinu dana. S obzirom na ekonomski značaj južne Kalifornije, takav scenarij imao bi globalne posljedice.