Auto je jurio. Zaostali su za Daihatsuom Blaža Kraljevića. No odjednom škripa kočnica. Začuli su se pucnjevi i vozač je stao. Negdje ispred njih cesta se pretvorila u kaos. Naoružani ljudi trčali su oko dva automobila, odjekivali su rafali, a vozila koja su nailazila iz suprotnog smjera blicanjem su pokušavala upozoriti one koji su se približavali. Edib Buljubašić, tada pripadnik HOS-a, tvrdio je da je tek u tom trenutku shvatio što se događa.
U automobilu kojim je putovao nalazila su se još trojica HOS-ovaca. Nekoliko minuta ranije zaostali su za ostatkom kolone jer im se vozilo ugasilo na izlazu iz Mostara. Taj kvar možda im je spasio živote.
Ispred njih nalazili su se zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga u Hercegovini Blaž Kraljević i ljudi iz njegove pratnje.
Bio je 9. kolovoza 1992. godine. Kraljević i osmorica njegovih ljudi tog su dana ubijeni kod Kruševa, na području između Mostara, Čitluka i Ljubuškog. Više od tri desetljeća poslije događaj je ostao jedna od najkontroverznijih i politički najosjetljivijih epizoda prvih mjeseci rata u Bosni i Hercegovini.
Jedno od dramatičnijih svjedočenja o posljednjim Kraljevićevim satima dao je upravo Buljubašić. Njegov iskaz, koji je 2004. iznio autoru Eliriji Hadžiahmetoviću u Kazneno-popravnom domu u Zenici, gdje je tada služio dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog četiri ubojstva, objavio je Stav.ba.
Priča, međutim, počinje nekoliko sati prije pucnjave kad je Blaž Kraljević na konferenciji za novinare žestoko napao zagreb i Franju Tuđmana.
General je ujutro tražio svoju pratnju
Buljubašić je tog jutra bio u stožeru HOS-a kada je zazvonio telefon. Zvao je Kraljević. General je, prema njegovu svjedočenju, želio znati gdje su četvorica vojnih policajaca koji su ga trebali pratiti na putu prema Mostaru. Ljudi predviđeni za taj zadatak navodno su u međuvremenu poslani u Stolac pa je trebalo hitno pronaći zamjenu.
Buljubašić je nakon razgovora sa zapovjednikom vojarne Ivanom Petrušićem odabrao pet drugih policajaca. Kraljeviću je preneseno da pratnja tek kreće jer je navodno imala problema s vozilom. General nije bio zadovoljan kašnjenjem.
Naredio je Buljubašiću da i on krene s ljudima te da ga čekaju na raskrižju cesta prema Čitluku, Ljubuškom i Čapljini. Ondje su, prema njegovu iskazu, stigli približno pola sata kasnije.
Formirana je mala kolona i krenulo se prema Mostaru. Nitko od ljudi koji su tog jutra sjedili u tim automobilima nije mogao znati da će se nekoliko sati poslije gotovo cijela kolona naći pod vatrom.
Sastanak u Mostaru i politički sukob koji je već tinjao
U Mostar su, prema Buljubašićevu sjećanju, stigli oko 9.30 sati.
Kraljević je tada bio jedna od politički i vojno najneugodnijih figura u Hercegovini. HOS kojim je zapovijedao bio je vojno krilo Hrvatske stranke prava, ali Kraljević se protivio podjeli Bosne i Hercegovine te je zagovarao suradnju s Armijom Republike Bosne i Hercegovine.
To ga je dovodilo u otvoreni sukob s politikom vodstva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Prema Buljubašićevu iskazu, na sastanku u mostarskoj komandi HOS-a razgovaralo se upravo o budućem vojnom zapovjedništvu. Kraljević je tražio zajedničku strukturu u kojoj bi HOS, HVO i Armija BiH djelovali zajedno.
Tvrdio je da bi se ratne formacije morale objediniti kako bi se spriječila podjela zemlje te je kritizirao politiku Franje Tuđmana i Mate Bobana. Nakon sastanka održao je i konferenciju za novinare na kojoj je, prema tom svjedočenju, ponovio svoje političke i vojne stavove. Oko 14 sati krenuli su natrag prema Ljubuškom. I upravo se na povratku dogodilo nešto što će treći automobil u koloni odvojiti od prva dva.
Automobil se ugasio. I to će im spasiti život
Na usponu na izlazu iz Mostara vozilo u kojem je bio Buljubašić jednostavno se ugasilo. Kraljevićev Daihatsu i automobil ispred nje nastavili su dalje. Buljubašić i njegova trojica suputnika ostali su iza njih pokušavajući ponovno pokrenuti motor.
Kada je automobil napokon upalio, Buljubašić je vozaču naredio da krene što brže. Kako se prisjećao, rekao mu je da "vozi što brže da bismo stigli generala". Bio je vruć ljetni dan pa su prozori na automobilu bili otvoreni. U jednom trenutku začuli su pucnjavu.
Isprva nisu shvatili što slušaju. Pomislili su čak da se negdje održava svadba i da ljudi pucaju u zrak. Nastavili su voziti. No što su se više približavali Kruševu, pucnjava je postajala intenzivnija. Potom su iz suprotnog smjera velikom brzinom prošla dva automobila. Vozači su im neprestano blicali. Upozorenje je stiglo nekoliko trenutaka prije nego što su ugledali što se nalazi iza zavoja.
Vozač je zakočio. Prema Buljubašićevu svjedočenju, dvije do tri stotine metara ispred njih nalazila su se prva dva vozila njihove kolone, okružena skupinom naoružanih i maskiranih ljudi. Pucalo se sa svih strana. Buljubašić je tvrdio da je vidio kako Kraljevićev vozač pokušava okrenuti Daihatsu koji je dijelom završila izvan asfalta. Jedan od pripadnika HOS-a uspio je izaći iz automobila, ali je pao pokraj prometnog znaka.
Paljba nije prestajala. Napad se, prema njegovu iskazu, dogodio upravo kod punkta Kruševo–Krivodol, mjesta na kojem su se ranije nalazili pripadnici HVO-a. Na cesti je bio postavljen kombi, a u blizini naoružani ljudi. Za posadu trećeg automobila više nije bilo dvojbe.
Buljubašić je poslije govorio da su "sva četvorica bili ukočeni od šoka". A onda je primijetio da se dvojica naoružanih ljudi okreću prema njima. Naredio je vozaču: "vozi na rikverc". Automobil je krenuo unatrag dok je prema njima otvorena vatra. Vozač se pokušavao izvući cik-cak vožnjom sve dok nisu prošli iza zavoja i izašli iz neposrednog dometa. Buljubašić je tada, prema vlastitom iskazu, napravio nešto neočekivano. Izašao je iz automobila. Ostalima je naredio da nastave prema Mostaru, a on se s puškom vratio prema mjestu napada.
Tvrdio je da je vidio kako odnose tijela
Prišao je dovoljno blizu da, kako je poslije ispričao, vidi što napadači rade nakon pucnjave. Skriven uz cestu promatrao je kako se ljudi kreću oko pogođenih automobila. Tvrdio je da su tijela pripadnika HOS-a izvlačili iz vozila i unosili u teretno vozilo koje se nalazilo na cesti. Među njima je, prema njegovu iskazu, bio i Kraljević.
Buljubašić je tvrdio da je vidio kako generala izvlače iz Daihatsua (on spominje Toyotu, ali fotografije pokazuju da je bila riječ o automobilu Daihatsu, op. a.) i odnose prema kamionu.
- Iz auta izvukli su i generala Kraljevića, vukli ga po cesti, udarali i potom ubacili u isti furgon. Sve se odvijalo veoma brzo. Zatvorili su stranice furgona i krenuli prema Čitluku, dok je za njima iza kućice krenuo Zastavin kamion s plavom ceradom, a potom i crni džip koji je prešao ispred furgona. Na punktu su ostala samo dva HOS-ova vozila - Pezejac uz sami punkt i Toyota (Daihatsu op. a.) ispred njega, poprijeko uz prometni znak - svjedočio je Bulkjubašić.
Njegovo svjedočenje pritom treba čitati upravo kao ono što jest - iskaz jednog čovjeka koji je tvrdio da je događaj promatrao iz neposredne blizine. Ali taj iskaz nikad nije doveo do otkrića počinitelja niti do sudskog procesa. Niz okolnosti Kraljevićeve smrti tijekom desetljeća bio je predmet suprotstavljenih tumačenja, političkih optužbi i različitih verzija događaja. Nesporno je, međutim, da su Kraljević i osam pripadnika njegove pratnje toga dana izgubili život.
Kada se Buljubašić vratio u zapovjedništvo HOS-a, vijest o napadu već se počela širiti.
Prema njegovoj verziji događaja, ondje su tražili pukovnika Ivicu Primorca, ali im je rečeno da nije prisutan. U stožeru su se potom pojavile sumnje i optužbe da je njegov nestanak povezan s onime što se upravo dogodilo.
Kraljevićeva tajnica Katica, kako je tvrdio Buljubašić, reagirala je dramatično. Nakon što je čula što se dogodilo optužila je Primorca za izdaju i tvrdila da su iz stožera nestali dokumenti i novac.
Riječ je, važno je naglasiti, o tvrdnjama koje Buljubašić prenosi kao dio vlastitog svjedočenja, a ne o sudski utvrđenim činjenicama.
Njegova priča o tom danu završava upravo u kaosu stožera HOS-a – nekoliko sati nakon jutarnjeg telefonskog poziva kojim je Kraljević samo pokušavao doznati zašto njegova pratnja kasni.
Devet mrtvih i događaj koji je obilježio rat u Hercegovini
Blaž Kraljević imao je 44 godine kada je ubijen.
Njegova smrt nije bila važna samo zbog njegova položaja na čelu HOS-a. Dogodila se u trenutku u kojem su odnosi hrvatskih i bošnjačkih političkih i vojnih struktura u Bosni i Hercegovini postajali sve složeniji, a različite koncepcije budućnosti države počinjale su se otvoreno sudarati.
Kraljević je zastupao ideju cjelovite Bosne i Hercegovine i zajedničkog ratovanja HOS-a, HVO-a i Armije BiH protiv snaga bosanskih Srba. Upravo zbog toga njegova je smrt dobila političku težinu koja traje desetljećima.
Prema svjedočenju Ediba Buljubašića koje donosi Stav.ba, posljednji Kraljevićevi sati izgledali su gotovo kao odbrojavanje: problem s pratnjom ujutro, odlazak u Mostar, razgovori o zajedničkom zapovjedništvu, povratak prema Ljubuškom, slučajni kvar jednog automobila – i rafali nekoliko kilometara dalje.
Kvar je Buljubašića i još trojicu ljudi odvojio od vozila ispred njih. Da se automobil nije ugasio, govorio je u iskazu, nekoliko minuta poslije bili bi ondje zajedno s Kraljevićem. Ležali bi mrtvi, na cesti kod Kruševa. Kamion s ubijenima preći će granicu i kasnije tog dana bit će pronađen na cesti kod Splita, o čemu pišemo u drugom dijelu feljtona.
