U godinama neposredno nakon Koncila, časne sestre su skidale svoje habite, svećenici su otkrivali žene (više od 100.000 njih napustilo je svećeništvo kako bi se oženilo) i teolozi su bacali okove introvertirane ortodoksnosti. Nakon 150 godina otpora i odbijanja vanjskog svijeta, Crkva se našla posvuda, sve dok se introvertiranim katolicima nije činilo da se cijela građevina srušila u ruševine. Prisustvovanje bogoslužjima opalo je u zapadnom svijetu, kao što je bio slučaj i s drugim denominacijama.
U SAD-u je 51965. redovito na svetu misu odlazilo 55% katolika; do 2000. samo 22%. Godine 1965. u SAD je kršteno 1,3 milijuna katoličkih beba; u 2016. godini, samo 670.000. Je li riječ o slučajnom poklapanju s nekim drugim trendovima, ostalo je predmet žestokih osporavanja. Introvertirani su za sve okrivljavali napuštanje vječnih istina i tradicionalnih praksi; ekstrovertirani su pak smatrali da se Crkva nije promijenila dovoljno dalekosežno ili dovoljno brzo.
Godine 1966. odbor koji je sazvao papa Pavao VI od 69 članova, među kojima je bilo sedam kardinala i 13 liječnika i na kojem su bili zastupljeni i laici, pa čak i neke žene, većinom su glasali za ukidanje zabrane umjetne kontracepcije. No, papa Pavao VI ih je 1968. godine nadvladao, nije mogao priznati da su njegovi prethodnici bili u krivu, a da su oni koji su simbolizirali otpor bili u pravu. Za cijelu jednu generaciju katolika ovaj je spor simbolizirao otpor promjenama.
U zemljama u razvoju, katoličku je crkva u velikoj mjeri pretekao veliki uspon Pentekostalne crkve koja je laicima, čak i ženama, ponudila i pojavnost i status. Introverti su na to odgovorili izborom pape Ivana Pavla II. Godine 1978. godine. Njegova poljska crkva bila je definirana kao ona koja se suprotstavlja svijet u njegovoj moći još od doba podjele zemlje između nacista i komunista 1939. Ivan Pavao II bio je čovjek ogromne energije, snage volje i karizmatičnog nastupa.
No, bio je također duboko konzervativan u pitanjima seksualnog morala i držao se, kao kardinal, intelektualnog opravdanja za zabranu kontrole rađanja. Od trenutka svog izbora odlučio je preoblikovati Crkvu na svoju sliku. Ako nije mogao dati svoju vlastitu dinamiku i volju, mogao je, čini se, očistiti od ekstrovertiranosti i još jednom je postaviti kao stijenu protiv struja sekularnog svijeta. Ross Douthat, katolički novinar, bio je jedan od rijetkih ljudi unutar struje introvertiranih koji je bio spreman otvoreno razgovarati o trenutnom sukobu.
Kao mladi čovjek, bio je jedan od obraćenika privučen u crkvu pape Ivana Pavla II. On sada kaže: "Crkva može biti i u neredu, ali je najvažnije da njeno središte bude zdravo, tako da se sve ostalo uvijek može izgraditi iz tog središta. Suština bivanja katolikom i jest u tome da se ima zajamčeni kontinuitet u središtu, a s time i nada u rekonstrukciju katoličkog poretka."
Ivan Pavao II uvijek je oprezno pazio da nikada ne odbacuje zaključke II. Vatikanskog koncila, ali je istodobno radio na tome da ih isprazni od ekstrovertnog duha. Uveo je žestoku disciplinu i svećenstvu i teolozima. Svećenicima je učinio što je mogao težim da odlaze i da se vjenčavaju. Njegov saveznik u tome bila je Kongregacija za nauk vjere, ili CDF, nekoć poznat i kao Sveti ured.
CDF je institucionalno najintrovertiraniji od svih vatikanskih odjela (ili "dikasterija", kako ih se naziva još od rimskih vremena; što je detalj o kakvoj je institucionalnoj težini i o kakvoj inerciji riječ; ako je ime bilo dovoljno dobro za Konstantina, zašto ga oda mijenjati?). Za CDF, aksiomatski je da je uloga Crkve podučavati svijet, a ne učiti od njega.
Kongregacija za nauk vjere ima dugu povijest kažnjavanja teologa koji se s njome nisu slagali: takvima je CDF zabranjivao objavljivanje ili bi ih pak otpuštali s katoličkih sveučilišta. U najranijem dobu pontifikata Ivana Pavla II, CDF je objavio Donum Veritatis (Poklon istine), dokument koji objašnjava da svi katolici moraju prakticirati "pokoravanje voljom i intelektom" onome što Papa podučava, čak i kada to nije nepogrešivo; i da teolozi, iako se interno mogu ne slagati s nadređenima, to nikada ne smiju to činiti javno.
To je bilo prijetnja, a povremeno i oružje, protiv bilo koga tko je osumnjičen za liberalno neslaganje. Franjo je, međutim, okrenuo te ovlasti protiv onih koji su bili njihovi najuzvišeniji zagovornici. Katolički svećenici, biskupi, pa čak i kardinali moraju služiti na zadovoljstvo pape i u svakom trenutku ih se može otpustiti. Konzervativci su pod papom Franjom odjednom morali naučiti sve o tome, pod čovjekom koji je najurio najmanje tri teologa iz CDF-a.
Isusovci su zahtijevali disciplinu. Godine 2013., nedugo nakon njegova izbora, dok je još uvijek bio na valu gotovo univerzalnog odobravanja i priznanja za hrabrost i jednostavnost svojih gesta (preselio se u nekoliko skromno namještenih soba na teritoriju Vatikana, umjesto da se koristi raskošnim državnim stanovima koje su koristili njegovi prethodnici) Franjo je pročistio mali redovnički red posvećen praksi latinske mise.
Franjevce od bezgrešne, skupinu od oko 600 članova, muškaraca i žena, još je papa Benedikt XVI stavio pod istragu zbog optužbi da se zalažu za ekstremno desne političke stavove i da zagovaraju isključivo latinsku misu. (Ovakva kombinacija stavova, često uz deklariranu mržnju prema "liberalizmu", širila se preko internetskih publikacija po SAD-u i Velikoj Britaniji, kao što je bio slučaj s Daily Telegraphovim blogom "Sveti dim", koji je vodio Damian Thompson.)
Kad je o svemu tome nadležna komisija u srpnju 2013. obavijestila papu Franju, njegova reakcija šokirala je rigidne konzervativce. Zabranio je fratrima da nadalje u javnosti koriste latinsku misu i zatvorio je njihova sjemeništa. I dalje im je dopušteno da obrazuju nove svećenike, ali ne tako da ih drže odvojenima od ostatka Crkve. Štoviše, papa Franjo to je učinio tako direktno da uopće nije išao kroz vatikanski pravosudni sustav koji je tada vodio kardinal Raymond Burke.
Sljedeće godine papa Franjo otpustio je Burkea s njegove moćne pozicije o tako je od njega napravio svog ljutog neprijatelja. Burke, krupni Amerikanac koji se voli odijevati u haljine od čipke i u službenim prilikama nositi tako dugačak ceremonijalni plašt da su mu potrebni dečki nosači da mu pridržavaju stražnji kraj kako se ne bi vukao po podu, bio je jedan od najistaknutijih reakcionara u Vatikanu. I u praksi i doktrinarno on predstavlja dugu tradiciju moćnih teškaških američkih posrednika prema bijelim etničkim katolicima u SAD-u.
Njegov ideal su Crkva koja je hijerarhijski stroga, patrijarhalna i s latinskom misom, takva za koju se činilo da se vraća po papom Ivanom Pavlom II i Benediktom XVI. Sve dok na scenu nije stupio papa Franjo. Kardinal Burke je kombinacija antikomunizma, etničke isključivosti i mržnje prema feminizmu, te je podigao niz istaknutih krajnje desničarskih figura u SAD-u, od Pata Buchanana preko Billa O'Reillyja i Stevea Bannona, uz manje poznate katoličke intelektualce poput Michaela Novaka, koji su neumorno lobirali za američke ratove na Bliskom istoku i za republikansko poimanje slobodnog tržišta.
Bio je to kardinal Burke koji je 2014. pozvao Bannona, u to vrijeme osobu koja je već vodila Breitbart News, kako bi se konferenciji u Vatikanu obratio videovezom iz Kalifornije. Bannonov govor bio je apokaliptičan, nekoherentan i povijesno ekscentričan. Ono u što nije bilo nikakve sumnje bilo je isticanje pozivanje na hitnost za vođenje svetog rata:
"Drugi svjetski rat", govorio je, "suštinski je bio judeo-kršćanski rat na Zapadu protiv ateista", a sada je civilizacija "na početku globalnog sukoba protiv islamskog fašizma.. vrlo brutalnog i krvavog sukoba... koji će potpuno iskorijeniti sve što smo naslijedili posljednjih 2000, 2500 ukoliko ljudi u ovoj dvorani, ljudi u Crkvi ne krenu u borbu za vjeru protiv barbarstva koje počinje jurišati."
Sve u tom govoru je proklinjanje pape Franje. Njegov prvi službeni posjet izvan Rima, 2013. godine, bio je otoku Lampedusa koji je postao točka dolaska za desetke tisuća očajnih migranata iz sjeverne Afrike. Kao i oba njegova prethodnika, i ovaj se papa čvrsto suprotstavlja ratovima na Bliskom istoku, iako je Vatikan nastojao pružiti potporu istrebljenju kalifatne islamske države. Papa se protivi smrtnoj kazni. Gnuša se američkog kapitalizma i osuđuje ga.
Nakon što je objavio svoju potporu pravima migranata i homoseksualaca, njegova prva velika izjava o svom vremenu bila je enciklika ili nastavna isprava koja je upućena cijeloj Crkvi, a koja je žestoko osudila djelovanje globalnih tržišta. "Neki ljudi nastavljaju braniti varljive teorije koje pretpostavljaju da će gospodarski rast, potaknut slobodnim tržištem, neizbježno uspjeti u ostvarivanju veće pravde i uključenosti u svijet.
Ovo mišljenje, kojima činjenice nikada nisu dale za pravo, izražava tvrdo i naivno povjerenje u dobrotu onih gospodarskih moći i sakraliziranog djelovanja prevladavajućeg gospodarskog sustava. U međuvremenu, oni koji su isključeni, još se uvijek nalaze na čekanju." Iznad svega, Franjo je na strani imigranata – odnosno emigranata kako ih on vidi – koje je beskrajno ustrajan i destruktivni kapitalizam otrgnuo iz njihovih domova, pokrenuvši katastrofalne klimatske promjene.
Ovo je pitanje u SAD-u duboko politizirano i izrazito se odnosi na rasna pitanja. Evanđelisti koji su glasali za Trumpa su pretežno bijeli. Tako je i vodstvo američke katoličke crkve. Ali laici su oko trećine Latinoamerikanci i taj udio raste. Prošlog mjeseca Bannon je u intervjuu 60 minuta DBS-a tvrdio da su američki biskupi podržavali masovne imigracije samo zato što su na taj način održavali snažnom i brojnom svoju kongregaciju, iako to ide dalje nego što bi javni izrekao čak i desno najradikalniji biskup.
Kada je Trump prvi put objavio da će graditi zid kako bi zadržao useljenike, Franjo se krajnje približio javnom zaključku da takav predsjednički kandidat ne može biti kršćanin. U Franjinoj viziji o opasnostima za obitelj, transrodnost nije najhitniji problem, kako tvrde neki kulturni ratnici. Ono što uništava obitelji, napisao je, je ekonomski sustav koji zbog potrage za poslom razdvaja milijune siromašnih obitelji. Osim što se borio s starinskim praktikantima latinske mise, Franjo je započeo široku ofenzivu protiv stare garde unutar Vatikana.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Sve dok Hrvatska isplačuje tolike milijune Vatikanu,a hrvatski kler naplaćuje i sakramente,a narod sve bijednije živi,nek se nose svi zajedno na čelu s Papom u pakao gdje im je i mjesto.Franciskus je glumac,a njegovi službenici tj kler rade po po ... prikaži još! po prešutnom ili direktnom odobrenju glave korporacije ,a ove tkzv kritike s njegove strane meni zvuči sasvim drugačije kao :na, na dragi moji ,malo diskretnije i tiše.,nije svijet više glup kao nekada...ne pilite granu na kojoj sjedimo i uživamo...
Točno 1 godinu dana ranije... 336. Moj siromašni Namjesnik, Papa Benedikt XVI., biti će protjeran sa Svete Stolice u Rimu, subota, 11. 02. 2012, 11:30 sati
Crkva i HDZ,ko dva brata uboga.