Millennialsi koji nisu yuppiji, a hipstere preziru, jer su, naravno, toliko iznad njih, žele poseban naziv za sebe. I osmislili su ga. Yuccies, tj. Young Urban Creatives!
su dio generacije Y, rođeni u udobnosti američkih predgrađa, indoktrinirani su transcendentalnom snagom obrazovanja i zaraženi uvjerenjem da ne samo da su zaslužili slijediti svoje snove, nego da bi uz to trebali i profitirati od njih.
Yuccies nisu mitološka bića niti su ograničeni na New York i San Francisco, jer sigurno i vi znate kojeg (ako se već niste i sami prepoznali u gornjem opisu). Oni vjeruju da je novac dobar, ali i da je kreativno zarađen novac još bolji.
Oni koordiniraju kreativne kampanje na Instagramu za velike brendove ili su nabildani programeri koji Uber šalju po svoju travu u grad, a za pse koriste Tinder. Oni nose smiješne sunčane naočale koje će biti sljedeći modni hit i vjeruju da putovanja obogaćuju njihove živote. Uz to su načitani i, budimo iskreni, prilično inteligentni.
Njihove karijere nisu išle uobičajenim putanjama. Ako su završili fakultet, iako je često riječ o samoobrazovanim ljudima koji vjeruju u značaj online predavanja i različitih bootcampova, bacili su se u hektični svijet starupova i poduzetništva, čak i ako je to značilo da su većinu vremena bez novaca ili da jedva sastavljaju kraj s krajem.
Prema Deloittovom istraživanju iz prošle godine, šest od deset millennialsa izjavilo im je da im je pri odabiru posla bilo važno koja je poanta poslovanja njihovog poslodavca, tj. čemu streme. Iako često baš i nisu novčano potkoženi, bitnije im je da se osjećaju dobro zbog toga što rade, da su kreativni i da doprinose. Nije naodmet, doduše, ni ako se pročuje za njih.
Postoji s druge strane i grupa onih koji ne idu istim putem, nego u početku nađu tradicionalni posao, prije nego skrenu na svoj 'pravi' put. Njih možemo zvati 'nevoljenim' yucciesima. Naime mnogi millennialsi vjeruju da njihovi talenti nisu u potpunosti iskorišteni na njihovim trenutačnim poslovima, te bi čak 60 posto njih željelo pokrenuti svoj posao (prema prošlogodišnjem Bentleyjevom istraživanju).
Iako nije poznato koliko od njih na kraju to i učini, tj. napusti tradicionalni posao zbog onog koji će ih više ispunjavati, oni koji to učine završe kao yucciesi.
Žele biti plaćeni za svoje ideje, a ne 'odrađivati' tuđe
Bivši bankar koji je pokrenuo svoj glazbeni festival, IT-jevac koji je počeo prodavati muško donje rublje ili odvjetnik koji danas proizvodi svoje pivo. Sve su to nevoljeni yucciesi koji su, navodno, 'vidjeli svjetlo' i spasili se.
Iako bi ih isto tako mogli prozvati tek standardnim startupovcima, nalik tisućama drugih, ono što ih razlikuje od ostalih poduzetnika jest to što se yucciesi ne definiraju osobnim bogatstvom (ili nedostatkom istoga), nego vezom između bogatstva i osobne kreativnosti. Znači, žele da im se plati za njihove ideje, umjesto da moraju odrađivati tuđe.
Evo nekih od glavnih karakterstika yucciesa, pa ako primjetite da se neka od ovih tvrdnji odnosi na vas, budite svjesni da ste (potencijalni) yuccie:
Posjeduje više primjeraka 'Slobode' Jonathana Franzena.
U teoriji ne voli gentrifikaciju, ali u praksi voli nove lokale koji niču nakon toga.
Želi putovati u zemlje koje donedavno nikom nisu bile nimalo cool.
Ide na tečajeve koji mu pomažu u kreativnom izražavanju, iako su upitne stručnosti.
Izbjegava tetovaže na vidljivim mjestima (ostaci iz prošlog života, s tradicionalnim zanimanjem).
Obožava 'Seinfelda', iako se ta serija prestala prikazivati kad je imao 16 godina.
Završi u dnevnim novinama koje i ne kupi, jer ne prati vijesti.
Ima tisuće sljedbenika na Instragramu, dok ga na Twitteru ne prati skoro nitko (doduše, tamo i nije aktivan).
Ostatak teksta pročitajte u Mashable.
