Predstava ‘Čaša’ rađena je povodom 600. obljetnice prvog spomena Guče Gore u povijesnim izborima, jednog od najvažnijih bosansko-hrvatskih toponima. S druge strane, U Andrićevoj priči, čaša je završila među odbačenim i zaboravljenim sitnicama koje više nikome ne trebaju. Slična analogija vrijedi i u Dodikovu slučaju, kojega će povijest vrlo brzo zaboraviti
U jednom svom zapisu Ivo Andrić piše o dramskom stvaralaštvu kao nužnom preduvjetu da bi neka nacionalna književnost postala velikom. Iako sam nije napisao nijednu dramu, smatrao je kako je Miroslav Krleža svojim dramama upisao književnost bivše Jugoslavije u svjetske okvire. Zanimljiv je podatak da su rijetke i dramske adaptacije Andrićeva književnog djela, bez obzira na izniman dramski potencijal pojedinih njegovih pripovijetki, primjerice priče “Proba”, koja je po mojemu mišljenju, uz “Čašu” i “Most na Žepi”, jedna od najboljih Andrićevih priča.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
