Kultura
1503 prikaza

Kabakov: Od sramote SSSR-a do top umjetnika

Nastavak sa stranice: 2

Fluidnog članstva, za razliku od zapadnih konceptualista, koji su zamjenjivali jednu stvar drugom, ruski su često izostavljali jednu stvar time preispitujući socijalističku ideologiju i njena postignuća. U isto vrijeme Kabakov je stvorio seriju od 50 albuma o fikcionalnim likovima koji pokušava nadići banalnost svakodnevnog postojanja ili Kabakovljevim riječima "malog čovjeka prožetog velikim idejama".

Ova tradicija započela je serijom "Deset likova", o čovjeku koji, pokušavajući napisati autobiografiju, shvaća da mu se život svodi samo na dojmove o ljudima, mjestima i objektima, pa stvara deset različitih likova da objasni svoju percepciju svijeta. Za albume je karakterističan kontrast stila i poruke. Stilizirani crteži, prikladniji knjigama za djecu, prati tekst koji daje cinična ili mračnija objašnjenja.

Ilija Kabakov | Author: keriluamox/Flickr/ CC BY-SA 2.0 keriluamox/Flickr/ CC BY-SA 2.0

Sam Kabakov albume je prozvao "vrstom domaćega kazališta… poput starih predstava na gradskom trgu usred dana" i zasebnim žanrom koji kombinira književnost, klasičnu umjetnost i kinematografiju. Za razliku od mnogih kolega, Kabakov nije iskoristio kraj sedamdesetih za emigraciju na Zapad i nastavio je raditi pod drugim imenima. Istovremeno, njegova buduća supruga Emilija emigrirala je 1973. u Izrael, a 1975. preselila se u New York, gdje je radila kao kustosica i trgovkinja umjetninama.

O njegovu radu nastavio se širiti glas neslužbenim krugovima. Motivi iz njegova rada uključivali su apsurde sovjetske stvarnosti: sudbina propalih socrealističkih portreta kolektivnih farmi, generičnost službenih dokumenata i književnosti i sudbina ljudi koji su se ogriješili o sustav. Poznato njegovo djelo je "Do 25. prosinca u našem okrugu", slika dvije lopate i građevinskog mjesta uz priloženi popis škola, vrtića, stadiona i bolnica koje bi trebale biti izgrađene, istaknuto datirana u 1983. godinu, da ukaže na ispraznost neispunjenih obećanja.

Osamdesete godine proželo je općenarodno razočaranje sovjetskim socijalističkim eksperimentom i sve veća sklonost kritici. Iz ovog razdoblja potječe i najpoznatija Kabakovljeva slika, "Testirana" (1981.), zasnovana na poznatom socrealističkom djelu iz 1936. Na slici Partija vraća ženi člansku iskaznicu nakon provedenog partijskog suda, a sve prati klicanjem publika.

Ilija Kabakov | Author: Valerij Ledenev/Flickr/ CC BY-SA 2.0 Valerij Ledenev/Flickr/ CC BY-SA 2.0

Osamdesetih je Kabakov napustio medij platna i potpuno se okrenuo instalacijama, koje prema njegovim riječima uključuju njegove prethodne umjetničke žanrove. Između 1983. i 2000. stvorio je 155 instalacija, a rekao je kako mu je žao što ih ranije nije prepoznao kao medij. U umjetnosti je stvorio koncept totalnih instalacija, novi oblik umjetnosti koji je sadržavao sve prethodne oblike umjetnosti, uključujući slikarstvo, crteže, skulpturu, scensku umjetnost, glazbu i atmosferu koju stvara interakcija svjetla i boje.

Njegova najpoznatija instalacija je "Čovjek koji je odletio u svemir iz svojeg stana" (1985.). Ona prikazuje mali komunalni stan oblijepljen novinama, kojim dominiraju golema "praćka" i velika rupa u stropu. Od tvorca praćke ostale su samo cipele na podu. Ona se često pogrešno pripisuje njegovu vlastitom iskustvu (nije nikad živio u takvom stanu), no Kabakov njome nije htio kritizirati samo očajanja i težnje ljudi u Sovjetskom Savezu nego nepokolebljive ambicije za nečim boljim.

Njegova djela postala su glasovita, pa su ga strani kustosi počeli posjećivati u njegovu stanu. Do prvih izložbi njegovih djela 1985. godine došlo je u Parizu i Bernu zahvaljujući tome što je švicarski diplomat ponio dio njegovih djela sa sobom kući. Pedesetdvogodišnji Ilija nije mogao biti na tim izložbama jer, kao i većina građana, nije smio putovati u inozemstvo.

 | Author: Yann Caradec/CC BY-SA 2.0 Yann Caradec/CC BY-SA 2.0

Prvi posjet zemljama izvan socijalističkog bloka bio je tek 1987., i to Grazu u Austriji. Izjavio je kako bi vjerojatno ostao do smrti u Rusiji da Gorbačov nije uveo Perestrojku. Između 1988. i 1992. Kabakov je boravio u mnogo zapadnih zemalja i Rusiji, radeći i živeći kratko u svakoj zemlji. Njegov rad bio je silno uspješan s visoko ocijenjenim izložbama u New Yorku, Bernu, Veneciji i Parizu. Obuzet mogućnosti da svoju poruku slobodno dijeli s drugima, potpuno se posvetio izložbama i stvaranju novih instalacija.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 3/4
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.