I ne znajući jedan za drugoga, robovali su svojim vizijama ljepote u gradu svjetla, u kojem Proust provodi cijeli svoj život, a Matoš možda najvažnije svoje godine...
Na samom kraju “Potrage za izgubljenim vremenom”, do kojeg malo koji čitatelj dođe, glavnog junaka, koji se ne zove slučajno Marcel, neki glatki kamen pod nogama u dvorištu palače podsjeti na podjednako glatki kamen u bazilici svetoga Marka u Veneciji.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
